Sve više mladih ljudi posljednjih godina sanja o bijegu iz gradskih gužvi. Trend povratka prirodi i mirnijem načinu života više nije samo mašta rezervirana za vikende ili umirovljeničke dane nego polako postaje stvarnost brojnih pojedinaca koji svoj urbani život mijenjaju za tišinu, zelenilo i jednostavniju svakodnevicu izvan gradskog središta.
Ne čudi stoga da, osobito u okolici Zagreba, posljednjih godina raste interes za kupovinom i renovacijom starih kuća, imanja i takozvanih kleti koje svojim novim vlasnicima nude nešto što gradski život ne može.
Jedan od onih koji nisu ostali samo na priči i odvažili su se napraviti taj korak je 31-godišnji Stanislav Cvitković, grafički dizajner koji se uz osnovni posao bavi još i digitalnim marketingom i fotografijom. Nakon više od deset godina života u najužem centru Zagreba, odlučio je promijeniti ritam pa danas živi u kući koju je iz temelja preuredio, smještenoj na zelenoj osami, otprilike 25 minuta vožnje od centra grada.
Ljetni broj magazina D&D je u prodaji! Saznajte sve o mobilnim kućama
Posjetili smo ga i ostali pozitivno zatečeni konceptualnim uređenjem i promišljenim rješenjima, kojima je u samo 40 kvadrata smjestio baš sve potrebno za lagodan život, ali i nevjerojatnom okućnicom koja već na prvi pogled obećava ugodan boravak i druženja za pamćenje.
- Nisam planirao ovu promjenu, sve se dogodilo spontano jedne večeri kad sam skrolao oglase na Facebooku. Naišao sam na oglas za malu, posve neuseljivu kuću koja na prvi pogled i nije bila kuća u klasičnom smislu, ali odmah sam osjetio da tu postoji potencijal - prisjeća se Stanislav.
Kad je prvi put kročio na parcelu, bilo mu je jasno da je pronašao mjesto koje će vrlo brzo postati njegov dom. Tako se ovaj svestrani kreativac, bez infrastrukture i bez jasnog plana, ali s mnogo volje i dobrom intuicijom, upustio u avanturu potpune renovacije neuseljivog objekta koja je, sasvim pohvalno, trajala tek nešto više od pola godine.
Zapuštena je bila i parcela, pa je radovima na samoj kući prethodilo krčenje, no upravo u tom nesavršenstvu on je vidio prazno platno na kojem može oslikati svoju priču. Bilo je to zapravo mjesto koje nije trebalo samo obnovu nego i novi život koji će Stanislavu i njegovim psima, Hugi i Frodu, pružiti ono što u centru Zagreba nisu imali.
Minimalizam u svom najboljem izdanju
Minimalistički topli prostor koji savršeno odražava njegovu osobnost, ali i životnu filozofiju, ono je što je dobiveno na kraju, a Stanislav priznaje i da je u realizaciju krenuo bez utanačenog projekta i vizije. Bio je siguran samo da želi kombinaciju konkretnih prirodnih materijala, betona i drva, a za sve ostalo pustio je da ga "vodi prostor". Kako je dane sve više provodio na "gradilištu", ideje su mu dolazile u hodu.
- Vodio sam se minimalizmom i skandinavskim pristupom dizajnu. Volim kad prostor diše i kada nema previše vizualnog šuma. Uživam u jednostavnosti, ali isto tako volim da svaki predmet u prostoru ima svoju svrhu i razlog zašto je tu. Kombinirao sam te utjecaje s vlastitim osjećajem za estetiku, uz jasan cilj da vanjski pejzaž bude produžetak interijera.
Open-space koncept mi je jako važan, kuća se doslovno otvara prema prirodi i mijenja se s njom. Svako godišnje doba donosi novi osjećaj unutar istog prostora - objasnio nam je Stanislav. I uistinu, velika staklena stijena okrenuta stablima koja omeđuju parcelu te dodatni fiksni prozor koji gleda na betonski stol i vanjsku kuhinju kao da brišu granicu između unutrašnjeg i banjskog prostora.
Sam interijer karakteriziraju topli tonovi drveta i betonski naglasci kako sa samog stropa tako kao i vertikalni elementi unutar prostora. Estetika mu je, kao grafičkom dizajneru, iznimno važna, a to se očituje u rijetkim, ali upečatljivim detaljima, smislu za kombiniranje boja i materijala, pažnji u neizostavljanju elemenata i održivom pristupu koji je rezultirao dugoročnim rješenjima.
Dnevno svjetlo koje ulazi kroz staklenu stijenu stvara jasan dojam prozračnosti dok svaki komad namještaja, većinom rađen po mjeri uz nekoliko dizajnerskih i prenamijenjenih detalja, ima jasnu funkciju. Nema viška, ali sve je tu.
- Oduvijek me inspiriralo kako iz nečeg skromnog može nastati prostor pun topline i smisla. I shvatio sam, što imam manje, to mi je život jasniji - iskreno će Stanislav koji se u kuću doselio u drugoj polovini veljače i do danas je, govori nam, svakim danom sve sigurniji da će tu ostati još dugo, pa već ima i planove za proširenje prostora.
Jedinstvena terasa za nezaboravne trenutke
Velika terasa, kuhinja na otvorenom i masivni betonski stol koji su okosnica eksterijera ono su na što je Stanislav posebno ponosan. Zamišljena kao mjesto okupljanja, druženja, kuhanja i stvaranja uspomena, ona je zapravo srce kuće.
- Oko vanjskog stola se sve događa, priprema hrane, razgovori uz čašu vina, smijeh, zalasci sunca, druženja koja ostaju u sjećanju. To nije samo stol, to je mjesto koje okuplja i puni energijom. Zamišljen je tako da izdrži vrijeme i ispriča puno lijepih priča - objašnjava Stanislav koji ima niz planova i za okućnicu, no ne srlja u njih, nego pušta da ga vode priroda i godišnja doba i time se, kaže, uči i strpljenju.
Proces renovacije kao samostalna filozofija
Bilo je tu u proteklih godinu dana, za vrijeme radova, i izazova, nepredviđenih situacija, kašnjenja isporuke i problema s infrastrukturom, no sve je to ovaj kreativac smireno prihvaćao i shvatio kao dio učenja.
- Ne žuriti, ne forsirati, nego dopustiti da se stvari dogode u svoje vrijeme. Naučio sam da stvari koje traju ne nastaju brzo. Bitna je prisutnost, a ne kontrola - sažeo je u nekoliko jednostavnih rečenica filozofiju koja se, iz njegova iskustva, jednako može primijeniti i na renovaciju i na život.
Baš zato, iako već zna što sve planira proširiti, gdje smjestiti dodatni objekt za goste i kojim sadržajima obogatiti izdašnu zelenu parcelu, još nema ideju kad će s time i započeti.
- Za sada, ovaj kutak mi pruža sve što mi treba. Priroda mi je najveća inspiracija i trudim se svaki centimetar živjeti, a ne samo posjedovati - zaključuje Stanislav.
Komentari
2