ŽIVOT U MALIM FUTURISTIČKIM KOCKAMA

Nakagin kapsula toranj u Tokiju

Arhitektura Tokija je toliko raznovrsna da je teško iznenaditi njezine stanovnike. Ovdje su gradili velikani: Kengo Kuma, Tadao Ando, Kisho Kurokawa...

Na periferiji Tokija nalazi se toranj Nakagin, neobična građevina koja je nekada predstavljala japansku viziju budućnosti. Zgradu je projektirao japanski arhitekt Kisho Kurokawa i predstavlja jedan od rijetkih realiziranih primjera avangardnog arhitektonskog pokreta metabolizma, nastalog u Japanu početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća.

 

Ova neobična građevina, izgrađena 1972. godine, nalazi se u Ginzi, poslovnom djelu Tokija i predstavlja prvi primjer kapsularne arhitekture u svijetu izgrađene za život ljudi. Autor projekta, želio je izgraditi pristupačne stambene jedinice i stvoriti novi način života za suvremene građane. No, danas je sudbina tornja neizvjesna.

TOKYO, JAPAN - DECEMBER 06: Nakagin Capsule Tower on December 6, 2016 in Tokyo, Japan. (Photo by Shaun Botterill - FIFA/FIFA via Getty Images)
FIFA via Getty Images
 

S vanjske strane, toranj izgleda kao gomila mašina za pranje odjeće. Dizajn je minimalistički i jednostavan, jer se smatralo da je njegova ljepota u materijalu od kojeg je napravljen. Sastoji se od dvije povezane betonske jezgre, od 11 i 13 katova, na koje su pričvršćene “mobilne” kocke. Svaka kocka, veličine 10 četvornih metara, bila je prefabricirana u Osaki, a zatim dovezena i pričvršćena za jezgru na licu mjesta za tri sata. Kapsule su dizajnirane kao sobe za smještaj jedne osobe, a spojeni su blokovi bili namijenjeni obiteljima. Prostor u kapsuli je ograničen i ima veliki kružni prozor, ugrađeni krevet, kupaonicu veličine avionskog toaleta, kompletno opremljenu kuhinju, klima uređaj i opremu - od audio sustava i televizora do telefona.

 

Umjesto toga, Nikagin kapsula postala je nikada realizirana utopija. Naime, planirano je da se kapsule mijenjaju, povezuju ili prošire. Međutim, ova je ideja bila moguća samo u centralnom dijelu kuće i na višim katovima. Toranj sada stoji kao anakronizam usred praktičnijih zgrada koje su se izgradile oko njega.

Foto: Noritaka Minami

 

Neki vlasnici kapsula su se odselili ili pretvorili svoje kapsule urede, dok su ih drugi obnovili i ostali živjeti u njima.

Foto: Noritaka Minami

 

Tokio se u posljednje vrijeme sve brže razvija, a budući da će se 2020. godine ovdje održati Olimpijske igre, ponovo se pokrenulo pitanje o sudbini i budućnosti povijesnog tornja.

Foto: Noritaka Minami

 

Kada je Kisho Kurokawa 2007. godine preminuo, stanovnici, umorni od betona izglasali su da se njegovo remek-djelo sruši i zamjeni konvencionalnom stambenom zgradom.

 

Prošlo je više od deset godina, ali zgrada još uvijek stoji, budući da je dio graditeljske baštine Tokija, što je rijetko u japanskom megalopolisu, budući da su svi objekti stari preko 30-40 godina ovdje nemilosrdno uništeni. Mnogi se nadaju da će toranj biti sačuvan kao simbol pokreta čiji koncepti za efikasan urbani život i danas imaju važnosti.

 

 

 

 

Foto: Noritaka Minami

Izdvajamo

Iz drugih medija