Krenule smo iz Hanza Medije na zagrebačkoj Martinovki i za dvadesetak minuta sišle s autoceste za Samobor kod izlaza Bobovica. Bilo je to prije desetak dana kad je najavljena ona suluda prognoza beskonačnih kišnih dana. Ipak, nismo se obeshrabrile te smo, dozivajući negdje u duši sunce da barem proviri, stigle kroz šumu na jedan od bregova oko Samobora. Od širega središta glavnog grada do idile zelenila i prirode trebalo nam je nešto manje od 30 minuta.
Pred nama se na proplanku ukazala suvremena vikendica, zapravo second home, jer je vlasnici koji žive u Zagrebu koriste kao drugi dom više nego kao klasičnu kontinentalnu kuću za odmor.
Kuća je djelo studija Urbane ideje i njihovih suradnika. Roko Dropuljić, osnivač studija i direktor, napravio ju je za sebe i obitelj.
- Odrastao sam u Samoboru na Anindolu. Željeli smo imati nešto ovdje, samo što je potraga za savršenim mjestom potrajala desetak godina. Tu su nekoć davno bili vinogradi, a danas je još jedan manji u susjedstvu. Kad smo kupili zemljište, na njemu je bila samo manja brvnara - govori nam Roko Dropuljić, inženjer građevine.
Unutar izduženog tlocrta, dimenzija 10 x 6 metara, smještene su dvije etaže. U prizemlju se nalazi dnevni dio koji sadrži dnevni boravak, kuhinju, blagovaonicu i koncipiran je kao jedinstveni “open-space” prostor, dok su u potkrovlju smješteni spavaći trakt - dvije udobne dvokrevetne spavaće sobe, kupaonica i pretprostor uređen kao lounge dio.
Kuća je suvremena interpretacija klasične “cottage house” forme, pravilne pravokutne tlocrtne forme i strmog kosog krova. U početnim fazama projektiranja razmišljali smo i o ravnom krovu, ali na kraju smo se ipak odlučili za kosi krov, karakterističan za podneblje u kojem se nalazi - dodaje vlasnik.
Raspored prostorija i oblikovanje na svojevrsni su način podređeni prirodnom ambijentu u kojem je kuća smještena.
- Dualni odnos prema ambijentu je glavna tema projekta. Fokus cijelog dnevnog dijela u prizemlju je na staklenoj stijeni koja se pruža gotovo cijelom dužinom kuće, preko koje se unutarnji prostor otvara prema livadi i šumi, pružajući spektakularni pogled. Nasuprot tome, spavaći prostori u potkrovlju su introvertni: u njima se veza s okolinom reducirala na pogled na nebo kroz niz krovnih prozora - navodi projektant Mislav Muršić, arhitekt u Urbanim idejama.
Dualnost unutarnjeg prostora preslikala se i na eksterijer: dvije duže fasade su, kao i krov, obložene tamno-sivim crijepom tvrtke Wienerberger dok su zabatne plohe izvedene u prirodnom drvu - sibirskom arišu.
- Ariš je idealno drvo za vanjske površine jer je otporan na atmosferske utjecaje i lijepo “stari”, poprimajući sivkastu patinu - dodaje Roko Dropuljić.
Sama klizna staklena stijena, koju je izradila i montirala tvrtka S.B.S., može se iz sigurnosnih, ali i ambijentalnih razloga u potpunosti zatvoriti metalnim “harmonika” vratima pa se tako ova kuća za tren pretvara u zatvoreni sustav, poput bunkera ili puževe kućice. Ispred kuće nalazi se prostrana terasa natkrivena konzolnom nadstrešnicom, izvedenom u kombinaciji armiranog betona i drvenih letvica.
Unutrašnjost je uređena šarmantno, no u urbanom stilu. Nekoliko je zabavnih detalja, kao što je plakat filma “Leon profesionalac” u jednoj spavaćoj sobi, odmah do više od metra visoke skulpture Dartha Vadera. U lounge prostoru gornje etaže nalaze se dugačka polica s kolekcijom ploča i DJ pult. Kuća je ispunjena odličnim fotografijama, kao što su ona Johnnyja Štulića od našeg kultnog fotografa Ivana Posavca i fotografija kamenica u Stonu snimljena iz zraka Davora Rostuhara. U dnevnom boravku ima raznog namještaja, od onog iz Ikee do custome-made stola uz kuhinju i lampe Mikelić Vreš. Ističe se središnje stepenište od crnog željeza u kombinaciji s hrastovim nagaznim plohama.
Oko kuće su posađeni breza, ginko, crveni javor, likvidambar, cedar, smreka, ukrasna šljiva i kruška, živica od graba, ljetni jorgovan i puzajuća dunjarica, a na terasi u teglama ukrasni javor, photinija, juniper i ukrasna vrba teglašica.
- Kuća je smještena na području u kojem, izuzev struje, nema druge komunalne infrastrukture. Tako se uz nju nalaze spremnik kišnice, kapaciteta 12.000 litara, te biološki pročistač otpadnih voda. Grijanje je podno na obje etaže, a priprema tople vode i hlađenje riješeni su dizalicama topline. S obzirom na pomalo zabačenu lokaciju, esencijalno je bilo opremiti kuću odgovarajućim security sustavom - objašnjava projektant Mislav.
Dok napuštamo kuću na proplanku na kraju ceste, koji je kao mini-verzija kultne scene iz filma “Moje pjesme, moji snovi”, vlasnik nam je sa smiješkom rekao: “I da mogu ispočetka, mislim da na kući ne bih ništa mijenjao”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....