KANDIDATI

Četiri kuće nominirane za nagradu "Drago Galić" za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2018. godinu

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 25.03.2019. u 12:27

Bosnić+Dorotić

Proglašenje pobjednika održat će se u četvrtak, 28.3.

KANDIDAT
Rekonstrukcija kuće iz šezdesetih godina na Jabukovcu

Projekt Krunoslava Ivanišina i Lulzima Kabashija na Jabukovcu

Glavni je element kuće spiralno stubište kroz tri etaže. Ono je čelično, od debelog lima kao u brodogradilištu i u sjajnoj bijeloj boji

Miljenko Bernfest
 

Na Jabukovcu, rezidencijalnom zagrebačkom kvartu, arhitekti Krunoslav Ivanišin i Lulzim Kabashi izveli su rekonstrukciju poluugrađene obiteljske kuće iz šezdesetih godina. U neposrednoj su blizini manje-više očuvana djela najvećih arhitekata moderne, Ernesta Weissmanna, Drage Iblera, Aladara Baranyaija i drugih.

 

RAVNI KROV

Investitori su od obične kuće iz šezdesetih htjeli dobiti lijep životni prostor pun svjetlosti. U suterenu je smještena garaža, pomoćne prostorije i gostinjska soba, u prizemlju s dvorišne strane koja s ulice postaje razina prvog kata, gdje su dnevni boravak i kuhinja, a na katu soba za roditelje s kupaonicom, garderobom i lođom te dvije sobe za dvoje djece, koje su povezane kupaonicom. Moguće je izaći na ravni krov koji je poput terase.

- Glavni element kuće je spiralno stubište kroz tri etaže. Ono je čelično, od debelog lima kao u brodogradilištu i oličeno sjajnom bijelom bojom kako bi istaknulo trag majstorove ruke. Stubište je smješteno u uzak ortogonalan prostor, tako da jedva stane u njega, gotovo da dodiruje zidove. Visoko je oko devet metara i na vrhu ima nadsvjetlo u tornjiću s plastičnom kupolom. Tako svjetlost prodire kroz kuću odozgo i sa strana - opisuje Krunoslav Ivanišin.

Veliki prozori su u čeličnim okvirima, da se uhvati pogled na šumu preko puta, a zelenilo na parceli zasađeno je uz rub, pa kad malo poraste, dodaje arhitekt Ivanišin, ono će biti rub pogleda prema susjednim parcelama. Vrata su također od čeličnih ploča. U prizemlju nema pregrada pa je izražena transparentnost na tri strane. Izvana su zidovi obloženi fasadnom opekom grube površine, svijetlosmeđom, gotovo bijelom, a te opeke su zamazane debelim fugama kako bi se istaknula monolitnost volumena kuće. Staklo negdje prelazi preko te opeke.

- Detalji su pažljivo složeni, sve je napravljeno solidno i kvalitetno, da potraje na zadovoljstvo korisnika - kaže Lulzim Kabashi.

200 kvadrata Kuća je veličine oko 200 kvadrata  na parceli od oko 500 kvadrata. U interijeru je hrastovina na podu, zidovi i stropovi su bijeli, a posebnost je spiralno stubište zavareno iz centimetar debelih čeličnih limova.

 

- Kuća je organizirana oko tog spiralnog stubišta koje se u uskom prostoru osvijetljenom kroz kupolu odozgo proteže kroz tri etaže i otvara bočno prema prostorijama boravka. U prijelazu iz svjetlosti u sjenu htjeli smo otkriti bijelu boju kao svojstvo materijala, između žute i plave. Kao što je Bernini otkrio u stisku Hadove ruke na bijelom mramornom bedru Prozerpine ugrabljene - zaključuje arhitekt K.Ivanišin.

