Ova edvardijanska kuća izvana je zadržala karakterističnu arhitekturu razdoblja, s pročeljem od opeke, skladnim proporcijama i pravilnim ritmom otvora. Interijer je, s druge strane, preoblikovan u suvremen životni prostor u kojem važnu ulogu imaju boja, prirodno svjetlo, uzorci i zanatski izrađeni detalji.
Na prvi pogled riječ je o domu snažnih kontrasta, tamnih i svijetlih tonova, geometrijskih uzoraka i mirnih ploha, izvornih elemenata i novih intervencija. No ništa ovdje nije slučajno. Boja nije tek dekoracija, kao što ni zanatski detalji nisu samo ukras. Zajedno stvaraju atmosferu doma koji istodobno djeluje živopisno i skladno, osobno i profinjeno.
Promatrana s ulice, kuća zadržava odmjerenost i eleganciju edvardijanske arhitekture, ritam pročelja, skladne proporcije i toplinu opeke. Tek ulaskom u interijer počinje se otkrivati njezin novi karakter, niz međusobno povezanih prostora oblikovanih prirodnim svjetlom, materijalima i pažljivo odabranom paletom boja.
U središtu doma nalaze se nova kuhinja i prostor koji se neposredno otvara prema vrtu. Veliki krovni prozori uvode dnevnu svjetlost duboko u tlocrt, mijenjajući atmosferu interijera tijekom dana i stvarajući osjećaj prozračnosti ondje gdje bi se inače očekivala težina tradicionalne kuće.
Upravo na odnosu čvrstoće i lakoće počiva velik dio arhitektonskog koncepta. Robusni, taktilni materijali daju prostoru osjećaj trajnosti, dok veliki otvori i ostakljene površine brišu granicu između interijera i vrta. Lukovi dodatno omekšavaju prijelaze između prostorija i usmjeravaju pogled iz jednog dijela kuće prema drugome.
Boja pritom ima važnu arhitektonsku ulogu. Zeleni okviri vrata i prozorskih otvora pojavljuju se poput niti koja povezuje različite dijelove interijera, dok detalji u tonovima terakote unose toplinu i stvaraju poveznicu s opekom izvornog zdanja.
Paleta je pažljivo odmjerena između odvažnog i suzdržanog. Tamni kuhinjski elementi i mramorne radne plohe prostoru daju dubinu, dok vitraji, oslikana stolarija i tapete s uzorkom unose vedrinu i element iznenađenja. Različiti uzorci i teksture ne pokušavaju međusobno konkurirati, nego zajedno grade slojevitost interijera.
Posebna pozornost posvećena je detaljima koji otkrivaju zanatsku stranu projekta. Tokarene ručke, mjedeni okovi i ručno lijevane pločice unose taktilnu kvalitetu koju industrijski proizvedeni elementi teško mogu postići. Upravo ti mali, gotovo svakodnevni predmeti daju prostoru karakter i osjećaj da je oblikovan postupno, s pažnjom prema načinu na koji će se u njemu živjeti.
Svaka prostorija pritom ima vlastito raspoloženje. Vrata u zelenom okviru vode prema intimnom vrtu u kojem se crvena opeka susreće s namještajem od terakote. Materijali poznati iz povijesne arhitekture kuće ovdje dobivaju suvremen izraz, pa vrt ne djeluje kao zaseban dodatak, već kao prirodan nastavak interijera.
Priča o boji nastavlja se i na katu, osobito u kupaonicama. Jedna je svijetla, vedra i razigrana, dok druga donosi smireniju, gotovo kontemplativnu atmosferu. U oba slučaja boja se koristi odmjereno, ne kako bi dominirala prostorom, nego kako bi mu dala dubinu, reagirala na prirodno svjetlo i naglasila pojedine arhitektonske elemente.
U konačnici, Dom boje i zanatskog umijeća nije priča samo o upečatljivom interijeru. Riječ je o promišljenom odnosu starog i novog, uzorka i jednostavnosti, arhitekture i dekoracije. Izvorni karakter kuće nije izbrisan kako bi napravio mjesta suvremenom životu; upravo suprotno, postao je temelj na kojem je izgrađen njezin novi identitet.
Rezultat je dom koji se ne boji boje ni karaktera, ali ih koristi s mjerom. Dom u kojem se trag majstorske ruke susreće s osobnošću njegovih stanovnika i u kojem upravo detalji, materijal pod prstima, neočekivani uzorak, odsjaj svjetlosti na obojenoj površini, svakodnevnom prostoru daju nešto posebno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....