U selu Pusti, pokraj Svetvinčenta u Istri, smjestila se kuća na tri etaže od 270 četvornih metara. Na donjoj etaži nalaze se dnevni boravak, kuhinja s blagovaonicom, strojarnica, sanitarni čvor i garderoba. Na prvoj etaži su dvije spavaće sobe s kupaonicama, skladišni prostor, praonica rublja i spremište. Na gornjoj etaži su također dvije spavaće sobe s kupaonicama te mini wellness sa saunom i tušem. Arhitekturu, dizajn, rasvjetu i okoliš potpisuje Dragan Dragojević.
Vlasnici ove kuće su Marina i Hrvoje Karavanić, bračni par iz Pule koji živi u New Jerseyu i provodi nekoliko mjeseci godišnje u Puli.
- Odluka da se otkupi objekt i krene u ovaj projekt donesena je na osnovi toga što je obitelj Hrvojeve none s očeve strane podrijetlom iz sela Pusti. Objekt je uvijek bio u vlasništvu šire obitelji i kao takav nam je bio privlačan među ostalim i iz sentimentalnih razloga. Prema saznanjima iz usmene predaje, star je najmanje 170 godina. Od početka 20. stoljeća do ranih osamdesetih služio je samo kao gospodarski objekt, a od ranih devedesetih je stajao potpuno napušten - otkrili su vlasnici i dodali da su oni preuzeli objekt 2012. godine te s Draganom Dragojevićem krenuli u renoviranje 2017. godine.
- Stanje koje sam zatekao kada sam prvi put ušao u kuću bilo je derutno, tri zasebna objekta koji su spajani u jedan. U prizemlju je štala sa sijenom i starim vozom koji je zadržan za dvorište. Kuća je stara 200 godina te je zadržan cijeli njezin eksterijer koji je saniran novim fugama na način da se zadrži kompletna dob građevine. Na vrhu je dodana nadogradnja kako bi se dobila funkcionalna visina zadnje etaže u Graphite Grey boji te kako bi se naglasila stara kuća u odnosu na rekonstrukciju. Sam krov (koji je trenutačno crven) trebao bi biti Graphite Grey. Derutno i zapušteno uglavnom, bez međukatnih konstrukcija. Sve smo srušili i zadržali 200 godina stare rogove krovišta koji su upotrijebljeni kao dekori u novoj kući te je građa iskorištena za izradu novih elemenata u dvorištu - priča Dragan Dragojević.
Projekt je, nastavlja arhitekt, zamislio da se ne narušava cjelina sela te je kuća zadržana u izvornom obliku, koji pri ulazu u kuću omogućuje ulazak iz prošlosti te zatim omogućuje ulazak u sadašnjost i prostorni luksuz. Od toga su u prostorijama zadržani elementi stare kuće koje ipak unutar modernog elementa kroz prodore kroz nove zidove omogućuju uvid u staru pozadinu. U prizemlju je zadržano 16 metara orignalnog zida kao podsjetnik na kulturu staru 200 godina, dok na gornjim etažama su takvi elementi korišteni kao dekor u novim prostorima. Nigdje nema ‘šminke‘ u dekoru, već se sve radi o izvornim 200 godina starim elementima, kamenu, drvenim gredama, nadogradnjama kroz vrijeme i slično.
Okoliš je zamišljen kao čisti prostor u smislu doslovno čistoće, gdje su korišteni stari elementi kako bi se sačuvao element sela i izvornih oblika i materijala. Bazen je zamišljen kao prostor odmora kako novi element arhitekture današnjeg vremena. Sastoji se od hidromasažnog dijela koji je složen da kroz minimalno žuborenje vode u padu daje osjećaj svježine te omogući stvaranje negativnih iona za pozitivno raspoloženje. Sam bazen dugačak je 10 metara u malom dvorištu te omogućava pristup roditeljima s malom djecom (pliće zone) te standardni bazen u kojem se da i zaplivati kroz njegovu dužinu.
U interijeru kuće, prevladavaju stari materijali, prirodni, korišteni u staroj gradnji kao što su kamen i drvo. Novo "ruho" je poput "navlake" koje je omogućilo čistoću oblika, lakoću prostora, svježinu te refleksije prirodnog svjetla s obzirom na to da se stari otvori nisu mijenjali te su izvorno sačuvani mali, kako su se nekad radili. Zidovi su bijeli, radi svježine, dekorativni elementi su bež, kako bi bili povezani s izvornom bojom kamena koji stoji 200 godina na to poziciji. Boje su prirodne te "umjetne" bež i bijelo. Bijela daje svježinu, bež toplinu, dok su kamen i drvo dali strukturu i reljefnost površina.
Kuća se ističe prirodnim elementima, kulturnom baštinom, zelenilom u smislu stvaranje prirodne oaze potrebne suvremenom čovjeku. Čovjek je na prvome mjestu u ovom projektu te je arhitektura ta koja je prilagođena čovjeku, a ne čovjek arhitekturi. Projekt je rađen na način da omogući čovjeku njegovo prirodno stanište kroz koje je evoluirao kroz tisuće godina te mu je dan kamen, drvo, voda, vatra, zrak, sunce te prirodni zvukovi cvrkuta ptica i žuborenja vode kao podražaj ljudskim osjetilima. Zen zona modernog čovjeka u kojoj unutar ogradnih zidova ima priliku stupiti sam s sobom i svojim izvornim bićem, onome što čovjek u naravi i jest - dio prirode.
