STALNA PRILAGODBA

Na prvi pogled osvojila nas je žuta fasada, a onda smo otkrili jedno genijalno rješenje u ovoj kući

 STIJN BOLLAERT/
Modularna konstrukcija, veranda kao zajednička veza i održive tehnologije stvaraju dom spreman za desetljeća promjena
Modularna konstrukcija, veranda kao zajednička veza i održive tehnologije stvaraju dom spreman za desetljeća promjena

Kako projektirati kuću koja će jednako dobro služiti svojim vlasnicima danas, ali i generacijama koje dolaze? Upravo je to pitanje bilo polazište za projekt House + Workshop, neobičan spoj dviju stambenih jedinica i zajedničkog radnog prostora koji istražuje mogućnosti fleksibilnog stanovanja. Autorski tim belgijskog studija MOTO osmislio je građevinu koja se može prilagođavati promjenama životnih okolnosti, obiteljskih potreba i načina korištenja prostora.

Iako na prvi pogled privlači pažnju karakterističnom žutom fasadom i velikim ostakljenim površinama, prava vrijednost ovog projekta krije se u njegovoj organizaciji. Modularna konstrukcija omogućuje buduće prostorne transformacije, dok pažljivo osmišljeni odnos između interijera, natkrivenih vanjskih prostora i vrta stvara osjećaj otvorenosti i povezanosti s okolišem. Uz visoke energetske standarde i niz održivih rješenja, riječ je o kući koja pokazuje kako suvremena arhitektura može odgovoriti na izazove budućnosti bez odricanja od kvalitete svakodnevnog života, piše Arquitectura Viva.

image
STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/
image

Dok je vanjština definirana jedinstvenom žutom ovojnicom, interijer je zamišljen kao niz karakterističnih prostornih cjelina

STIJN BOLLAERT/
image

Modularna konstrukcija omogućuje buduće prostorne transformacije

STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/

Na parceli koja postoji još od 1960-ih godina arhitekti su odlučili izbjeći tipičnu obiteljsku kuću. Umjesto toga, osmislili su sustav koji će se moći prilagođavati različitim životnim scenarijima tijekom desetljeća. U vremenu kada se obiteljske strukture ubrzano mijenjaju, a potrebe stanovanja postaju sve raznolikije, upravo je prilagodljivost postala središnja tema projekta.

Zaboravite bež: Ovaj stan u Zagrebu osvojila je boja koju svi trenutno žele u svom domu

Arhitektura koja ne završava danom useljenja

Temelj cijelog projekta čini modularni raster dimenzija 305 x 305 centimetara. Riječ je o jednostavnom ortogonalnom sustavu izvedenom pomoću čelične konstrukcije, ispunskih zidova i međukatnih ploča. Takva organizacija prostora omogućuje jednostavne preinake bez radikalnih građevinskih zahvata. Drugim riječima, kako piše arhitektonski portal Divisare, kuća nije zamišljena kao konačan proizvod nego kao okvir koji se može prilagođavati budućim generacijama.

Ovakav pristup uklapa se u suvremene tendencije modularne arhitekture, gdje se vrijednost građevine ne mjeri samo njezinim izgledom nego i sposobnošću da odgovori na buduće promjene. Arhitekti su pritom koristili prefabricirani sustav gradnje koji omogućuje veću preciznost izvedbe, racionalniju potrošnju materijala i jednostavnije održavanje tijekom životnog vijeka zgrade.

image
STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/

Tri programa pod jednim krovom

Projekt objedinjuje dvije stambene jedinice i zajedničku radionicu. Umjesto da svaki dio djeluje kao zasebna građevina, svi su povezani u jedinstvenu kompoziciju koja funkcionira kao mala zajednica. Upravo ta kombinacija privatnog i zajedničkog prostora jedna je od najzanimljivijih karakteristika projekta.

