Je li ovo najljepši hotel na Mediteranu? Dizajnerica povijesni dvorac pretvorila u ljetovalište u kojem ćete poželjeti odsjesti

Na rubu Montpelliera, među vinogradima i monumentalnim hrastovima, jedno imanje iz 18. stoljeća ne doživljava tek obnovu, već pažljivo promišljenu transformaciju. U rukama dizajnerice Marianne Tiegen, Château La Banquière postaje svojevrsna studija o vremenu, tekstilu i održivom luksuzu koji u svijetu interijera sve više dobiva na značaju.

U vremenu u kojem se luksuz često mjeri sjajem i spektaklom, Château La Banquière bira drugačiji put. Smješten u pejzažu koji jednako oblikuju priroda i povijest, ovaj je dvorac obnovljen s iznimnom suzdržanošću i dubokim poštovanjem prema mjestu kojem pripada. Projekt potpisuje Marianne Tiegen Interiors, studio poznat po osjetilnom, slojevitom pristupu interijeru i dosljednoj filozofiji kružnog dizajna.

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

Svi su elementi osmišljeni da se mogu održavati, obnavljati i ponovno koristiti

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

Dvorac je okružen parkom čija se mirnoća ne pokušava nadmašiti, već nastaviti u interijerima. Prostori su koncipirani kao produžetak okoliša, svjetlo ulazi filtrirano, pogledi su pažljivo kadrirani, a materijali odabrani tako da s vremenom ne gube, već dobivaju na vrijednosti.

U luksuznom naselju na Jadranu niknuo je novi hotel, ovakvo što još niste doživjeli

Kamen, drvo i vapnena žbuka ostaju temelj, no ono što prostoru daje poseban identitet jest tekstura, odnosno osjećaj površina pod rukom, prigušeni zvuk koraka, mekoća prostora koja se doživljava, a ne objašnjava.

Za razliku od konvencionalnih hotelskih interijera, u Châteauu La Banquière tekstil ima arhitektonsku ulogu. Baldahini, zidni paneli, paravani i slojeviti prekrivači ne služe ukrašavanju, već strukturiranju prostora. Oni definiraju granice, stvaraju privatnost i uvode toplinu karakterističnu za privatne interijere.

Ovakav pristup zahtijeva preciznost i mjeru, a upravo u toj ravnoteži između čvrstog i mekanog leži snaga projekta koji je privukao pažnju struke.

Paleta boja razvijena je izravno iz okoliša. U suradnji s botaničkim bojadisarima, nastale su nijanse dobivene isključivo iz prirodnih izvora: tonovi ružičastog „blusha“ iz sjemenki grožđa s imanja, topli koraljni i marelični pigmenti iz korijena broća te suptilni plavi i sivi tonovi pastelja.

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

Za razliku od konvencionalnih hotelskih interijera, u Châteauu La Banquière tekstil ima arhitektonsku ulogu

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

Dvorac je zamišljen kao prostor koji stari s dostojanstvom, umjesto da zahtijeva stalne, invazivne intervencije

JEREMY WILSON/

Svjetlo ulazi filtrirano, pogledi su pažljivo kadrirani, a materijali odabrani tako da s vremenom ne gube, već dobivaju na vrijednosti

JEREMY WILSON/

JEREMY WILSON/

Ove boje nisu uniformne niti statične. One žive s prostorom, mijenjaju se s dnevnim svjetlom i nose u sebi nesavršenosti koje ih čine istinitima. Posebnu vrijednost projektu daju antikne tkanine, pažljivo birane kroz mrežu kolekcionara i obrtnika: provansalski damasti, venecijanski blok-tisak i tekstili iz arhiva visoke mode. U mnogim sobama upravo je jedan pronađeni komad odredio smjer dizajna, njegov uzorak, patina ili trag vremena.

Umjesto skrivanja oštećenja, dizajn ih prihvaća. Tkanine se popravljaju, podupiru ili ostavljaju vidljivo restaurirane, u filozofiji srodnoj japanskom kintsugiju, gdje se povijest ne briše, već naglašava.

Ovo je najluksuzniji hotel u Europi: Više od 500.000 kristala, 23.000 m² talijanskog mramora i dvije kraljevske suite s privatnim bazenom

Château La Banquière istodobno je i hommage europskom zanatstvu. Belgijski lan, serigrafije iz Lyona, venecijanski blok-tisak i ručni vez susreću se s tehničkim zahtjevima suvremenog hotelijerstva. Prepoznatljiv motiv projekta, diskretna pčela izvezena bodom Pont de Beauvais, simbolizira bioraznolikost, regeneraciju i kružnu logiku dizajna.

Svi su elementi osmišljeni da se mogu održavati, obnavljati i ponovno koristiti. Presvlake su uklonjive, tekstilni elementi modularni, a paneli restaurabilni. Dvorac je zamišljen kao prostor koji stari s dostojanstvom, umjesto da zahtijeva stalne, invazivne intervencije.

Za dizajnericu Marianne Tiegen, ovaj projekt predstavlja jasno stajalište. „Pravi luksuz danas nije u novome, već u trajnome. U materijalima koji nose sjećanje, u zanatstvu, u rijetkosti koja proizlazi iz brige“ istaknula je o ovom uspješnom projektu koji joj je donio i nove poslove.

Svoj primjerak zimskog broja magazina D&D jednostavno naručite putem webshopa!

D&D