Da se povijesna arhitektura može prilagoditi suvremenom životu bez gubitka identiteta pokazuje jedan zanimljivi stan u portugalskom Chiadu kojeg je svestrani arhitekt Gonçalo Pires Marques uredio za vlastite potrebe. Umjesto potpune rekonstrukcije ili stilskog nametanja, njegov osobni projekt temelji se na zadržavanju postojećih vrijednosti i pažljivo odmjerenim suvremenim zahvatima, stvarajući interijer koji je istodobno funkcionalan, osoban i jasno ukorijenjen u povijesni kontekst.
Gonçalo je inače i vizualni umjetnik i osnivač studija PIMAA, a njegov stan nalazi se u ulici koja je poslužila kao inspiracija za roman Tragedija u Ulici cvijeća, dok je sama zgrada jedan od sačuvanih primjera arhitekture koja je oblikovala grad nakon velikog potresa 1755. godine.
Riječ je zapravo o reprezentativnom katu palače, prostoru koji je izvorno bio organiziran prema tadašnjim stambenim pravilima, i to tako da su servisni prostori u prizemlju, saloni na glavnoj etaži, spavaće sobe iznad njih te potkrovlje za poslugu. Prije ove obnove stan je bio gotovo netaknut, ali i funkcionalno neupotrebljiv. Bio je, naime, bez kuhinje i kupaonice, s očuvanim stropovima sa štukaturama, zidnim panelima od "azulejosa", specifičnih lokalnih keramičkih pločica i originalnim drvenim podovima.
Obnova je provedena s jasnom namjerom očuvanja izvorne arhitektonske strukture. Zadržani su svi nosivi zidovi, izvorne proporcije prostorija, vrata i podovi, uključujući i njihovu vidljivu istrošenost i blago nagnute ravnine nastale tijekom više od dvjesto godina korištenja. Umjesto ispravljanja nepravilnosti, one su prihvaćene kao dio identiteta prostora.
Novi elementi, poput kuhinje i kupaonica, uvedeni su kao suvremene intervencije koje se ne pokušavaju estetski stopiti s povijesnim slojevima. Njihov dizajn je jednostavan i jasan, čime se naglašava razlika između starog i novog, bez narušavanja cjelokupne harmonije interijera.
Uređenje stana također ne slijedi klasične principe dizajna interijera, već se razvijalo postupno, kroz svakodnevno korištenje prostora. Namještaj i predmeti većinom imaju osobno podrijetlo. Tu su, primjerice, sofe koje je Olivier Morgue dizajnirao za film 2001: Odiseja u svemiru, a koje su preuzete su iz obiteljskog doma, dok su ostali komadi sakupljani tijekom profesionalnog rada i putovanja.
Portugalske umjetničke pločice: Razlog zbog kojeg morate posjetiti Lisabon barem jednom u životu!
Posebno mjesto u interijeru zauzima vlasnikova velika kolekcija stripova, koja je i tematski i vizualno važan element prostora. Stripovi nisu samo dekorativni detalj, već ključan dio arhitektove osobne i profesionalne formacije, što se odražava i u umjetničkom radu.
Sam stan je zamišljen kao otvoren i prilagodljiv prostor. Raspored predmeta i umjetnina u njemu nije stalan, slike se povremeno premještaju ili uklanjaju, a interijer se s vremenom mijenja bez unaprijed definiranog završetka. Takav pristup omogućuje da prostor ostane funkcionalan, ali i prilagođen aktualnim potrebama i interesima vlasnika.
Ovaj interijer ujedno je i jasan odraz filozofije vlasnikova studija PIMAA, koji djeluje na području arhitekture, urbanizma i dizajna, i to s fokusom na kulturne, društvene i okolišne projekte.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....