Moj omiljeni kutak...

Omiljeni kutak poznate hrvatske plesačice i koreografkinje Edite Cebalo

Kad se okupe prijatelji kod mene doma, onda netko od nas uvijek sjedne za klavir i zasvira, a ostali zapjevaju, otkriva Edita

Edita Cebalo poznata je hrvatska plesačica, koreografkinja i vlasnica zagrebačkog plesnog studija koji nosi njezino ime. U njemu već 25 godina strpljivo brusi mlade talente, a s jednako entuzijazma radi i sa starijim plesačima, koji se plesom bave rekreativno. Premda je balet njezina prva ljubav, u studiju se može učiti i jazz, hip-hop, trbušni ples...

Kad nije na poslu, u svojoj plesnoj dvorani, Editin omiljeni kutak je mjesto za klavirom u obiteljskom stanu u Zagrebu. Ljubav prema tom instrumentu usađena joj je kao mladoj, jer je u sklopu baletnog obrazovanja u Splitu pohađala sate klavira. Tu je ljubav kasnije prenijela i na djecu, Ninu i Jana, koji su kao mladi također učili svirati.

- Za ovim instrumentom su njih dvoje svirali tijekom godina i on za mene ima posebnu emocionalnu vrijednost. Volim sjediti baš tu - to je centralni dio našeg stana, najviše je svjetla. Naslonim se na klavir, razmišljam, planiram. Ne znam zašto, no uvijek imam naviku sjesti za klavir prije nego što plesači mog studija imaju bilo koji nastup. Tu slažem koreografije, odabirem glazbu, razmišljam o kostimima, promišljam koji plesač je dobar za što... - priča Edita koja se najbolje koncentrira upravo kad sjedne na to mjesto. Baš tamo joj na pamet padaju najkreativnije ideje, koje i plesači i publika vole. Koliko je glazbe za nastupe odabrala na tom mjestu, koliko kostima smislila.... Ne može to ni nabrojiti, kaže.

Poetično mjesto za klavirom kao odmor za dušu i tijelo

 

Na instrumentu se nalaze i fotografije njezine djece, pokraj njega nalazi se grebalica za njezine dvije mačke. Ljubimac Uri, sibirska mačka, obožava biti tamo. Toliko obožava, kaže Edita kroz smijeh, da je izgrebao cijelu stoličicu na kojoj sjedi. Ipak, iz ne zna točno kojeg se razloga ipak još nije oborio na afrički kipić, koji je također tu. Možda ga plaši. Ili, vjerojatnije, nije od drva zanimljivog za grebanje.

- Kad se okupe prijatelji kod nas doma, onda netko od nas uvijek sjedne za klavir pa zasvira, a mi ostali zapjevamo. Toliko je uspomena na divna druženja vezano baš za ovaj kutak stana. Nije ova klupčica za klavirom samo mjesto za kreativni rad - ona je mjesto i za razmišljanje, ali i za brojna lijepa druženja. Ponekad, kad sam sama doma, samo sjednem za klavir i uživam u pjevu ptica. Ponekad je to sasvim dovoljno - kaže Edita.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media

Izdvajamo

Iz drugih medija