Kad uđete u stan skriven među zelenilom Markuševca, prvo što primijetite nisu ni namještaj ni detalji. Primijetite boje, atmosferu i toplinu doma čije zidove krase šareni dječji crteži i obiteljske fotografije, a svaki kutak obasjava umirujuća sunčeva svjetlost koja dopire kroz velike prozore i staklene stijene. Kad pak zakoračite kroz staklenu stijenu koja iz dnevnog boravka vodi na veliku terasu, nađete se pod velikim krošnjama platana, na mjestu gdje se najlakše zaboravi da je užurbani grad udaljen samo nekoliko minuta vožnje.
No ova priča počinje kilometar dalje, u drugom, ljupkom dvoetažnom stanu u malim zgradama u nizu.
Bivša novinarka i komunikologinja te suvlasnica agencije Casa del Copy, Anja Mađarević Lučin, dugo je mislila da je to njezin idealan dom. Ona i suprug Ivan, te kćeri Katja i Rajna šest su godina živjeli u stanu gdje je lišće dotrščinske šume doslovno padalo u njihov mali vrt. Ondje su, usred potresa i pandemije, stvarali uspomene sa susjedima koje, kako kaže, nikada neće zaboraviti. Stan od osamdesetak kvadrata bio im je sasvim dovoljan i savršen sve dok se u neposrednoj blizini, van svake logike s obzirom na prirodu kojom je okružen, nije pojavila autopraonica koja radi 24 sata dnevno.
- Buka i mirisi koje je proizvodila ugrozili su kvalitetu života nas i naše djece toliko da smo se morali odseliti. Tada nam je to bilo strašno i tužno. Iz sadašnje perspektive, vidim da se to dogodilo s razlogom, jer sadašnji stan je ostvarenje naših snova - govori nam Anja.
Novi dom pronašli su sasvim slučajno, u naselju Rural Mat arhitektonskog ureda Njirić + arhitekti, koje je između 2006. i 2008. projektirao Hrvoje Njirić, jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata čiju smo nagrađivanu kuću s Bukovca predstavili u prethodnom izdanju našeg magazina.
Lučini su ovdje pronašli sve što su imali prije, samo u ‘ponešto‘ većim dimenzijama. Njihov peterosobni stan sada se prostire na 143 četvorna metra interijera uz dodatnih 25 četvornih metara terase, a namijenjen je upravo za ono što im je danas najvažnije - miran obiteljski život.
Anja priznaje kako je važno spomenuti i da je stan bio znatno jeftiniji od drugih nekretnina iste kvadrature na zagrebačkom tržištu te da mu je cijena u godinu dana pala za gotovo sto tisuća eura.
- Boje li se ljudi potresnog područja ili smatraju da je Markuševec neatraktivan, ne znam. Bilo kako bilo, ovakav stan ne bismo mogli kupiti nigdje drugdje u Zagrebu, a zasad životu ovdje i u ovom stanu ne možemo pronaći manu koja bi zasjenila sve dobre strane - govori.
Vrtić i škola udaljeni su dvije minute pješice, a između njih prolazi mostić preko potoka. S obje strane zgrade proteže se zelenilo koje tijekom proljeća i ljeta gotovo potpuno skriva pogled na stan.
"Odlučili smo ići po svom"
Već pri prvom ulasku znali su da će prostor morati prilagoditi sebi. Stan su kupili od investitora koji ga je renovirao nakon deset godina života prethodnih stanara. Postavljeni su novi parketi, tri kupaonice potpuno su obnovljene, a kuhinja uklonjena kako bi novi vlasnici mogli osmisliti vlastito rješenje. Iako je tehnički dio projektiranja kuhinje vodila Ivanova teta Karmela Tomaš, koja se bavi dizajnom interijera, većinu odluka donosili su sami.
Najviše im je smetala tamnosiva boja kojom su bili obojeni radijatori, vrata, podne lajsne i klupice ispod velikih prozora. Upravo je ta siva nijansa postala okidač za sasvim novo uređenje.
