Vinarija Kozlović u Valama u Bujama dobila je nedavno kuću za prijatelje, kako je oni zovu K1, mini hotel po mjeri čovjeka, da imaju “mjesto za spat”. Prostor imanja čini cjelinu sa zgradama, nasadima, vinogradima, a sada je za uređenje došla na red stara štala sa sjenikom.
- K1 ima jednu sobu, jedan kamin, jedan krevet, jednu terasu, jedan čempres i jedan SPA. Dakle, prenoćište, ali ne bilo kakvo, nego prenoćište za prijatelje obitelji - objašnjava Željko Burić, arhitekt i suvlasnik studija Fabrika, koji je u suradnji s vlasnikom Vinarije Kozlović Francom Kozlovićem izveo preuređenje.
Zapravo, K1 dio je šireg projekta kojim obitelj Kozlović želi valorizirati baštinu svojeg okružja.
- Ta se kuća ne može iznajmiti, nego se njome mogu darivati oni koji su dragi, da budu tu gdje je meni i mojoj obitelji drago, gdje smo doma. Moji su u Vale došli 1904. godine, a od tada do danas mi se kao obitelj nalazimo na doslovno istom mjestu, koje se s koljena na koljeno povećavalo, oplođivalo, predavalo dalje na mudro upravljanje - objašnjava Franco Kozlović.
Bivajući u tom i takvom toposu i slušajući vlastita načela koja mu nalažu suživot s prirodom i poštovanje njezinih manifestacija, smatra važnim očuvati baštinu i sjećanja te pejzažnom i arhitekturom zgrada poštovati krajolik i ono što je čovjek ostavio u njemu. U ovom slučaju radi se o štali sa sjenikom, čija je izvorna zgrada sačuvana u cijelosti u svojim autentičnim gabaritima. Na gornjem katu bio je sjenik. Maleni prozor s boka na gornjem katu ostavljen je u izvornim dimenzijama, ali tek kada se ovdje prespava, shvati se da je osim funkcije prozračivanja njegova uloga estetska - jutarnje mu svjetlo čudesno pristaje!
- Zidove smo sačuvali u originalu, u stvarnim gabaritima. Izduženi prozor na donjoj etaži svojim posebnim dimenzijama funkcionira kao panoramska fotografija vanjskog svijeta - potoka Vale po kojem je naša ‘Valla’ dobila ime i momjanskog kaštela - pronalazi svoj par u stvarnoj fotografiji na nasuprotnom zidu, koja bilježi stanje u kojem je ova kuća, štala i sjenik bila sredinom 20. stoljeća - opisuje Kozlović.
Što se tiče detalja, prostor je, dodaje on, namjerno ogoljen od osobnog kiča, starih predmeta, ostavštine i sličnog sentimentalnog materijalnog blaga, a tu je tek nešto štiva tj. knjiga, i to onih koje donesu, a tko nego prijatelji iz svojih biblioteka, pa je raspon tema šarolik. Prostor je ogoljen da bi se zidovi otvorili za svjetlo, tako su čempres na terasi, pragovi i drugo preuzeli ulogu detalja, a sama je kuća svojim linijama maksimalno izražajna.
- Stimulativna je takva za prijatelja koji ovdje boravi i može ju, tako očišćenu i ispunjenu samom svojom svrhom, a to je ‘mjesto za spat’, pretvoriti u svoj prostor. A kad mu se prohtije vina, došeta do naše vinarije, koju zovemo Domom za vino i ljude - kaže Kozlović.
I suradnja na ovom projektu nije bila tipična jer su investitor i arhitekt prijatelji.
- Ovdje se radi o prijateljstvu, razgovorima i ponovno razgovorima, koji zapravo i nisu bili samo o konkretnom objektu nego i prostoru imanja. Tako se iz promišljanja prostora kao cjeline koju čine dijelovi i njihovo značenje za prostor i ljude u njemu rodila kuća K1, u zadanostima svoje izvorne gradnje - objašnjava Željko Burić.
Rješenja koja je arhitekt ponudio kreću se unutar nekoliko postulata. Kompozicija starog i novog, kako u izboru materijala tako i u srazu starih elemenata gradnje i novih funkcionalnosti. Primarno u kupaonici, koja je jedina “novogradnja”, ali takva da svojim staklenim zidovima dopušta prodor okolišu i zvukovima u unutrašnjost, a svojom unutrašnjošću priznaje naizgled krhku, ali stvarno čvrstu vezu s kontekstom.
- Potom, kontrast kao gradivni element, gotovo iznenađenje, nimalo klasičan pristup nasuprot klasici kamena kojoj suprotstavljam ledeno željezo i prozirno staklo, na kraju komfor definiran kroz ‘bivaj mi dobro’, dobro sa sobom, u sobi, u osobi, u bivanju u ovom osobnom prostoru. Namještaj je stoga nepretenciozan, ali letvicom kvalitete izrade i materijala postavljen visoko - govori arhitekt.
Od materijala se koristi kamen kao počelo, drvo kao prirodni mu saveznik, metal kao gradivni element zemlje i pravocrtno vezivo u strukturalnom smislu te staklo kao refleksija vanjskog, ali i za transparentnost.
- Kuća K1 je napravljena po mjeri čovjeka kojemu za življenje ne treba troznamenkast broj četvornih metara, nego jedan prisni prostor. Danas bi se reklo - rađena je po mjerilu minimalista, onih koji kažu ‘Living large with less’, ali zapravo se radi o mjeri potrebnog i dovoljnog u krajnje humanom smislu, a mi bismo ga ovdje zvali ‘baš taman’ - smije se arhitekt Burić.
U funkcionalnom smislu K1 raspolaže dnevnim boravkom s blagovaonicom, s dominantnim kaminom i horizontalno položenim panoramskim prozorom, potpuno opremljenom kuhinjom, komfornom spavaonicom, toaletom, prostranom kupaonicom te spremištem i hodnikom. U vanjskom se prostoru nastavlja ideja kamena, drveta i metala, kroz velik stol za druženja s prijateljima i kuhinju, a okupiti se oko stola bez vina i jela nije moguće. U vrtu je stakleni kubus sa spa sadržajima. Reflektirajući okoliš, on je nevidljiv.
