Postoji jedan otok na sjevernoj obali São Paula u Brazilu koji je prepun velikih i luksuznih imanja vlasnika koji samo povremeno borave tu. Sva ta imanja zahtjevanu komplicirana održavanja, a i zaštitu od neželjenih posjetitelja, stoga na otoku postoji i mjesto na kojem je smješten lokalni kućepazitelj.
Na lokalitetu, na 100 metara nadmorske visine, uz dvije ogromne stijene, nalazila se stara kućepaziteljeva kuća, prizemnica s kamenim zidovima i glinenim crijepom od svega 36 metara četvornih. S obzirom na dotrajalost građevine bilo je nužno realizirati projekt obnove za što su se pobrinuli arhitekti Alan Chu i Cristiano Kato.
Nova građevina, odnosno obnovljena kuća sada ima dvije etaže, bijelu viseću kutiju, gdje je spavaća soba i moguće je vidjeti kontinent i kanal São Sebastião. Ispod nje, u razini ulice, nalaze se dnevni boravak, kuhinja i kupaonica.
Drvo korišteno na nekim vratima i prozorima, stubištu, policama i namještaju ostaci su materijala korištenog za izradu skela i kalupa za armiranobetonsku konstrukciju bijele kutije. Bijela kutija dimenzija 3,00 m x 5,00 m s jedne strane poduprta je postojećim potpornim zidom, a s druge strane zidom od kamena koji je karakterističnim za lokalnu gradnje.
Ovi zidovi oblikuju ostala 3 prostora konstrukcije- pristupno dvorište, između kutije i potpornog zida koji krivuda prateći pod rampe parkirališta; terasu, između kutije i stijene te prazninu stvorenu ispod kutije, gdje je dnevna soba. Utjecaj izazvan slikom sažetog volumena, u usporedbi s amorfnom bujnošću velike stijene, pruža čudan osjećaj.
- Dok je kuća još bila u izgradnji, kućepazitelj Zé Maria, bio je još uvijek nezadovoljan svojim budućim stambenim prostorom, usporedio ga je s limenkom sardina, kontejnerom poput onih koje vidi kako prolaze kroz kanal ili čak hladnjakom, poput onih koje posjetitelji na plaži koriste za nošenje piva – šaljivo prepričavaju arhitekti.
I iako je stari domar nezadovoljan svojim modernim zdanjem, mi mu ne nalazimo zamjerke.