- Ne volimo hladne tonove i crno-bijelo-sivu estetiku. Barem ne u ovom razdoblju života, s djecom koja unose boje u prostor htjeli mi to ili ne. Odlučili smo ići po svom i prilagoditi prostor sebi, a ne prilagođavati sebe zatečenom prostoru - govori Anja.
Njihov dom danas izgleda upravo suprotno od hladne minimalističke estetike koja dominira društvenim mrežama. Prostor ispunjavaju zagasiti topli tonovi, uzorci, teksture i detalji koji imaju emocionalnu vrijednost.
Anja je od početka imala jasnu viziju prostora, dok Ivan, inače IT-jevac i suosnivač softverske tvrtke Productive, kroz smijeh priznaje kako tu viziju baš i nije imao. No zato je on obavio najveći dio fizičkog posla. Bojenje se pokazalo puno zahtjevnijim nego što su očekivali. Slijedili su tjedni brušenja, skidanja silikona, traženja idealnih nijansi metodom pokušaja i pogreške te bojenja više od 140 metara lajsni i deset prozorskih klupica.
- Ivan je tip koji voli gotovo sve raditi sam. I ne odustaje. U tome zna biti i poprilično tvrdoglav, što je rezultiralo time da si je doslovno bušilicom probušio dlan dok je radio police za ostavu… - priča nam Anja jednu od anegdota o onome što ih je zadesilo prilikom radova.
Radijatore i vrata prepustili su tvrtki Euro prozor, koja je izradila i upečatljiv ugradbeni element u boji cigle koji se proteže cijelim zidom u dnevnom boravku, a u sklopu elementa je i klupa ispod prozora.
- Oduvijek su mi bile lijepe klupe uz prozore, i kad sam vidjela ovaj stan prvi put, vizualizirala sam tu klupu uz ovaj prozor. I sad kad je tu - imam svoje omiljeno mjesto u stanu - ističe Anja.
Tapete, uspomene i soba za odrastanje
No prvo je htjela urediti dječju sobu. Anja kaže da je znala koliko će selidba teško pasti njihovim kćerima pa joj je bilo važno da ih u novom stanu dočeka prostor u kojem će se odmah osjećati sigurno i sretno. Upravo su zato tapete imale glavnu ulogu.
- Veliki sam fan tapeta - govori, priznajući da ih planira postaviti na još nekoliko mjesta u stanu.
Dječja soba uređena je uglavnom Ikeinim namještajem, no upravo su tapete brenda Design d´annick prostoru dale karakter. Još su joj draže uspomene vezane uz njihovo postavljanje jer se sjeća kako ih je birala zajedno s djevojčicama, a suprug i njihov prijatelj postavljali su ih prvog dana nakon useljenja. Na zidovima danas vise i uokvireni crteži Miffy koje je njezina sestra nacrtala Katji još dok je bila beba, a među najdražim detaljima nalazi se i komadić tapete iz njihove stare dječje sobe koji je Anja uokvirila zajedno s dvjema tratinčicama koje je Katja ubrala u vrtu starog stana.
- To su naizgled najmanji detalji, a zapravo srcu najvažniji - govori.
Uz dječju sobu nalazi se još jedna spavaća soba u koju će se jedna od djevojčica preseliti kada za to dođe vrijeme. Hodnik su obojili u toplu zagasitu žutu nijansu koja se pokazala punim pogotkom jer poslijepodnevno sunce kroz prozor stubišta dodatno naglašava toplinu prostora i stvara posebno ugodnu atmosferu.
U njihovoj spavaćoj sobi prevladavaju zeleni tonovi. Anja kaže kako za taj prostor nisu imali unaprijed definiranu viziju, nego su jednostavno kupovali komade koji su im se sviđali i tako spontano formirali izgled prostorije. Zid su obojili u zeleno jer se, kako kaže, savršeno povezuje s pogledom kroz prozor.
Jedno od zanimljivijih rješenja krije se upravo na ulazu u njihovu spavaću sobu. Stan je projektiran vrlo netipično, pa se pravi kutovi rijetko mogu pronaći, što je dodatno otežalo organizaciju garderobe u relativno uskom prostoru. Spas su pronašli u Ikeinu sustavu garderobe koji su montirali izravno u zid, a umjesto klasičnih fronti postavili su zavjese.
