Crvena, bordo, plava i lila, drvo, ratan, kamen, zaobljene forme i velika koza na zidu. GOAT Brunch & Beyond interijer je koji više podsjeća na scenografiju nego na klasično gradsko gastro mjesto.
„Glavni koncept bila je scenografija. Scenografija grada i drugačiji doživljaj izlaska. Željela sam da bude smjelo. Da izazove reakciju. Da pokrene emociju. Da sluti na radost“, započinje priču o ovom neobičnom projektu u Banjoj Luki arhitektica Jelena Barać iz studija JB architect, koja se u svom radu često oslanja na boju i formu.
U GOAT-u se to vidi na svakom koraku. Prostor je pun različitih boja, tekstura i materijala, a zaobljene linije pojavljuju se na namještaju, zidovima i detaljima. Sve je intenzivno i ništa nije prepušteno slučaju.
„Svoj dizajn opisala bih kroz tri riječi: boja, emocija i kontrolirani kaos. Ne volim sigurne i očekivane prostore. Privlače me iznenađujuće kombinacije boja, neobični materijali, organske forme i detalji koji prostoru daju karakter. Kod GOAT-a bilo je mnogo elemenata, boja i tekstura, ali ideja je bila da sve zajedno funkcionira kao jedna scenografija“, kaže Barać.
„Ne bojim se boje i ne mislim da arhitekt treba imati jednu omiljenu boju. Mene više zanima odnos boja i emocije koju one izazivaju. Bordo, crvena, plava, lila i ružičasta u kombinaciji s drvetom i neutralnim tonovima daju prostoru posebnu energiju. Danas imamo mnogo više slobode za igru bojama i materijalima, a ja boju ne doživljavam samo kao dekoraciju, već kao arhitektonski alat“, objašnjava.
„Volim što se nakon razdoblja potpuno neutralnih, bež i sterilnih interijera vraća želja za karakterom. Volim boju, uzorke, teksture, drvo, kamen, tapete, izražajnu rasvjetu. Prostor ponovno smije biti malo teatralan. Ne volim univerzalne interijere s Instagrama u kojima sve izgleda isto. Trend mi je inspiracija, ali ne želim da se po projektu može prepoznati iz koje je godine“, kaže.
Kod projektiranja GOAT-a krenula je od tlocrta i načina na koji će se gosti kretati prostorom. Tek nakon toga uslijedili su materijali, boje i detalji, ali i rasvjeta za koju joj je bilo važno da mijenja karakter prostora tijekom dana i noći.
„Vlasnici nisu imali unaprijed definiran interijer i to je ostavilo prostor za autorski pristup. Njihova želja bila je dobiti prepoznatljivo mjesto, s više života tijekom dana, koje će imati brunch i dnevnu atmosferu, ali i drukčiji karakter navečer. Najvažnije je bilo da svi zajedno želimo nešto što neće nalikovati već viđenom prostoru“, kaže Barać pa dodaje:
„Dali su mi potpuno povjerenje i to je velika stvar. Kada investitor vjeruje arhitektu, postoji prostor za istraživanje i pomicanje granica.“
GOAT je, kaže, u velikoj mjeri oblikovan energijom svojih vlasnika.
„Dobar ugostiteljski prostor ne može biti potpuno odvojen od ljudi koji stoje iza njega. GOAT ima energiju, smjelost i nekonvencionalnost koja postoji i kod vlasnika. Konačni rezultat spoj je njihove energije i mojeg načina razmišljanja o dizajnu“, kaže.
Velika koza na zidu jedan je od detalja koji odmah privlače pogled. Njezin motiv nije slučajno odabran, a odgovor se krije u samom nazivu restorana.
„Sam naziv GOAT nam je dao odličnu osnovu da se poigramo simbolikom, ali mi je bilo važno da motiv koze ne pretvorimo u doslovnu tematizaciju prostora. Koristili smo ga više kao dio identiteta i kao detalj koji povezuje priču. GOAT, naravno, nosi i onu suvremenu asocijaciju na „Greatest of All Time“, pa mi je bilo zanimljivo da se ta doza samouvjerenosti i pomalo provokativnog karaktera osjeti i kroz interijer“, kaže Barać.
Zaobljene forme pojavljuju se kroz cijeli prostor, od namještaja do zidnih elemenata, a dio detalja izrađen je po mjeri.
„Najveći izazov bio je upravo provući kružne i amorfne forme kroz cijeli prostor i izvesti ih u različitim materijalima. To je bilo zahtjevno i u komunikaciji s izvođačima jer im morate objasniti nešto što na prvi pogled možda ne djeluje jednostavno izvedivo. Bilo je mnogo koordinacije na gradilištu, mnogo materijala, boja, krivina, rasvjete i elemenata po mjeri. Svaki detalj utjecao je na sljedeći i bilo je stotine odluka koje se na fotografijama uopće ne vide“, govori.
Uz snažne boje, u prostoru se pojavljuju furnir, ratan, kamen i topli metalni detalji.
„Luksuz nisam željela postići kroz sjaj i klasične luksuzne materijale, već kroz slojevitost i detalje. To je luksuz koji osjetite kada ste u prostoru, a ne nešto što morate odmah prepoznati“, objašnjava.
Rasvjeta je zamišljena u nekoliko slojeva pa se atmosfera prostora mijenja ovisno o dobu dana.
„Imamo ambijentalnu, akcentnu i dekorativnu rasvjetu. Ona naglašava forme, materijale i pojedine zone, ali i mijenja atmosferu. Prostor je otvoreniji i svjetliji tijekom dana, dok navečer postaje intimniji. Scenografija mi je bliska jer i sama razmišljam o interijeru kao o prostoru koji se postupno otkriva. Ne vidite sve odjednom. Ovisno o kutu, svjetlu i dobu dana, prostor može izgledati drukčije. GOAT sam zato više doživljavala kao niz scena nego kao jednu veliku prostoriju“, ističe Barać.
Terasa nastavlja isti vizualni jezik, ali u mirnijoj paleti prilagođenoj otvorenom prostoru. Bež tonovi, ratan, zelenilo i lavanda smiruju intenzivne boje iz unutrašnjosti.
„Terasa je zamišljena kao prirodni nastavak prostora. Nisam željela da izgleda kao da smo unutra napravili jedan interijer, a onda vani samo stavili vrtni namještaj. Prenijeli smo boje, materijale i tu mekoću, ali prilagođenu otvorenom prostoru. Bež, ratan, zelenilo i lavanda smiruju intenzitet interijera. Nema prekida, samo mirnija i otvorenija verzija GOAT-a.“
Tri riječi kojima bi opisala GOAT su smion, neočekivan i svoj. A onda ga opisuje rečenicom koja možda najbolje sažima cijelu ideju:
„GOAT je kontrolirani kaos koji na kraju ima vrlo precizan red.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....