Foto: Miljenko Bernfest

KANDIDAT
Dogradnja obiteljske kuće na Trešnjevci

Drvena nadogradnja prema projektu Tomislava Pavelića

Stan u visokom prizemlju imao je 54,5 kvadrata, a nakon dogradnje 90,5 kvadrata i terasu od sedam

Zadatak arhitekta Tomislava Pavelića bila je skromna dogradnja postojeće starije obiteljske kuće - zahvat je obuhvatio dva donja stana od tri, u kući koja je obiteljsko naslijeđe. Arhitekt T. Pavelić projektantski djeluje u suradnji s Robertom J. Loherom.

Vrt koji je prije bio “straga”, a oduvijek je  stanarima velika ljubav, sad više nije samo ljetni san, nego je dio stana

 

Stan u visokom prizemlju bio je veličine 54,5 kvadrata, a nakon dogradnje je narastao na 90,5 kvadrata s terasom od sedam kvadrata. Radni prostor u suterenu bio je 54,5 kvadrata, a sad je 83 kvadrata. I druge je stvari trebalo popraviti u stanu u prizemlju i u obiteljskom radnom prostoru u suterenu pa se objekt, dodaje arhitekt, dogradio do punog dopuštenog tlocrta, a po etaži dobio dodatnih tridesetak kvadrata.

 

DODATNA SOBA

 - Povod za intervenciju bila je nova, krajnje opipljiva potreba korisnika stana u visokom prizemlju - dijete je naraslo, uskoro će u školu, pa treba vlastitu sobu. Jedino je razumno rješenje bilo smjestiti dogradnju straga, iza postojeće kuće, i iskoristiti dopuštenu punu dubinu objekta, koja je veća za tri metra od postojeće, a susjed je koristi još od 50-ih godina - objašnjava T. Pavelić.

Na katu se, zasad, nije interveniralo. Ipak, odlučuje se iskoristiti prilika i redefinirati distribucija korisnika po katovima - stubište se izvodi izvan kuće, kao da je riječ o tri nepovezane jedinice. Novo stubište omogućuje potpuno okretanje tokova u stanu, ali i premještanje težišta dublje na parceli, u vrt koji je dosad bio “straga” iako je i prije stanarima bio velika ljubav, ali sada više nije samo ‘ljetni san’, nego dio stana.

Povod za dogradnju bila je potreba vlasnika stana u visokom prizemlju  za sobom za školarca. Unutrašnjost su uredili korisnici kuće (dolje)

 

 

DIO NASLJEĐA

- Estetika postojeće kuće takva je kakva jest, pa se aksiomatski prihvaća kao dio obiteljskog naslijeđa. Promjene se bilježe poput palimpsesta, a aktualna se prilika koristi da se dodatak definira prema ugođajnim željama korisnika i logici najveće učinkovitosti. Moglo bi se zato govoriti o određenoj povezanosti zatečenog i novog na proto-funkcionalističkoj razini - kaže T. Pavelić.

Zato je nova kuća “drvena” i najučinkovitije, prema postavljenim uporabnim parametrima, definira uspostavljene odnose u dvorištu i u jedinicama. Uređenje unutrašnjosti je domena korisnika, sukladno stajalištu arhitekta Adolfa Loosa.

- A što se tiče estetike dogradnje, tu prepuštanje danostima vodi prema Colinu Roweu jer, ako je kako on smatra grad kolaž, onda je Trešnjevka savršen primjer - zaključuje arhitekt.

 

Foto: Boris Cvjet

KANDIDAT
Bedrock House na osami Brzac

Novo djelo Arhitektonskog biroa Turato na otoku Krku

Kuća nema klasične hijerarhije, nema prozora, fasada, soba i prostorija, čine je dva zida, dva krova i dva interijera. Izvedena je jednostavnom i svima prepoznatljivom tehologijom gradnje, od betona, čelika i stakla

Bosnić+Dorotić

Foto: Bosnić + Dorotić

 

Bedrock House, kuća na osami Brzac, na otoku Krku, kuća je za samca, život u dvoje ili bračni par, koja svoju snagu i identitet crpi iz energije mjesta i specifičnog programa, kažu nam u Arhitektonskom biro Turato, poznatog arhitekta Idisa Turata.