- To je dalo neku malu posebnost prostoru, a super je praktično. I ne manje važno, bilo je znatno brže, a i isplativije, od namještaja po mjeri koji je bio jedina druga opcija - govori Anja.
I ovaj je stan, kao i njihov prošli, organiziran na dvije etaže. Na prvoj se nalaze terasa, open space dnevni prostor s kuhinjom, blagovaonicom i ostavom, kupaonica te gostinjska soba koja je, budući da i Anja i Ivan često rade od kuće, pretvorena u njihov zajednički ured. Radna soba ujedno je, govori Anja, ‘glazbena soba‘ na čijim zidovima visi nekoliko gitara - jer je Ivanu sviranje hobi. Na katu su tri spavaće sobe do kojih vodi dugački hodnik te još dvije kupaonice.
Jedan od većih izazova bio je ulazni prostor koji je vrlo skučen i nepraktičan. Ondje su morali balansirati između estetike i funkcionalnosti kako bi dobili dovoljno prostora za cipele, ali i mogućnost normalnog kretanja. Promijenili su čak i smjer otvaranja ulaznih vrata kako bi dobili dodatne centimetre.
Kuhinja kao most
Kuhinja je rađena po mjeri, a upravo je njezin raspored zahtijevao jedinu ozbiljniju intervenciju na instalacijama. Premjestili su je na zid suprotan od prvotno predviđenog, čime su dobili više radne površine i bolji raspored. Zbog toga su morali provoditi struju na drugu stranu zida.
Ipak, ono što im je oduzelo puno energije nisu instalacije, nego prva dva mjeseca života bez kuhinje zbog kašnjenja stolara.
- Kuhali smo na električnom kuhalu i prali suđe u umivaoniku u kupaonici. Bila bi to možda romantična priča da nije male djece i njihovih potreba - smije se Anja dok joj se pod nogama motaju dvije djevojčice i njihov pas Pela.
Od početka je željela da kuhinja bude svojevrsni most između upečatljivog dnevnog boravka i blagovaonice pa ju je pokušala povezati s bojom parketa kako bi djelovala što nenametljivije. Posebno joj je važna bila velika radna ploha uz sudoper, a upravo im je šank omogućio i dodatnu funkcionalnost i prostor za druženje. Danas su najzadovoljniji velikim sudoperom bez pregrada, podignutom pećnicom i šankom obloženim zelenim pločicama, koji joj je jedan od dražih detalja u cijelom stanu.
- Da sam bila hrabrija, možda bih cijeli šank obložila pločicama. Volim lijepe pločice - ističe.
Iako kupaonice još ne smatra potpuno svojima jer joj djeluju pomalo "hotelski", kaže da ih biljke i posteri uspijevaju dovoljno omekšati dok jednog dana možda ne dođe vrijeme za novo preuređenje.
Posebno mjesto u svakodnevici obitelji Lučin ima terasa. Kako je njihov stan smješten u posljednjoj zgradi u naselju, pogled se otvara prema parku i drvoredima platana koji ljeti stvaraju prirodan hlad. Razmišljali su o postavljanju nadstrešnice, ali brzo su odustali od ideje.
- Nema te tende koja može pobijediti zvjezdano nebo koje gledamo s terase kad utihne dan ili ptičice koje jutrom pjevaju iznad glave.
I dok većina ljudi pri uređenju traži savršenstvo, Anja i Ivan željeli su dom koji ima karakter. Stoga svima kojima slijedi uređenje životnog prostora savjetuju da, ako žele postići estetiku i atmosferu kojoj teže, krenu od kupovine detalja koji im se sviđaju, a ne koji pašu u prvotni prostor.
- Dom mi je najvažniji segment života. U njemu je moja obitelj, tu su mir, ljubav i sve uspomene koje će moja djeca jednog dana imati. Važno mi je da te uspomene imaju lijepu kulisu - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....