Kad zatrebamo medicinsku pomoć, pa bila to i bezazlena pretraga, svatko od nas osjeti neki grč u trbuhu. Jer, većinom se liječniku dolazi kad imate neki zdravstveni problem, stoga nije čudna ta napetost i osjećaj neugode. Koji se, pak, dodatno pojačavaju kad uđete u neko od starih hrvatskih bolničkih zdanja, u kojima interijeri izgledaju kao scenografija za remake poznatog domaćeg horora ‘Variola vera‘ iz 1982. godine.
Na sreću, stvari se drastično mijenjaju - nabolje. Sjajan primjer toga je moderna Poliklinika Poropat, smještena u Zadru, koja već na prvi ulazak daje do znanja da ovdje stvari funkcioniraju bitno drukčije. Nema klasične sterilne bjeline ni osjećaja da ste zakoračili u prostor u kojem će vam se nešto neugodno dogoditi. Umjesto toga, interijer djeluje smireno, promišljeno i - što je ključno - toplo, po mjeri čovjeka. Zapravo, izgleda kao da vas prostor pokušava rasteretiti prije nego što išta drugo počne.
Iza te ideje stoji Ivo Poropat, dr. med. spec. kliničke radiologije, koji je od početka želio izbjeći tipičnu medicinsku atmosferu i kreirati polikliniku u kojoj se ljudi neće osjećati kao pacijenti, nego kao dobrodošli gosti. Tu početnu misao dalje su razradili članovi studija Cubus, predvođeni Brankom Žunićem i Doris Smirčić, koji su u sirovom roh-bau prostoru prepoznali priliku za nešto puno ambicioznije - prostor koji će istovremeno zadovoljiti sve (stroge) medicinske norme, ali i ponuditi više od iskustva koje pacijenti očekuju od jedne poliklinike.
Ovdje je arhitektura aktivni dio doživljaja, a ne scenografija za medicinsku djelatnost. Beton nije skriven, nego ostaje vidljiv i topao, svjetlo se ne koristi samo funkcionalno nego i kao alat za stvaranje atmosfere, a prijelazi između prostora više podsjećaju na udobnu kućnu atmosferu nego na klasične bolničke hodnike.
- Temeljni je koncept bio stvoriti jedinstveni prostor u kojem će se pacijenti osjećati dobro. Ideja vodilja bila je napraviti nesvakidašnji prostor, izaći izvan uobičajenih okvira te na taj način predstaviti polikliniku kao nešto novo, a u isto vrijeme ponuditi potpuni komfor pacijentima i osoblju - kaže nam dr. Poropat.
Pogledajte kako izgleda zagrebački stan ovog doktora
Pronaći pravi prostor, koji ima potencijala ispuniti sve zahtjeve glede funkcije i dizajna, nije bilo nimalo lako:
- Na sreću, ovaj prostor je imao sve, čim sam ga došao pogledati, znao sam da je to taj prostor. Mikrolokacija je izvrsna, u centru je grada, a ima zelenih površina, čak su i stabla maslina u dvorištu. Što se tiče samog interijera, prostor je bio u niskom roh-bauu, bez pregradnih zidova, stoga smo imali slobode da smjestimo sve potrebno za rad - rekao nam je dr. Poropat.
Ideja je, kaže, bila napraviti nešto novo i jedinstveno, stoga je valjalo izabrati studio koji će realizirati projekt. Do suradnje je, kaže dr. Poropat, došlo slučajno, kad je pokucao na vrata arhitektonskog studija Cubus u Zadru:
- Bila je to ljubav na prvi pogled - prisjeća se, dodajući kako je odnos od same ideje do završetka radova bio sjajan i na kraju rezultirao i pravim prijateljstvom.
Pri oblikovanju tog specifičnog prostora valjalo je paziti da se poštuju svi posebni tehnički zahtjevi, poput sanitarnih, protupožarnih i higijenskih standarda:
- Postoji jako puno pravila koja moraju biti ispoštovana za dobivanje dozvole za rad, kao što su točno određene kvadrature veličine ordinacija, čekaonice, visina stropova, osvjetljenje, širina i visina otvora... Mora se omogućiti i pristup za osobe s invaliditetom (dizalo, pristupni putovi) tako da nije jednostavno sve ukomponirati, ali na kraju smo ipak uspjeli i dobili izvrstan rezultat.
Je li tijekom izvedbe došlo do neplaniranih izazova (instalacije, rokovi, budžet, prilagodbe medicinskoj opremi) koji su zahtijevali izmjene originalnog arhitektonskog rješenja?
- Nije se odustalo ni od jedne prvotno zamišljene ideje. Bilo je raznoraznih izazova, ali svi su uspješno riješeni. Nekad je trebalo možda malo više vremena za pronalaženje načina kako to točno izvesti, ali rezultat nije izostao - kaže dr. Poropat.
Koje ste funkcionalne zahtjeve postavili kao apsolutni prioritet, kako su oni konkretno oblikovali tlocrt?
