Žrnovo je naselje udaljeno dva i pol kilometra od starog grada Korčule. To je malo selo s nešto više od tisuću stanovnika i prostire se u dolini u okolnim brdima. Sastoji se od četiri odvojena zaseoka - Prvo Selo, Brdo, Kampuš i Postrana. Žrnovo je jedno od najstarijih naselja na otoku. Selo ima brojne crkvice, duž puta od istoka prema zapadu, a ima i Marmontov put, kojim je Napoleonova vojska prema predanju prešla preko otoka. Žrnovo također ima svoje trgovine mješovitom robom, nekoliko kafića i nekoliko tradicionalnih restorana i konoba.
- Karta Dubrovnika iz 1620. godine spominje Žrnovo kao "Gernuovo villa di tre case" iliti na nekom našem prijevodu - Vila Gernuovo od tri kuće - smije se Daša Šašić Šilović koja ima kuću u Žrnovu, točnije u Prvom Selu. Danas vam otvaramo vrata te lijepe kuće i donosimo priču koja stoji iza nje. Daša s obitelji živi i putuje po svijetu te često mijenja gradove i zemlje stanovanja, ali naglašava da se ovoj kući u Žrnovu uvijek vraća s velikim osmijehom.
Kuću u Žrnovu je u etapama od početka dvadesetog stoljeća gradila obitelj Tasovac.
- Mislili smo da je najstariji dio konoba, no nedavno smo u katastru doznali da je glavna kuća i najstarije upisana. No mi smo konobu pretvorili u kuhinju. Glavni dio kuće sagrađen je u prva tri desetljeća 20. stoljeća i najvjerojatnije tek završen prije Drugog svjetskog rata. Vlasnik Donko Tasovac, čije je ime uklesano na zidiću nasuprot ulaza na terasu, sagradio je kuću za svoje kćeri. On ju je skrojio po uzoru na kuće koje je vidio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je radio, odnosno napravio je prostranu kuću koja se sastoji od velikog ulaznog stubišta, jedne sobe u prizemlju i tri spavaće sobe na katu, te kumina i konobe. Prvobitno stubište nazvali smo "stube Scarlett O‘Hara". Postavljeni su u središte današnje spavaće sobe u prizemlju i rasprostranjeni na gornji kat, balustrade i sve ostalo. Dio izvorne balustrade danas se nalazi u gornjim spavaćim sobama koje uokviruju stubište - priča Daša Šašić Šilović i priznaje da su je, kada je prvi put ušla u kuću, iznenadili i osvojili sam prostor, dominantno stubište i miris suhog drveta. Kuća je, naime, odavala dojam svjetla i veselja.
- Kuća je bila gotovo ruševina, prašina je bila posvuda, samo je voda bila iz cisterne (5000 l) ispod kuće, koju je trebalo trošiti vrlo štedljivo, ali mi smo bili entuzijastični i puno mlađi - prepričava vlasnica.
Prvotno su na gornjem katu bile tri spavaće sobe. Sve sobe su ručno oslikane, što je danas vidljivo na gornjem katu, a uradio ih je "umjetnik soboslikar" Donko Tasovac. Očito su boje i dizajn bili vrlo glasni i odvažni, što je najvjerojatnije male spavaće sobe na katu činilo pomalo klaustrofobičnima.
- U početku smo nažalost zidove oprali u bijelo, ali u trenutku kupnje, kada je kuća bila gotovo u dronjcima, to je bio najbolji način da je učinimo sanitarnom i čistom. Friz od vinove loze u gornjoj spavaćoj sobi može se vidjeti na fotografiji ispod - govori Daša.
Dodaje da su kasnije od starog rasporeda ostali samo konoba (sadašnja kuhinja) i kumin tj. sadašnji salon s kaminom. Tu je bila i krušna peć koja je s vremenom uništena, pa su od nje ostala samo vratanca. Kamin je preuređen od starog ognjišta u kome se kuhalo. Stepenice u glavnoj sobi u prizemlju su sklonjene i stavljene u prolaz između te sobe i kumina te je ta spavaća soba sada velika 20 metara četvornih. Nadalje, gornje tri male sobe su pretvorene u jednu veliku sobu (40 m2), a od velike terase (40 m2) je napravljen "den" s balkonom koji gleda na cijelo selo.
- Za den je nacrt izradio rođak, arhitekt Nebojša Weiner iz Zagreba. Ostalo sam uradila sama jer imam dugogodišnje iskustvo u uređivanju stanova i jasan stil koji želim postići - kaže.
Kako je cijeli život provela u inozemstvu, anglosaksonski I francuski klasični (bourgeois) stil joj je najviše odgovarao.
- To je inače stil moje mame i ambijenata u kojima smo živjeli. Interijer je skladan, eklektičan, udoban, veseo i topao. Puno uklopljenih i usklađenih stilova i boja, puno slika i umjetničkih predmeta sakupljenih tijekom desetljeća života i putovanja po svijetu. Volim reći kako je stil koji dominira u kući engleski country i Provençal s primjesama "shabby chica" - opisuje Daša.
Tlocrtno je kuća sastavljena ovako: na donjem katu su kuhinja, boravak, spavaća soba, kupaonica i hodnik sa stepenicama te izlaz na veliku terasu. Na gornjem katu je spavaća soba, kupaonica, den i balkon.
U kući od materijala prevladavaju kamen i drvo, a vodeće nijanse su mediteranske. Ima nešto i svile, pamuka, krpare, orijentalnih tepiha, keramike, porculana... Svega pomalo.
- Ne patimo od dizajnerskih komada (mada ima puno originala), ali patimo od slika, tepiha, skulptura i memorabilija koje su generacijama uveseljavale naše živote. Ne sviđa nam se sintetizirani bezličan nouveau riche stil koji je ponajviše prisutan u Hrvatskoj. Kuća treba živjeti i i u kući se treba živjeti. Namještaj ovdje je uglavnom naslijeđen od generacija koje su ga skupljale. Ima tu komada kolonijalno portugalskih, brazilske kože, egipatskog taburea, obiteljske škrinje od drveta i kože... Tu je i puno knjiga te puno lampi - nabraja Daša.
A koji je bio budžet, pitamo za kraj.
- Pregovori o kupnji 1982.godine trajali su cijelu godinu i kuća je na kraju kupljena za protuvrijednost od 2500 dolara u dinarima i 5000 dolara. Uslijedila je postepena renovacija - otkriva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....