Zanimljiv primjer kako se kuća skromnih dimenzija može prilagoditi suvremenom načinu života, a da pritom ne izgubi karakter izvorne arhitekture, krije se u lisabonskoj četvrti Belém, u naselju Casas Económicas das Terras do Forno.
Naselje je projektirao portugalski arhitekt Raul Lino 1933. godine, a dovršeno je i otvoreno 1938. Čine ga 204 cjenovno pristupačne kuće tradicionalne arhitekture, izvorno namijenjene civilnim i vojnim službenicima te članovima nacionalnih sindikata.
Jedna od tih kuća, izvorno prizemnica od svega 45 četvornih metara s dvije spavaće sobe, s vremenom je postala premala za potrebe i životni stil nove vlasnice. Pred arhitekte je zato postavljen jasan zadatak, proširiti postojeću kuću i pretvoriti je u suvremen dom s tri spavaće sobe i znatno više životnog prostora.
Kuća danas ima 120 četvornih metara raspoređenih na dvije etaže, a projekt potpisuju arhitekti Borges de Macedo i Nuno Almendra. Novom organizacijom kuće zajednički prostori smješteni su u prizemlju, dok je kat rezerviran za spavaće sobe i privatniji dio doma.
Jedna od ključnih odluka bila je sačuvati prepoznatljiv karakter izvorne kuće. Zadržani su postojeća geometrija kata i krova, izvorni zidovi i otvori, dekorativni detalji te tradicionalni portugalski krov prekriven glinenim crijepom. No, ograničena veličina parcele nije dopuštala da se sav potreban prostor dobije samo nadogradnjom unutar postojećeg tlocrta. Kuću je stoga trebalo proširiti prema istoku i stražnjem dijelu parcele, čime novi volumen izlazi iz postojeće linije susjednih kuća.
Slavni glazbenik preuredio je stan u novozagrebačkoj ‘limenci‘ iz 1960-ih, rezultat je spektakularan
Istodobno je zadržano poravnanje stražnjeg dijela kuće sa susjednom nekretninom na zapadu, kao i trostrešna forma krova koju zahtijevaju lokalni propisi. Upravo su ta ograničenja arhitektima otvorila prostor za drugačiji pristup dogradnji, koja je dobila vlastiti, jasno suvremen arhitektonski izraz.
Novi istaknuti volumen na katu gotovo je potpuno zatvoren i obložen keramičkim pločicama. Njegova masivnost namjerno je suprotstavljena lakoći prizemlja, gdje dominiraju velike staklene površine. Umjesto oponašanja stare kuće, arhitekti su odlučili jasno pokazati što pripada izvornoj građevini, a što novoj intervenciji.
Posebno je zanimljiv odnos dnevnog boravka i stražnjeg dvorišta. Velike staklene stijene omogućuju da se dnevni prostor gotovo potpuno otvori prema van, pa u toplijim danima granica između interijera i eksterijera gotovo nestaje.
Takvo povezivanje unutarnjeg i vanjskog prostora jedan je od glavnih elemenata novog koncepta kuće. Dodatnu atmosferu stvaraju pažljivo pozicionirani otvori kroz koje u interijer ulazi meko, neizravno sjeverno svjetlo, stvarajući mirne i ugodne prostore za svakodnevni život.
Velika pozornost od početka projekta posvećena je i bioklimatskim principima te energetskoj održivosti. Cilj je bio postići visoku energetsku učinkovitost i istodobno smanjiti ugljični otisak kuće, kako tijekom gradnje tako i u njezinu budućem korištenju.
Važnu ulogu u cijelom procesu imala je i sama vlasnica. Aktivno je sudjelovala u razvoju projekta, postavljala zahtjevna pitanja i svojim prijedlozima utjecala na niz odluka koje su konačno oblikovale novi dom. Arhitekti su se pritom vodili jednostavnošću i racionalnošću, kako u oblikovanju tako i u izvedbi. Umjesto suvišnih elemenata, projekt je građen na pažljivom odabiru onoga što je doista potrebno.
Rezultat je kuća u kojoj staro i novo ne pokušavaju konkurirati jedno drugome. Izvorna arhitektura ostala je prepoznatljiva, dok suvremena dogradnja otvoreno govori jezikom svojeg vremena. Upravo iz tog kontrasta nastao je skladan dom u kojem funkcionalnost, svjetlost i povezanost s vanjskim prostorom imaju glavnu ulogu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....