- U poliklinici imamo različite djelatnosti, tako da je za svaku potrebna i drukčija vrsta prostora. Na primjer, za djelatnosti radiologije trebaju nam prostorije s malo svjetla, dok za dermatologiju trebaju prostorije s puno prirodnog svjetla. Ovaj nam je prostor ponudio sve te opcije.
Kao prostorno rješenje koje najbolje definira identitet poliklinike i po kojem je klinika danas prepoznatljiva, dr. Poropat bira pult na recepciji, koji je Branko Žunić dizajnirao posebno za polikliniku. Skulpturalni oblik, te posebno izabrane boje i materijali pulta prepoznatljiv su element same poliklinike, nešto poput logotipa. Također, naglašava i estetsku vrijednost stepeništa, kojem je posvećen poseban trud, i skladne ograde na stepeništu. "Sve su originalne ideje arhitektonskog dvojca", naglašava dr. Poropat.
Koliko su materijali, teksture i rasvjeta bili važni u kreiranju atmosfere, kako ste balansirali između estetskog dojma i profesionalnih zahtjeva za lako održavanje u zdravstvenom okruženju?
- Bitno je odabrati kvalitetne materijale koji mogu zadovoljiti i estetiku i funkcionalnost. Postoje mnogobrojna pravila za ustanove zdravstvene djelatnosti, poput, na primjer, određenog broja luksa u svakoj prostoriji - znači morate dobiti traženu razinu osvijetljenosti, a opet održati dojam normalnog prostora. Stoga je i posebna pozornost bila potrebna i za sam projekt rasvjete - kaže dr. Poropat, naglašavajući da je tijekom izvedbe bilo i izazova:
- Bilo je nekoliko manjih izazova u izvedbi, ali uspjeli smo dobiti sve što smo zamislili, tako da se finalni izgled prostora u biti nije mijenjao od prvotne ideje.
Kada danas promatrate gotov interijer, što biste istaknuli kao lekciju iz ovog projekta, koja bi mogla biti korisna drugima koji planiraju dizajnirati zdravstvene prostore?
- Ima nekoliko bitnih stavki u cijelom procesu, a kao najvažnije bih izdvojio to da najprije treba osmisliti projekt koji vas oduševljava, odnosno pronaći arhitektonski studio u koji imate potpuno povjerenje. Nakon toga je potrebno naći stabilnog i strpljivog izvođača radova koji će biti spreman napraviti sve kako je zamišljeno, do najmanjih detalja. Ja sam konkretno pri tom koraku imao puno sreće jer je to pristao raditi moj dobar prijatelj Neven Ivanišević, kojem bih se ovim putem i jako zahvalio. Kad to sve isplanirate i posložite, onda ste napravili 90 posto posla. Ovih ostalih 10 posto je vaš duh kojem ne smijete dopustiti da klone ako nešto ne ide po planu, nego probati završiti ono što ste započeli - zaključuje dr. Poropat.
O izazovima kreiranja prostora Poliklinike Poropat govorio nam je i arhitekt Branko Žunić:
- Koncept se probudio ulaskom u sam roh-bau prostor buduće poliklinike. Najveći izazov predstavljali su omjeri podnih površina i staklenih ploha, kao i sam prostor koji je definiran s dvije etaže: prizemljem i podrumom. Budući da smo i sami korisnici medicinskih usluga, sam pojam medicinske funkcionalnosti nam nije stran - kazao je Žunić i nastavio:
- Nekakav osnovni zahtjev vlasnika pokušali smo ostvariti na naš način: broj i vrsta ordinacija, pristupačnost za osobe smanjene pokretljivosti, zoniranje, osoblje, a sve skupa u sukladnosti s ‘Pravilnikom o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti‘. Oblikovanje je nastalo kao sinergija ureda sa zahtjevima investitora: već definiran roh-bau prostor, veličina i broj ordinacija, minimalizirana čekaonica kao produkt organizacije poliklinike, prostor za osoblje...
Žunić kaže da su neki zahtjevi bili apsolutni prioritet, poput hodnih linija horizontala i vertikala, dok su se ostale stvari rješavale s investitorom i s njegovim razumijevanjem za suradnju i smislom za dizajn kao takav. Zanimalo nas je i koji su regulativni i tehnički uvjeti utjecali na arhitekturu interijera:
- Definitivno pristupačnost za osobe smanjene pokretljivosti. Ovdje nije bilo moguće rješavanje ovoga ‘problema‘ (možda više zadatka) preko postojećeg AB stubišta, koje je kao takvo već bilo izdefinirano, već se to uspjelo riješiti preko zajedničkog stubišta i dizala stambene zgrade gdje se prostor nalazi, a koje se spušta u podrum - kaže Žunić, koji tvrdi da nije bilo neugodnih iznenađenja tijekom procesa kreiranja interijera:
- Rad s kooperantima, rad s investitorom, nastajanje interijera u procesu sinergije sa svima njima, koordinacija sa stolarijom cijelo vrijeme izvedbe opreme, sve je bilo jedno lijepo iskustvo. I pohvala investitoru što je procijenio da naš ured može zadovoljiti njegove visoke standarde - zaključio je Žunić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....