Foto: Bosnić + Dorotić

Izvana su zidovi obloženi fasadnom opekom grube površine, svijetlosmeđom, a te opeke zamazane su debelim fugama

 

Veličine je 200 kvadrata. Kuća apsorbira prirodni kontekst: mediteranski okoliš, topografiju terena i pogled na more te ih koristi kao generatore specifične arhitekture. Nalazi se u šumi i na prostoru uokolo tri ekologije: hrastove šume, krševitog mediteranskog vrta s kaktusima, agavama, lavandom i brnistrom te bazena s velikom vodenom površinom i visokim palmama.

- Projekt za kuću nastao je na dihotomiji zidova i programa, stvarajući prostor kuće na putanji dva zida, ispod dva smaknuta ravna krova, utjelovljujući arhitekturu izgrađenu između punog i prozirnog, unutarnjeg i vanjskog, zatvorenog i otvorenog, privatnog i javnog te ladanjskog i stambenog - objašnjava Idis Turato, s kojim je u projektnom timu bio Marko Liović.

Foto: Bosnić + Dorotić

Foto: Bosnić + Dorotić

 

Bedrock house koristi dva puna zida kako bi se odvojila, spojila, razgradila i sastavila s topografijom te organizacijom sadržaja koji se u kući događaju, pružajući se od istoka prema zapadu, skrivajući se prema sjeveru

 

Foto: Bosnić + Dorotić

Programi i aktivnosti kuće podržani su generičkim bijelim namještajem: foteljama Mies Van der Rohea, stolicama Charlesa i Ray Eames i drugim

 

Foto: Bosnić + Dorotić

 

BETON, ČELIK, STAKLO

Bedrock House koristi dva puna zida kako bi se odvojila, spojila, razgradila i sastavila s topografijom te organizacijom sadržaja koji se u kući događaju, pružajući se od istoka prema zapadu, skrivajući se i zatvarajući prema sjeveru te se potpuno otvarajući i otkrivajući prema jugu. Između dva visoka zida smješteni svi potrebni servisi, uređaji i kućanski sadržaji. Bedrock House nema klasične hijerarhije, nema prozora, fasada, soba i prostorija, čine je dva zida, dva krova i dva interijera. Izvedena je jednostavnom i svima prepoznatljivom tehologijom gradnje, iz betona, čelika i stakla.

- Programi i aktivnosti kuće ‘podržani’ su generičnim bijelim namještajem: foteljama Mies Van der Rohea, stolicama Charles i Ray Eamesa, Chesterfielda sofama i naslonjačima, očekivanim elementima u kontekstu tražene modernosti, kao neutralni okvir za neočekivani potencijal, gestu i događaj - objašnjava Turato, koji nije autor interijera već ga je samo koncipirao.

Foto: Bosnić + Dorotić

 

IZVAN TRENDOVA

Ideja, inspiracija, metoda i realizacija kuće nastali su, kako dodaje on, kroz simultano testiranje apstraktnih linija projekta, uzastopnim sempliranjem citata i odabranih arhitektonskih motiva te tjelesnom provjerom materijalizacije zida, stupa, strehe i krova. Kuća je, kako kažu u Arhitektonskom birou Turato, kontekstualizirana izvan trendova, univerzalna je struktura, izgrađena od generičkih elemenata moderne arhitekture koji se prilagođavaju kontekstu lokacije, programu i događajima koje podržava. Izbjegnuta je definicija da ima boju; istovremeno je bijela, transparenta, translucentna, obložena travertinom, položena u travu i mediteransko bilje, urezana u krševitu stijenu, precizno postavljena na zatečenom prijevoju prostrane parcele.

