Kuća iz današnje priče nalazi se 15 minuta sjeverno od Portlanda i ima zanimljivu povijest. Ovaj nekonvencionalni dom iz snova četveročlane obitelj, sagrađen je 1940. godine kao dio brzo izgrađenog kompleksa za smještaj radnika u brodogradilištu. U vrijeme poplave 1948. godine, kuća je doslovno otplovila niz rijeku do otoka Sauvie, gdje je postala stanica za lov na guske, a godinama kasnije preuređena je u kuću za iznajmljivanje.
Iako ima karakteristike drvene kolibe, vlasnica je željela da interijer bude uređen prije svega funkcionalno. Obitelj zapravo nije planirala živjeti u kući. "Došli smo ovamo proslaviti moj rođendan prije deset godina i nikad nismo otišli", priča Jessica te dodaje kako joj je to bio najslađi i najsretniji vikend, jer su shvatili koliko je lijepo kada su svi zajedno, i to je bilo to."
Kad su kupili nekretninu, odlučili su je preurediti, ali su zadržali postojeći tlocrt. Njihov prvi korak bio je redizajn interijera i maksimalna iskoristivost prostora. U dnevnoj zoni nalazi se kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak s velikim, udobnim, ugrađenim sofama koje služe kao dva odvojena kreveta za goste. Strop je otvoren u glavnom prostoru, ali kupaonica i spavaća soba imaju niže stropove pa je tamo smještena roditeljska spavaća soba, do koje se dolazi ljestvama od orahovine.
"Interijer smo napravili poput čamca. Povećali smo prostor za pohranu i smanjili nered", kaže Jessica, koja je gotovo sve obojila u bijelo kako bi smanjila vizualni nered i učinila mali prostor ugodnijim za život.
Praksa održive gradnje veliki je dio Jessicinog radnog etosa, gotovo sve u domu reciklira, prenamjenjuje ili ponovno koristi.
"Svi su drveni zidovi iz stare staje koja je srušena na posjedu, podovi su od bijelog hrasta iz Oregona (lokalni materijal), a ponovno smo upotrijebili puno starih stvari. Poput vintage Paul McCobb stolca u kuhinji, kade u kupaonici i peći. Nekoliko novih predmeta uvedeno je uglavnom iz nužde: WC i umivaonik, prozori, ormarići, rasvjetna tijela i peć na drva—glavni izvor topline u domu dopunjen električnim eko-toplinskim pločama u stražnjim sobama", nabraja.
Ugrađene sofe pružaju mnogo fleksibilnosti. Koriste ih za zabavu, odmaranje, pa čak i spavanje—plus pružaju mnogo prostora za pohranu, zahvaljujući ladicama na izvlačenje. Polica za knjige od poda do stropa bila je ključna za organiziranje nereda. Zid s policama za knjige posebno je debeo pa su u njega smještena dva mala ormarića iza jastuka na sofi, a otvaraju u susjednoj kupaonici.
"Tkanina na sofi je izrađena od recikliranih PET boca i u osnovi je neuništiva. Što je dobra stvar, budući da su prozori otvoreni i djeca su cijeli dan ulazila i izlazila iz njih."
Prvotno je Jessica planirala četiri fotelje okrenuti jednu prema drugoj oko stolića za kavu, ali je promijenila mišljenje prema savjetu prijatelja arhitekta/graditelja. Rekao je da ću cijeniti prazan prostor koji pruža konfiguracija ugrađene sofe i bi je u pravu.
Obitelj je četiri godine živjela u kući od 50 četvornih metara, uživajući u intimi.
"Bilo je to stvarno divno vrijeme", prisjeća se Jessica, te dodaje kako ih je pubertet natjerao na izgradnju veće kuće na imanju. “Nakon četiri godine života ovdje, naš sin je imao 11 godina i pubertet je bio iza ugla”, kaže.
On i njegova sestra spavali su u krevetima na kat, a Jessica i muž u potkrovlju bez vrata. "Shvatili smo da je vrijeme za novu kuću, jer znali smo da s tinejdžerima nije lako!"
S ovim idiličnim malenim domom koji se nalazi tik uz novu kuću i vrt, njihova sjećanja - i bliskost koju su razvili u tih 50 četvornih metara - uvijek ostaju u blizini.
