Jeste li već posjetili otok Vis? Ako niste, svakako ga uvrstite na listu prioriteta. Riječ je o otoku udaljenom svega sat vremena vožnje katamaranom od Splita idealnom za sve one koji svoj odmor žele provesti okruženi netaknutim prirodnim ljepotama, skrivenim uvalama i otočićima, daleko od glasnih turista, prebukiranih plaža i restorana. Vis će vas očarati svojom očuvanom izvornom mediteranskom arhitekturom i gostoljubivim otočanima na tradicionalan način.
Otok Vis rijedak je mediteranski biser iznimne prirodne ljepote, bogate kulturne baštine, ribarske tradicije i ljubaznih starosjedioca. Otok je to koji će vas očarati i pokazati vam jedan potpuno drukčiji svijet u kojem je sve jednostavno, opušteno i posebno. Vis je otok bogate povijesti, otok Ilira, Grka i Rimljana. Bio je pod mletačkom, austrougarskom, engleskom i francuskom vlašću. Na Vis su slijetali saveznički avioni i vodile su se pomorske bitke i oduvijek je bio važna strateška točka, s koje pogled seže sve do Italije.
U doba najvećeg prosperiteta na otoku je živjelo gotovo 10.000 stanovnika. Imao je iznimno razvijeno ribarstvo s čak sedam tvornica u Komiži prije Drugoga svjetskog rata, a grad Komiža smatra se kolijevkom ribarstva, ne samo na Jadranu, nego i šire. Komiški su ribari bili poznati diljem Mediterana i Amerike kao vrsni poznavatelji svojega zanata, koji su inovacijama i brojnim izumima promijenili svijet ribolova. Od prve tvornice ribljih konzervi na Mediteranu, koju je osnovao ribar Vice Mardešić upravo u Komiži 1870. godine, do Jakova Kuljiša, izumitelja karbidnog ferala za lov plave ribe koji je ušao u ribolovnu povijest i za ovaj revolucionarni izum proglašen počasnim građaninom Amerike, do danas o slavnoj povijesti viškog ribarstva svjedoči, nažalost, još samo Ribarski muzej u Komiži, koji svakako vrijedi posjetiti.
Čitava povijest otoka Visa, osim uz ribarstvo, vezana je i uz vinogradarstvo i vinarstvo. Grad Vis i sela u unutrašnjosti otoka bili su više orijentirani na vinogradarstvo, a prve pisane pohvale viškom vinu datiraju iz 2. stoljeća pr. n. e. Starogrčki pisac Agatarhid zapisao je da je vino s Visa bolje od svih drugih. Godine 1910. gotovo je trećina površine otoka bila pod vinogradima, koji su opskrbljivali tržište cijele Habsburške monarhije. I danas je proizvodnja vina jedna od glavnih gospodarskih grana otoka, ali u puno manjem omjeru. Viška Vugava najpoznatije je autentično bijelo vino, a Plavac mali crno. Možete ih probati u brojnim restoranima i konobama otoka, iako otočani danas najviše žive od turizma.
Na Visu možete razgledati labirinte podzemnih tunela i potkopa bivše vojske JNA, posjetiti tvrđave, utvrde ili Titovu spilju i uživati u pogledu na more, vinograde i maslinike. Tu su i mnogobrojne prirodne ljepote: Modra špilja na obližnjem otoku Biševu, Zelena špilja na otoku Ravniku ili Kraljičina špilja smještena na okomitoj litici 70 metara iznad mora. Možete uživati u brojnim uvalama, plažama, otočićima, mjestima i zaseocima u kojima je još uvijek očuvana izvorna mediteranska arhitektura.
Osim toga, Vis je gusto premrežen cestama, makadamskim putovima i pješačkim stazama, stoga doći na otok Vis i orijentirati se samo na gradove Vis i Komižu, a ne posjetiti njegovu iznimnu unutrašnjost bila bi prava šteta, jer upravo smo u nutrašnjosti otoka na staroj austrijskoj cesti od Visa do Komiže otkrili tri beskrajno šarmantna mjesta koja govore o povijesti otoka i otkrivaju pravi duh otočkog života.
PLISKO POLJE
1. GOSTIONICA AERODROM
Svega petnaestak minuta vožnje starom cestom koja povezuje mjesta i zaseoke Polja s gradom Visom i Komižom u Pliskom Polju, tik uz samu cestu, nalazi se gostionica Aerodrom, koja je ime dobila po savezničkom aerodromu, označenom crvenobijelim stupovima što i danas strše nad vinogradima bugave i kuća. Ovo iznimno šarmantno mjesto postalo je nezaobilazna dnevna destinacija koja privlači posjetitelje svojim jednostavnim i nepretencioznim uređenjem, a nudi odlična vina i izvrsne otočke zalogaje.
PODŠPILJE
2. KONOBA GUŠTI POJA
Drugo mjesto koje nas je očaralo kako ambijentom, tako i izvrsnom hranom konoba je Gušti poja u Podšpilju, smještena u kući bivšeg Kulturno-prosvjetnog doma, izgrađenog 1950. godine. Nekada je bila žila kucavica Polja oko koje se odvijao bogat društveni život. Tu su bile mesnica, brijačnica, trgovina, ambulanta, pošta... Danas je šarmantna konoba, koja je ovom gotovo zaboravljenom mjestu ponovo vratila stari šarm, a Podšpilje na kartu Visa, učinivši ga nezaobilaznom destinacijom kako domaćeg stanovništva, tako i posjetitelja, i to zahvaljujući vlasnici Višanki Lei Sviličić. Jednostavan dnevni meni baziran na izvornim otočkim jelima, spravljen od svježih domaćih namirnica Lea je upotpunila viškim vinima i likerima, koja svakako morate kušati.
PODHUMLJE
3. KONOBA PEŠA
Posljednja je destinacija na našoj karti nezaobilaznih mjesta smještenih u unutrašnjosti otoka Visa Konoba Peša u mjestu Podhumlje, koja nas je oduševila, ali baš svime. Ugodan ambijent, spektakularni pogled na otoke Palagružu, Sušac, Lastovo i Korčulu te besprijekorno uređenje, za koje su zaslužni vlasnici Ana i Žarko Peša, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Riječ je o posjedu koji su Ana i Žarko kupili prije više od deset godina, a desetljećima je bio napušten. Potrebno je bilo puno truda, strpljenja i pažnje da bi se od zapuštenog imanja stvorili novi dom i restoran, ali trud se u konačnici isplatio i danas je to magična konoba vrijedna divljenja.
Prilikom renoviranja velika se pažnja posvetila svakom detalju i sve što su mogli restaurirati, obnoviti i spasiti uz velik su trud sačuvali, pa ne čudi da je čitava obnova trajala niz godina. Posjed se sastoji od četiri međusobno povezane kuće uređene namještajem i antiknim predmetima koje su vlasnici pronašli u kućama i detaljima nabavljenim na otoku Visu vezanih uz tradiciju težačkog rada - vinogradarstvo, ribolov i pomorstvo. Gosti koji posjete konobu zasigurno će se osjećati kao u vlastitoj kući, što su vlasnici uređenjem s puno ljubavi i željeli postići. I naravno, sva je hrana iz vrta vlasnika, a na meniju su domaći specijaliteti ispod peke, kao i autohtona domaća hrana s otoka Visa.
Foto: Saša Kavić