Foto: Bosnić + Dorotić

Foto: Geoarheo

 

Bedrock House svoju energiju crpi iz veličine, visine, svjetla, proporcije, orijentacije i ciljanog suprotstavljanja odabranih arhitektonskih elemenata. Okvir je slike s mediteranskim motivom.

- Kuća nastaje i izgrađena je na derivaciji brojnih crteža hrvatskog slikara Otona Glihe, sukobu terana i zida inspiriranih projektom Shift američkog umjetnika Richarda Serrae, motivima engleskog slikara Davida Hockneya te principima američkog arhitekta i profesora Pierra Koeniga - zaključuje Turato.

Foto: Bosnić + Dorotić

KANDIDAT
Vikendica na Jadriji, gradskom kupalištu u šibenskom kanalu

Mali objekt na plaži u duhu je davnina

Minimalizam materijala  i asketski duh oblikovanja, poniznosti prema ljepoti ljeta i prirodi vodili su arhitekta T. Krajinu

Foto: Tomislav Krajina

 

Specifičnost ovog projekta je što se sam arhitekt Tomislav Krajina našao u ulozi i naručitelja i projektanta male vikend kuće na Jadriji, gradskom kupalištu na izlazu iz šibenskog kanala, koje se tijekom zadnjih četrdesetak godina transformiralo skoro u gradsku četvrt.

U prvim desetljećima postojanja Jadrija koja je osnivana 1922. godine je imala samo kabine, koje su sačuvane do danas.

Zbog nedostatnog kapaciteta kabina, 1962. godine počeli su se postavljati mali bungalovi, veličine od 12-16 kvadrata, slobodno postavljeni u borovoj šumi, sa zajedničkim vanjskim međuprostorima. Bili su građeni od ariša, izdignuti na stupiće iznad terena. Još i danas postoji jedan takav sličan sklop.

Tomislav Krajina

Foto: Tomislav Krajina

Foto: Tomislav Krajina

 

- Neposredno nakon toga počela je gradnja zidanih prizemnih vikendica do 36 kvadrata, a daljnjom urbanizacijom 70-ih godina počeli su se nadograđivati katovi, te u slobodnim zonama nicati nove jednokatnice, koje su u nastavku sve češće dobivale i drugi kat, posebno na rubnim slobodnim zonama Jadrije - kaže Tomislav Krajina.

Taj “urbanistički razvoj” izgurao je, dodaje arhitekt, u drugi plan onu čaroliju koje se sjeća iz vremena gradnje prvih vikendica - bungalova, vremena njegova djetinjstva koje pamti po prekrasnoj borovoj šumi, mirisu mora i pjevu cvrčaka. Duh stare Jadrije zadržao se do danas još samo u zoni užeg centra, zoni kabina, starog restorana i nekoliko kultnih kafića.

IZDIGNUTI

Njegova vikend kuća, veličine oko 38 kvadrata, nalazi se u samom centru Jadrije. Nastala je na mjestu dotrajalog zadnjeg drvenog bungalova unutar zone koja je prilično “betonizirana”.

- Radeći na ovom projektu probudila su se sjećanja za koja nisam ni znao da su toliko živa. Dok god oblici nisu poprimili konotacije bungalova, izdignutih od terena, zbog čega je ova mala gradnja ‘podijeljena’ u dva još manja volumena, nisam bio zadovoljan - govori T. Krajina.

Foto: Tomislav Krajina

Foto: Tomislav Krajina

 

Odgovor na lokaciju na kojoj se betonskim zidovima s tri strane kuća obraća betonskim susjedima, a na licu osluškuje specifični “genius loci” Jadrije, bio je početak projekta. Prednja dvorišna strana kuće transformira se pomicanjem kliznih drvenih i staklenih panela, formirajući prostore koji se na različite načine nadovezuju na dvorište u kojem još uvijek stoji nekoliko borova iz stare jadrijske šume. Jednom su to lođe na kojim se sjedi za kišnog vremena, po noći se navlače samo drvene grilje kroz koje ulazi šum i miris mora i borova, kao i pjev cvrčaka, a kad se rastvore grilje, iza reflektirajućeg stakla može se danju uživati zaklonjen od vanjskih pogleda.

