Ponekad se planirana renovacija pretvori u mnogo veći građevinski pothvat nego što su vlasnici očekivali. Tako je bilo i s obiteljskom kućom u Oakvilleu, mirnom predgrađu zapadno od Toronta, u kojoj je mlada četveročlana obitelj željela stvoriti dom u kojem će moći živjeti i odgajati djecu još dugi niz godina. Prvotna ideja bila je obnoviti postojeću kuću i proširiti je, no uklanjanje starih zidnih obloga i tepiha otkrilo je ozbiljne probleme s konstrukcijom. Umjesto ulaganja u obnovu koja bi zahtijevala opsežne zahvate, vlasnici su se odlučili za gradnju potpuno nove kuće.
Projekt je povjeren studiju Orangeink Design, koji je pritom zadržao osnovnu prostornu organizaciju karakterističnu za kuće iz 70-ih godina prošlog stoljeća, poznatu kao side-split. Riječ je o tipu obiteljske kuće u kojoj su prostorije raspoređene na nekoliko međusobno pomaknutih razina, povezanih kraćim stubištima. Takav raspored omogućuje odvajanje pojedinih dijelova doma, ali često rezultira hodnicima i prostorima koji nisu dovoljno povezani.
Arhitekti su zato željeli zadržati prepoznatljiv karakter takve kuće, ali poboljšati povezanost prostorija i omogućiti da prirodno svjetlo dopire što dublje u interijer.
Dnevni boravak bez televizora
Kuća ima ukupno 313 četvornih metara, a raspored je osmišljen prema potrebama obitelji koja često organizira druženja i okupljanja. Na glavnoj etaži nalaze se dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica, dok su na gornjoj etaži smještene četiri spavaće sobe. U prizemlju su garaža, praonica rublja i dodatni toalet, ali i još jedan dnevni boravak koji ima sasvim drukčiju namjenu od glavnog prostora za druženje.
Ružičasta kuća koja mijenja boju tijekom dana: Zavirite u neobičan dom za tri generacije
Vlasnici su željeli mirno mjesto na kojem će se članovi obitelji moći odmaknuti od svakodnevnih obveza i digitalnih uređaja. Zato je taj prostor zamišljen kao zona bez elektronike, u kojoj nema televizora ni drugih uređaja, a namještaj je postavljen tako da se pogled pruža prema stražnjem dvorištu. Umjesto ekrana i drugih izvora ometanja, naglasak je na zajedničkom boravku i opuštanju.
Već se pri ulasku u kuću otvara pogled kroz hodnik prema stražnjem dvorištu. Stubište koje povezuje prizemlje i glavnu etažu smješteno je na njegovu kraju, iza manjeg toaleta, dok je dodatni dnevni boravak izdvojen u mirnijem kutu prizemlja.
Svjetlo ulazi kroz krov
Glavna etaža osmišljena je kao otvoren prostor u kojem se kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak prirodno nadovezuju jedno na drugo. Strop se uz rubove podiže, a na tri strane nalaze se uski prozori postavljeni visoko, neposredno ispod krova. Oni omogućuju da dnevno svjetlo dopire u prostor tijekom jutra i poslijepodneva, bez potrebe za velikim prozorima na svim zidovima.
Vlasnicima je bilo važno da se unutarnji prostor može jednostavno povezati sa stražnjim dvorištem, osobito tijekom obiteljskih okupljanja i druženja na otvorenom. Zato su postavljene velike klizne staklene stijene koje se uvlače u posebno oblikovane otvore u zidovima. Kada su otvorene, blagovaonica se nastavlja na vanjski prostor, bez klasične granice između interijera i terase.
Posebno je zanimljivo stubište s otvorenim gazištima koje vodi prema spavaćem dijelu kuće. Iznad njega proteže se dugačak uski krovni prozor koji se nastavlja preko sljemena krova. Tako prirodno svjetlo dopire ne samo do gornjeg hodnika nego i do donjih dijelova kuće, čime su dodatno povezane različite etaže.
Na katu se nalaze tri prostrane spavaće sobe s visokim stropovima, koje dijele glavnu kupaonicu. Glavna spavaća soba s vlastitom kupaonicom i garderobom smještena je na stražnjoj strani kuće. Veliki prozori pružaju pogled na dvorište, unutarnji vrt i blagovaonicu na nižoj etaži.
Dvorište s kaminom
Osim natkrivene blagovaonice na otvorenom, obitelj je željela i manji, intimniji prostor za boravak na svježem zraku. Arhitekti su zato osmislili dvorište u prizemlju, smješteno između glavne blagovaonice i dodatnog dnevnog boravka.
Do njega se dolazi kroz klizna staklena vrata na kraju ulaznog hodnika, a u središtu se nalazi vanjski kamin. Iznad dvorišta ostavljen je pravokutni otvor u krovu kroz koji se vidi nebo. Taj zaklonjeni prostor pruža privatnost, ali zahvaljujući staklenim otvorima ostaje vizualno povezan s unutrašnjošću kuće.
Posebna pozornost posvećena je i izgledu pročelja. Vlasnici nisu željeli da nova kuća odudara od okolnih obiteljskih domova, pa su arhitekti zadržali slične dimenzije i osnovni volumen kakav imaju susjedne kuće iz istog razdoblja. Ipak, asimetrična linija krova i široka nadstrešnica koja povezuje ulaz, garažu i bočni prilaz daju joj prepoznatljiv izgled.
Stražnje dvorište dodatno je uređeno tako da se uklopi u prirodno okruženje. Postojeći veliki javor pruža hlad tijekom ljetnih mjeseci, dok je uz tri strane zemljišta posađeno autohtono bilje koje stvara privatniji i zeleniji prostor za obiteljska druženja.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....