Rezidencija Dove, projekt arhitektonskog studija AGATHOM Co Ltd, smještena je u predgrađu Toronta i zamišljena je kao niz međusobno povezanih paviljona, gotovo poput šatora razmještenih u prirodi. Umjesto klasične kuće s prostorijama posloženima unutar jedne čvrste ovojnice, ovaj dom površine oko 465 četvornih metara razvija se kao arhitektonska "šetnja kroz šume i livade Ontarija".
Riječ je o kući L-tlocrta u kojoj se prostor ne doživljava odjednom, nego postupno. Svaka prostorija ima karakter zasebnog odredišta, a putovi između njih jednako su važni kao i same sobe. Upravo u toj ideji leži posebnost projekta: kretanje kroz kuću osmišljeno je kao iskustvo boravka u prirodi, s promjenama visine, svjetla, materijala, pogleda i atmosfere, navode u materijalima objavljenim na mreži v2com.
Dove nije zamišljen kao kuća u kojoj hodnik samo povezuje funkcije. Ovdje su prijelazi jednako promišljeni kao i glavne prostorije. Arhitekti su prostor oblikovali kao niz povezanih „šatora” ili paviljona, pri čemu svaki od njih donosi drukčiji doživljaj. Na najvišoj točki kuće nalazi se impresivan prostor za blagovanje, zamišljen kao veliki prostor okupljanja. Iz njega se volumen postupno spušta prema nižem, intimnijem dnevnom boravku, u kojem atmosferu određuju vatra, materijali i smireniji omjeri prostora. Taj prijelaz iz monumentalnog u intimno jedna je od ključnih dramaturgija kuće.
Svaka glavna prostorija povezana je s više unutarnjih ruta. Te su rute zamišljene kao staze, što znači da korisnik kuću ne prolazi linearno, nego je istražuje. U jednom trenutku prostor se otvara prema visini, u drugom se sužava, zatim ponovno širi prema svjetlu ili pogledu. Kuća tako postaje svojevrsni mali krajolik za život.
Jedna od najpoetičnijih ideja projekta jest iskustvo takozvanog „šumskog kupanja”, boravka u prirodi koji smiruje, usporava i vraća pažnju na osjetila. Arhitekti su taj osjećaj pretočili u arhitektonski jezik. Kretanje kroz kuću zamišljeno je poput šetnje kroz šume i livade Ontarija: blago uspinjanje, prolazak ispod nižih „krošnji”, iznenadna otvaranja prema visini, suženi prolazi nalik kamenim kanjonima, trenuci uz vodu i svjetlo koje dolazi s neočekivanih mjesta.
U središtu doma nalaze se kamini postavljeni leđa o leđa, smješteni unutar monolitnih betonskih elemenata koji podsjećaju na debla ili masivne trupce. Taj je dio kuće zamišljen poput šumske čistine, mjesta okupljanja, topline i zadržavanja. Prirodno svjetlo pritom nije samo funkcionalni element, nego jedan od glavnih protagonista prostora. Ono se pojavljuje u fragmentima, ispire zidove, reflektira se od površina i mijenja atmosferu iz sata u sat. Tijekom dana i kroz godišnja doba kuća stalno poprima drukčije lice.
Dove je projekt koji održivost ne tretira samo kao tehnički popis rješenja, nego kao emocionalni odnos prema mjestu. Arhitekti polaze od ideje da se odgovornost prema okolišu ne gradi isključivo energetskom učinkovitošću, nego i osjećajem pripadnosti prirodnom svijetu.
Kuća je projektirana tako da troši malo resursa, a njezini sustavi osmišljeni su za dugoročnu učinkovitost. Na najvišem krovu postavljen je 41 fotonaponski panel, koji proizvodi više električne energije nego što je domu potrebno, pa se višak vraća u mrežu. Za grijanje i hlađenje koristi se geotermalna energija, dok robusna toplinska ovojnica dodatno poboljšava energetsku učinkovitost.
Posebna pozornost posvećena je i mjestima na kojima betonske mase prelaze iz interijera prema eksterijeru. Ondje je izveden jasan sloj toplinskog razdvajanja, čime se sprječavaju gubici energije i poboljšava ukupna izvedba zgrade.
Na ravnim krovovima nalaze se zeleni vrtovi zasađeni lokalnim biljkama otpornima na sušu. Navodnjavaju se vodom prikupljenom na lokaciji, čime se dodatno smanjuje opterećenje resursa. Održivost se ovdje, dakle, ne očituje samo u tehnologiji, nego i u načinu na koji kuća stvara dublju vezu s krajolikom.
Materijalnost kuće jedna je od njezinih najsnažnijih kvaliteta. Unutarnji tornjevi i zidovi od lijevanog betona stvaraju dojam monumentalnosti, ali nisu samo estetski elementi. Oni funkcioniraju i kao konstrukcijski nosači, svojevrsni jarboli koji sidre mrežu čeličnih okvira iznad prostora.
Ta konstrukcijska logika omogućila je da se drveni stropovi kroz kuću provlače gotovo skulpturalno, prelazeći iz jedne prostorije u drugu kao da lebde bez oslonca. Upravo kontrast između teških betonskih masa, velikih otvora i laganih, naboranih krovnih formi daje prostoru snažnu dinamiku. Glavni krov s unutarnje je strane obložen bijelom brezom, dok je izvana izveden u patinirajućem čeliku. Ta kombinacija stvara zanimljiv odnos između topline interijera i otpornosti vanjske ovojnice. Krov se blago uzdiže kroz prostor, obavijajući unutrašnjost poput šatora.
U interijeru se susreću reflektirajući zeleni kamen izraženog uzorka, topli hrastovi podovi i ugradbeni namještaj te betonske površine koje nose tragove grubih drvenih oplata korištenih pri lijevanju. Beton tako ne djeluje hladno i bezlično, nego čuva memoriju vlastitog nastanka. Projekt nije stao na oblikovanju kuće kao građevine.
Arhitektonski tim radio je i na nizu elemenata koji čine svakodnevno iskustvo prostora, rasvjetnim tijelima po mjeri, posebno dizajniranim tepisima, ugradbenom namještaju, stakleniku, natkrivenoj šetnici, bazenu i krajobraznom uređenju. Zahvaljujući tome, Dove djeluje kao cjelovit svijet, a ne kao zbroj zasebnih odluka. Svaki element sudjeluje u istoj ideji, stvaranju doma koji je istodobno suvremen, topao, održiv i duboko povezan s mjestom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....