Foto: Tomislav Krajina

Često i u zimskim mjesecima, a pogotovo na proljeće i jesen, odem sam na Jadriju, rastvorim grilje i skriven iza reflektirajućeg stakla radim na laptopu. To je svaga 15 minuta autom od ureda u Šibeniku, kaže arhitekt Krajina

 

Foto: Tomislav Krajina

 

Prednje dvije prostorije služe po danu kao dnevni boravak, a njihovim korištenjem kao spavaonice, još uvijek su iz vanjskog prostora samostalno dostupni kuhinja, kupaonica i garderobni prostor. Pravi dnevni boravak je dvorište, odnosno plaža koja je udaljena dvadesetak metara.

- Kuća je klasična gradnja - nije montažna. Dojam da se radi o uratku koji je tu kao dovezen i samo postavljen, je ‘motiv’ oblikovanja, potenciran u večernjim satima indirektnim svjetlom na kojem volumeni ‘plivaju’ - objašnjava arhitekt.

Unutrašnje zidne plohe su žbukane i slobodno zaribane drvenim fratunom. Čak je i u tuš-kabini na zidu samo žbuka impregnirana nevidljivim premazom. Pod je od dasaka ariša, s utrljanim uljem i dodatno ulašten pčelinjim voskom. Drvene klizne fasadne plohe su isto drvo europskog ariša, premazano uljem i dodatno voskom. Dok je za grilje korišteno teakovo ulje, a vanjski pod je tretiran posebnim švedskim uljem koje daje blago izbijeljeni i oksidirani izgled. Cijeli okoliš kuće nasut je pravim finim morskim pijeskom, tako da se i u kući i oko nje boravi bos.

- Poseban je i ugodan dodir poda bosom nogom. Stari bungalovi na Jadriji ljeti su mirisali na drvo i nakon 50 godina - kaže on.

Foto: Tomislav Krajina

Od namještaja u kući, svi kreveti, stol i fotelja u većoj prostoriji su od ariša, a posteljina je od lana. Cijeli okoliš kuće nasut je pravim finim morskim pijeskom pa se u kući i oko nje hoda bosih nogu

 

IMA DUŠU

Od namještaja u kući, svi kreveti, stol i fotelja u većoj prostoriji su od ariša. Ariš koji nije zatvoren lakom, nego nauljen, daje miris koji je posebno lijep za ljetnih vrućina. Posteljina je od lana.

- Minimalizam i arhaičnost materijala kao i asketski duh oblikovanja, skoro samostanski u enterijeru, izraz su poniznosti prema ljepoti ljeta i prirode s kojom se na ovoj lokaciji dođemo spojiti - dodaje Krajina.

Krovna terasa je formirana kao ventilirajuća, s izdignutim betonskim pločama. Za svaki slučaj kuća ima i klimatizaciju, ali se skoro nikad ne koristi. Više služi za zagrijavanje izvan ljetne sezone.

Više puta je čuo od ‘jadrijaša’ da Jadrija ima dušu. - Nadam se da sam ovom gradnjom dodirnuo nešto od te duše. U svakom slučaju ja i moja obitelj, žena i sin, smo sretni u ovom malom prostoru. Često i u zimskim mjesecima, a pogotovo na proljeće i jesen, odem sam na Jadriju, rastvorim grilje i skriven iza reflektirajućeg stakla radim na laptopu ili jednostavno šetam praznom plažom i uživam na suncu. To je svega 10-15 minuta autom od ureda i stana - kaže nam T. Krajina.

Foto: Tomislav Krajina

Izdvajamo

Iz drugih medija