Jubilarno i simbolično - stoti projekt arhitektice Ane Miše uređenje je njezina vlastita ureda, smještenog na zagrebačkoj Trešnjevci. No, ono što je posebno zanimljivo jest da redni broj projekta "debelo" premašuje površinu ureda od svega 17 metara kvadratnih. Ali kakvih!
Iznimno funkcionalnih, s ružičastim podom i visokim plavim svodom, a između je bjelina ispunjena prostoručnim skicama umjetnika i tehničkim crtežima inženjera. Ured ima mnogo izvora svjetlosti, a jedna "crta" na zidu priča priču zabilježenu bljeskom fotoaparata u trenutku o korisnicima arhitektovih projekata koji su oživjeli na najbolji mogući način - onim za sretne ljude.
Finalno je ured završen prije nekoliko mjeseci, no cijeli je proces, kaže Ana, trajao godinama.
- Ali ne zbog obuhvata posla, već samo zato što se radi o vlastitom uredu i kao takav, naravno da nije ni približno visoko na vremenskoj listi prioriteta - smije se, dodajući kako je prostor prilikom preuzimanja bio u funkcionalnom stanju, međutim bilo ga je potrebno osvježiti.
Ljetni broj magazina D&D je u prodaji! Saznajte sve o mobilnim kućama
- Glavni je zadatak bio napraviti prostor koji će prvenstveno biti funkcionalan te u kojem ću rado boraviti i raditi. Mišljenja sam da je kvalitetno isprojektiran prostor koji je u skladu s potrebama i navikama korisnika, kao i pripadajući stil, od iznimne važnosti za produktivnost i ostvarivanje ciljeva - ističe arhitektica.
Uz osnovne radove ličenja fasadne stijene i prostora trijema, obavili su se nužni popravci zbog dotrajalosti određenih elemenata poput slavina i polica, a došlo je i do određenih intervencija.
- Postojeće sive podne pločice i standardni spušteni strop rastera 60x60 cm jednostavno nisu odražavali moju kreativnu osobnost. Interveniralo se na način da su zadovoljene moje potrebe koje možda i nisu stilski česte, te je zbog toga bilo potrebno da se svaka intervencija može jednostavno anulirati, a prostor vratiti u izvorno stanje koje je nešto neutralnijeg izričaja. Na pod se zato postavila debela i teška guma kojoj nije potrebno fiksiranje lijepljenjem jer se drži vlastitom težinom. Guma je neuobičajene ružičaste boje od brenda Artigo, a nabavljena je u Adde Studiju. Moram reći da je bila zabavna dostava role ukupne mase 112 kilograma - kaže sa smiješkom.
Slična priča je bila i sa stropom. Koristio se, opisuje, rastezljivi svjetloplavi strop koji se fiksira bočno na zidove. Na taj način se postigla glatka, jednolična površina s lagano zrcalnim učinkom.
- Samo postavljanje rastezljivog stropa izgleda tako da se prvo na zidove postavi tanka obodna konstrukcija, zatim se prostor zagrije na 60 °C i onda kreće postavljanje plahte stropa, koja pri takvoj temperaturi postane rastezljiva i moguća za fiksiranje na željene pozicije - pojašnjava, dodajući kako su ove dvije jednostavne intervencije transformirale prostor u gotovo neprepoznatljivo stanje u odnosu na ono postojeće.
Zidovi su, pak, bijeli, isto kao i sav namještaj, a knjige, skice i ostali detalji unose dodatni kolorit.
- Budući da se prostor nalazi u zgradi iz druge polovice osamdesetih godina, kada je bila jako popularna dosta gruba završna obrada fasade, poznatija kao sep - u ovom je slučaju ušao i u interijer. Bijele je boje, kao takav je i zadržan, te daje dodatni karakter prostoru - kaže arhitektica, otkrivajući kako se stil uređenja iskristalizirao po završetku projekta, a svrstala ga je u (smireni) pop-art.
Ured se sastoji od ulaznog trijema, radnog prostora i pomoćnih prostora. Radni prostor sadržava veliki stol s dovoljno mjesta i za računalo i za skicen papir, dva stola za prezentacije i sastanke sa suradnicima te poličare za stručnu literaturu, kataloge i uzorke materijala.
Osim poneke police, gotovo sve je tipski namještaj. Svi stolovi i stolci, poličari i lampe nabavljeni su u Ikei. Dizajnerski komadi su predstavljeni u detaljima i manjim uporabnim predmetima: Plisse kuhalo za vodu od Alessija - dizajn od iznimno dragog joj arhitekta Michela de Lucchija, zatim blokići od Haya, grafičke olovke od Moleskina, magnetska kocka za punjenje skandinavskog Avolta..., a posebno ju veseli što još posjeduje drvene bojice od TOZ-a u metalnoj kutiji, iz kolekcije posebno posvećene Slavoljubu Penkali.
Ostali detalji su prvenstveno slikarskog opusa, primjerice slika sa zecom mlade umjetnice Bernardice Svaguše, a zanimljiv je i "strip line" na zidu iznad radnog stola. Ana nam pojašnjava kako je riječ o magnetnim panelima, složenim jedan do drugog u izduženi potez na koji slaže skice, tekstove i fotografije projekata.
- Cijeli je prostor inovativno riješen s obzirom na to da se radi o tako maloj tlocrtnoj površini, a sa zaista mnogo funkcija i zoniranja. U zoniranju je dosta pomoglo to što je tlocrt izduženog, pravokutnog oblika te je jednostavno bilo postaviti zonu sastanaka, zonu rada i zonu arhive. Čak je i mini čajna kuhinja dobila svoje mjesto u prostoru - zadovoljna je arhitektica.
Ipak, glavna specifičnost je pozicija ureda u prizemlju. Na takav način prostor komunicira s ulicom i prolaznicima, dio je zajednice i nije izoliran kao što bi bio da je, primjerice, na katu iste zgrade.
- Drago mi je da je glavni arhitekt pri projektiranju zgrade - prije 40-ak godina - kod svakog poslovnog prostora zgrade predvidio izlog u niši. Na takav način se dobiva razlomljenost fasade prizemlja, što kao posljedicu nosi to da prolaznik zastane i pogleda što se događa u svakom izlogu i prostoru. A kad zastane pored mog ureda, u niši će susresti maketu jednog donjogradskog projekta - kaže za kraj Ana Miše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....