Sjedeći na vrhu povišene visoravni s pogledom na plažu Princes - mjesto na kojem je Charles Edward Stuart, unuk kralja Jamesa II i VII, koji je bio kralj, Engleske, Irske i Škotske, prvi put došao u Škotsku 1745. godine našla se mala kamena ruševina s veličanstvenim predispozicijama.
Novi vlasnik koji je došao u posjed cijelog zemljišta i kuće strogo je zacrtao da nova građevina treba iskoristiti postojeću kamenu ruševinu kako bi se stvorio prostor za objedovanje, odmor i kupanje, a da je pritom najveći naglasak na fantastičnom pogledu. Iako ovo može zvučati kao donekle uobičajen zahtjev, arhitekti iz ured Bard susreli su se s poprilično kompleksnim projektom. Stara ruševina je morala ostati, ali se moralo naći načina kako ju obnoviti da se naruši povijest mjesta, ali ujedno da obnovljena građevina izdrži tešku izloženost klimatskim uvjetima i da s vremenom bude još zanimljivija.
Dizajn reagira na okoliš kroz ključne vidike i identificirajući kako niz malih prostora može kumulativno doprinijeti poboljšanoj cjelini.
- Ulazni slijed koji je sadržavao niz okreta od 90 stupnjeva bio je početni generator dizajna. Odlučili smo ostaviti mali dio ruševine otvorenim, stvarajući zaštićeno dvorište kao ulaz i mjesto za sjedenje. Odavde vas prvi zavoj uvodi u prostor gdje se susrećete s peći na drva, nakon čega slijedi dijagonala na pogled koji je predstavljen kao vrhunac prostornog niza – klupa unutar višeg volumena koja se konzolno nadvija nad stijenom gdje se osjećate uronjeni u krajolik – opisuju na arhitekti.
Cijelo unutarnje uređenje je izrađeno u strahopoštovanju spram lokacije i glavnog aduta kuće – pogleda. Ni kojem se obliku ne želi, a zapravo i ne može nadmetati sa zatečenim datostima.
Ova zgrada je osmišljena tako da zahtijeva malo održavanja tijekom vremena zbog svoje palete materijala i detalja. Primarni materijali su visoko izolirani drveni okvir koji je obložen lokalnim kamenom ruševine i prekriven travnjakom. To pomaže zaštiti zgrade kao ogromnog ‘kaputa‘ koji obavija strukturu.
Primarni krov je obložen ponovno obrađenim škriljevcem koji je spašen iz otpada na nekadašnjoj školskoj zgradi u tom području što je pridonijelo modelu lokalnog kružnog gospodarstva. Ovaj škriljevac povećava privlačnost zgrada, a ovo je istovremeno materijal koji može odoljeti prolasku vremena. - Alternativa bi bila pločasti materijal ili uvoz škriljevca s kopna ili kontinenta, što nije bila opcija s obzirom na želje i ideje novog vlasnika – kaže nam iz arhitektonskog ureda.
Konačni rezultat je predivna mala kuća koja je čvrsto ukorijenjena na svom mjestu. Iako je diskretna i kompaktna, skoro nepostojeća, pruža vrhunski ugođaj u prostoru u kojem je užitak provoditi vrijeme, dok izvana izgleda kao još jedan usputni promatrač snovitog okruženja.