Posebnu ulogu ima kontinuirana natkrivena veranda koja se proteže uz bočne i stražnje strane kuće. Ona nije samo komunikacijski prostor nego i prijelazna zona između interijera i vrta. Veranda povezuje dvije kuće i radionicu u jedinstvenu cjelinu te naglašava izrazito horizontalan karakter građevine. U flamanskoj arhitekturi upravo su takvi poluotvoreni prostori često ključni elementi života na otvorenom. Oni omogućuju boravak vani tijekom većeg dijela godine, čak i u promjenjivim vremenskim uvjetima karakterističnima za sjever Europe.

Mali stan od 43 m2 za mladog doktora: Mnogi bi pobjegli od ovog uzorka, ovdje je postao glavna zvijezda

Žuta fasada kao odgovor na krajolik

Dok se većina suvremene stambene arhitekture oslanja na neutralne tonove betona, drveta i opeke, studio MOTO odlučio se za odvažniji pristup. Cijela je građevina obložena žutim keramičkim pločicama koje stvaraju snažan kontrast zelenom okolišu. Arhitekti nisu željeli da se kuća stopi s krajolikom; željeli su da s njime uspostavi dijalog.

Sunčeva svjetlost tijekom dana neprestano mijenja percepciju pročelja. U jutarnjim satima fasada djeluje gotovo zlatno, dok se u oblačnim uvjetima pretvara u toplu, zemljanu površinu koja zadržava vedrinu čak i tijekom tipičnih belgijskih sivih dana. Žuta boja pritom nije samo estetska odluka, već je ujedno i identitetski element koji povezuje tri funkcionalno različita dijela projekta u jedinstvenu arhitektonsku cjelinu.

image

Sunčeva svjetlost tijekom dana neprestano mijenja percepciju pročelja

STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/
image
STIJN BOLLAERT/

Kuća koja briše granicu između unutra i vani

Ispod natkrivene verande pročelje je gotovo potpuno ostakljeno. Velike staklene stijene otvaraju dnevne prostore prema vrtu i stvaraju osjećaj da krajolik ulazi u interijer. Umjesto klasične granice između kuće i okoliša, nastaje postupni prijelaz koji stanovnicima omogućuje stalni vizualni kontakt s prirodom.

Posebno dojmljiv prostor nalazi se u središtu kuće. Dnevni boravak oblikovan je kao prostor dvostruke visine koji prima obilje prirodnog svjetla kroz veliko ostakljenje. Takva organizacija ne povećava samo osjećaj prostranosti nego i stvara snažnu povezanost s okolnim poljima. Čak i iz kupaonice pružaju se široki pogledi prema krajoliku, što je rijedak luksuz u suvremenom stanovanju.

Prošećite vilom Lago: Penje se kroz čak pet vrtova i ima jedan od najljepših pogleda na Mediteranu

Boje kao alat oblikovanja identiteta

Dok je vanjština definirana jedinstvenom žutom ovojnicom, interijer je zamišljen kao niz karakterističnih prostornih cjelina. Arhitekti su koristili svježe i pažljivo odabrane tonove kako bi svaka funkcionalna zona dobila vlastiti identitet. Na taj način prostor nije podijeljen samo zidovima nego i atmosferom.

Takav pristup posebno je zanimljiv u kućama koje okupljaju više stanara jer pomaže stvaranju osjećaja pripadnosti bez potrebe za dodatnim fizičkim razdvajanjem prostora. Iako vizualno vrlo upečatljiva, kuća nije projektirana kao arhitektonska skulptura. Održivi aspekt projekta jednako je važan kao i njegova prostorna organizacija.

Kuća ima visok stupanj toplinske izolacije, opremljena je solarnim panelima, koristi dvije dizalice topline te uključuje sustav prikupljanja i ponovnog korištenja kišnice. Zahvaljujući kombinaciji tih tehnologija, projekt funkcionira gotovo kao samodostatan stambeni sustav s minimalnim utjecajem na okoliš, što je svakako velik "plus" u vremenima koja dolaze.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. lipanj 2026 08:48