Obitelj Kuharić ljetuje na Krku već više od 50 godina. Anđelko je prvi put s roditeljima posjetio otok 1970. godine, a put ih je odveo i do rođaka u Bašku. Kada je njegov otac, danas 93-godišnjak, vidio tamošnju plažu, rekao je: "Odsad ljetujemo ovdje". Tako je i bilo.
Nekoliko godina poslije Anđelko je u Baški, u prvom redu do mora, kupio malu nekretninu od 40-ak kvadrata u kojoj je ljeta provodio sa suprugom Valentinom i sinovima dok su bili mali. U međuvremenu se sprijateljio s lokalnim stanovništvom, a brinuo je i o Lini Kocijan Magašić, učiteljici koja je radila u Baški, Samoboru i Zagrebu. Njezin je djed bio lokalni krčmar čiji su gosti račune ponekad plaćali zemljištima i nekretninama, a budući da se Lina nije udavala te je bila sama, svoje je nasljedstvo ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostavila obitelji Kuharić. Među ostalim, i staru konobu u drugom redu do mora, u stambenoj zgradi, iznad koje se danas nalaze apartmani.
Trebalo je proći punih 13 godina da se riješe vlasnički papiri, nakon čega je obitelj odlučila uložiti u preuređenje konobe. Uz savjete arhitektice Željke Fotak Jelić o tome kako najbolje iskoristiti prostor, radovi su se izvodili na prijelazu iz 2022. u 2023. godinu, a trajali su samo šest mjeseci. Danas je to studio-apartman površine 15 četvornih metara koji se koristi isključivo za osobne potrebe.
- Teško je reći je li to zaista nekada bila konoba. Prostor se zapravo desetljećima nije koristio, bio je u funkciji skladišta. No, zanimljivo je da ima originalnu kamenu gredu iznad ulaznih vrata iz 1529. godine i da je to prva numerirana građevina u Baški. Na kamenoj gredi na glagoljici piše: "Mir kući ovoj, svima nastaljenoj u njoj, napravio Marko Krznar iz Senja 1529. godine". Greda je s vremenom napukla pa sam prije 15-ak godina tražio restauratore koji bi je sanirali. Budući da su ti radovi skupi, jedni restauratori su nudili da im predam original, a oni će za mene izraditi kopiju. Nismo dogovorili suradnju, nego sam preko Ministarstva kulture dogovorio druge restauratore iz Rijeke koji su obavili sanaciju. Bilo je skupo, tadašnjih 9000 kuna za dva dana rada, ali ostao mi je original - priča Anđelko Kuharić.
Prostor je bio u lošem stanju: vlažan, negdje je kod drvenih stropnih greda curilo, kameni zidovi su se trusili... Većinu radova su Anđelko, njegova obitelj i obiteljski prijatelji izveli sami, osim postavljanja vode, struje i keramike.
- Ruke smo plaćali kao suho zlato. Samo je keramika stajala tadašnjih 600 kuna po kvadratu, dok je kopanje i spajanje vodomjera stajalo 27.000 kuna. Usporedbe radi, vodovodni priključak je stajao 1200 kuna - nabraja Anđelko, dodajući kako je najzahtjevniji dio bio onaj s majstorima. Pokušali su surađivati i s kontinentalnim majstorima, ali tada se trebalo brinuti oko prijevoza, smještaja i ostalog, pa su se odlučili za lokalne. S njima su imali odličnu suradnju, a posebno izdvajaju Robija iz obrta Robi instalacije iz Jurandvora.
Tijekom izvođenja radova često su putovali iz Zagreba na otok, Anđelko broji čak 16 vikenda.
- Išli smo čak i na Staru godinu. Tijekom zime bilo je lakše, za dva sata smo bili dolje, no kad sam se sa sinom jedne nedjelje ljeti vraćao u Zagreb, trebalo nam je četiri sata od Baške do mosta - prisjeća se.
Sami su izveli gips-kartonski zid, postavili izolaciju i provukli ventilaciju kako bi dobili kupaonicu s tuš-kadom i toaletom. Anđelkov kum Saša bavi se izradom namještaja po mjeri pa je on bio zadužen za kuhinjske i kupaonske elemente, a supruga, koja je vodila uređenje, uživajući je fugirala dio izvornog kamenog zida.
- Zidovi su bili neravni, razmišljali smo ih sve ravnati, ali bismo izgubili dosta prostora - kaže Anđelko koji je po struci drvotokar, iako je već 15 godina zaposlen u ugostiteljstvu. No, slobodno vrijeme najradije provodi u svojoj radionici gdje na starom očevu stroju izrađuje uporabno-dekorativne predmete za dom, koje najčešće poklanja prijateljima. Izradio je nekoliko predmeta i za Bašku: drvenu oblogu za stepenicu na ulazu, drveni okvir za ogledalo i policu u kupaonici... Izradio je i privremena drvena ulazna vrata koja su poslije zamijenjena drugima, a koja su od sibirskog ariša izradili otac i sin iz stolarije Trope iz Čabra. Kupili su jedino krevet na razvlačenje te barski stol i stolice koje prema potrebi iznesu ispred studio-apartmana.
Za kraj nam Anđelko izdvaja još jednu zanimljivost: arhitektica je rekla da prostor nema 15 četvornih metara, nego 14,7! Dakle, u manje od 15 kvadrata stalo je sve što im je potrebno: kuhinja, perilica posuđa, ležaj, kupaonica, perilica rublja, bojler...
