Bračni par Monika i Igor koji inače žive u Sukošanu često posjećuju i provode vrijeme u minijaturnoj kući u prirodi gdje inače živi Monikina majka. Kameni objekt je adaptiran i napravljen baš po njihovim željama i ukusima, kroz kuću je postavljeno podno grijanje, sav namještaj je nov, a kuhinjski otok rađen je po mjeri. Ovdje se, kažu, osjećaju zaista fantastično i ne bi mijenjali ni centimetar interijera i eksterijera.
U selu Debeljak oazu sreće i mira pronašao je bračni par Dereh, Monika i Igor, koj inače žive u obližnjem Sukošanu. Ondje je, naime, smještena kuća od samo 33 četvorna metra u kojoj živi Monikina majka i u kojoj je bračni par provodio vrijeme tijekom karantene.
- To je zapravo bila stara ruševina koju su moji roditelji, Ivan i Monika Marenjak, počeli adaptirati uz našu pomoć u ožujku 2018. Plan je bio da moji roditelji žive u tom malom raju, a mi ih često posjećujemo i zajedno uživamo. Nažalost, mjesec dana kasnije, tata je iznenada umro. Ipak, kuću smo završili nakon četiri mjeseca rada i jako smo ponosni kako je sve ispalo na kraju - kaže nam vlasnica Monika i nastavlja da je unutrašnjost zamišljena kao jedna mala prostorija s kupaonicom. U toj prostoriji je kuhinja koja se sastoji samo od otoka, krevet te mala fotelja koja je zapravo sve od dnevnog boravka. Malo, ali slatko. I sve što je potrebno za ugodan život.
Nadalje, kuća je kamena, zidovi su promjera gotovo 60 cm debljine, adaptiran je kamen i krov, a crijep je usklađen s kamenom koji je sve podigao.
- Kroz kuću je postavljeno podno grijanje, a moram priznati da je cijela obitelj dugo pregovarala i planirala kako je namjestiti jer imala je malo kvadrata pa je bilo izazovno. Htjeli smo da kuća ostane takva kakva jest izvana i iznutra što se tiče kamena. Sav namještaj je novi, a otok smo radili po mjeri. Ima sve potrebno, a opet nije prenatrpana - tumače vlasnici koji su nam ispričali i da su tijekom gradnje i opremanja kućice doživjeli brojne anegdote. Jedna od njih je ona kad su skidali stari krov dok se istovremeno krčkao čobanac.
- Počela je kiša, ali nitko nije odustao od čobanca. Jeli smo ga unatoč pljusku pod kišobranima - smiju se vlasnici i govore da su i tijekom izolacije jednako tako uživali u svom selu. Posebno kad su došli sunčani dani pa većinu vremena provode sjedeći u dvorištu/vrtu na svježem zraku, piju jutarnju kavu, a često i roštiljaju.
- Odlično se zabavljamo i lijepo nam je svaki put kad dođemo. Kad smo kupili kuću zatekli smo stara konjska kola koja smo pretvorili u mali vrt s cvijećem i kamenom. Moramo još puno toga napraviti, a u svaki kutak našeg malog raja uloženo je puno ljubavi i napornog rada - zaključili su na kraju razgovora.
