Antonia je, nakon izazovnog renoviranja kuće iz 50-ih godina i stvaranja dvoetažnog stana, željela iznenaditi supruga i djecu božićnom bajkom. Nakon povratka s putovanja dočekala ih je topla, profinjena scenografija koja je u njihov dom unijela poseban ugođaj.
Bila je to praktički prva kuća koju su Antonia i Nikica Bule, bračni par s dvoje djece, obišli. Sagrađena u zagrebačkom naselju Voltino otprilike u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća kao klasična zidana troetažna obiteljska kuća – premda iznimno kvalitetno izvedena za to doba, kako su statičari i majstori poslije utvrdili – nije ulijevala mnogo nade. Bila je zapuštena i dotrajala: suterenski prostor bio je zatrpan starim, neupotrebljivim okvirima prozora i dijelovima namještaja, a potkrovlje je pokazivalo jasne znakove vlage i gljivica.
Pa ipak, Antonia i njezin otac Slavko Perak – s kojim su obišli kuću, a koji je tijekom života stekao mnogo iskustva u građevinskim radovima – vidjeli su potencijal. Nikica, s druge strane, nije bio toliko uvjeren, ali im je vjerovao na riječ. Bilo je to prije pet i pol godina, u vrijeme kada su cijene nekretnina, usudimo li se reći, još bile koliko-toliko pristupačne, a oni su nakon godina provedenih u stanu na Jarunu maštali o životu u kući s ugodnom obiteljskom okućnicom.
U trenutku kupnje prijašnji je vlasnik već počeo s renoviranjem stana na srednjoj etaži, a Antonia i Nikica su ga dovršili, onako poprilično bazično, kako bi se što prije uselili. Prvotno su ga namijenili za Nikičine roditelje, ali su i sami u njemu boravili tijekom uređenja gornjeg, dvoetažnog stana – svojeg budućeg doma.
- Kad smo prvi put ušli u gornji stan, vidjeli smo vlagu, zidove u plavo-zelenim nijansama i visoki neiskorišteni tavan zatvoren knaufom. No, odmah smo zamislili prostor koji može postati naš dom. Na kući smo učvrstili temelje, proveli sve nove instalacije, izveli izolaciju i fasadu... - priča Antonia, dodajući kako ih je usred renoviranja zatekla pandemija koronavirusa, pa potres, a posljedično i rast cijena materijala. Mijenjali su i stolariju koja je relativno bila u redu, ali su htjeli sve novo pa su tu “staru” – u danima nakon petrinjskog potresa – donirali ljudima u potrebi. Određene radove izvodio je i Nikica, a zahvaljujući Antonijinu ocu, koji je koordinirao majstore i nadgledao radove, sve je u konačnici realizirano u nešto više od godinu dana.
Antonia je, kao uspješna, ali vrlo zaposlena mlada poduzetnica koja je sa suprugom Nikicom stvorila profitabilni biznis u beauty industriji, svoj obiteljski dom zamislila kao prozračan, smiren i opuštajući prostor, lišen svih elemenata koji asociraju na posao – bez papira, printera i vizualnog šuma koji bi narušio atmosferu odmora.
- Htjela sam se osjećati kao u hotelu, da mi je lijepo, da uživam i da sam zadovoljna svime što smo dosad uspjeli - iskreno kaže, dodajući kako joj je za samo uređenje interijera bilo logično angažirati arhitekticu Ivanu Đerek iz RU studija, s kojom je “kliknula” dok su surađivale na uređenju njezina salona Beauty Store na Vrbanima.
- U trenutku mojeg uključivanja u projekt investitori su već definirali tlocrtni raspored prve etaže, a drugi kat je zahtijevao kompletno osmišljavanje prostora s tri spavaće sobe i kupaonicom. U procesu se pojavila i potreba za radnim kutkom, koji smo uspjeli nenametljivo uklopiti uz spavaći dio - kaže Ivana.
Ukupna je površina stana 140 kvadrata. Donja je etaža zamišljena kao dnevna zona. Antonijina dugogodišnja želja bio je manji kuhinjski šank u kamenu i odvojena blagovaonica koja omogućava da se ritam druženja odvija kroz više prostorija, umjesto unutar otvorenog plana, jer šira obitelj broji 20+ članova.
- Premda je takav zahtjev danas sve rjeđi, uspjele smo pronaći skladno rješenje. Važan segment projekta bio je i kamin kao polazna točka koja tijekom cijele godine naglašava atmosferu ugode - kaže arhitektica.
Od prostorno-funkcionalnih rješenja, izdvaja se ostava povezana s ulaznim dijelom, čime je stvoren efekt skrivenih vrata koja vode u dodatnu prostoriju.
- U dnevnom boravku integrirali smo intimni kutak s foteljom i drvenim policama, namijenjenima za smještaj osobnih predmeta te rotaciju dekoracija. Namjera je bila stvoriti zonu koja poziva na opuštanje i personalizaciju prostora, a da pritom ostane vizualno nenametljiva. U ovom dijelu posebno smo pazili na dubinu elemenata kako bi boravak zadržao optimalnu prostornost - dodaje Ivana.
Sve što je vidljivo, konkretno i trajno – od kuhinje i ugradbenih ormara do kompletnog kupaonskog namještaja – izrađeno je po mjeri. U kupaonicama i kuhinji korišten je medijapan, a u ostatku uređenja mjestimično i iveral, primarno kako bi se zadržala kontrola nad budžetom. Za izvedbu namještaja bila je zaslužna tvrtka Pokućstvo Babić iz Vinkovaca.
- Budući da je kuća starije gradnje, zidovi su ausvinkl pa je izrada i montaža elemenata bila izazovna. Srećom, dečki su zaista odradili preciznu izmjeru i ugradnju, tako da nigdje ništa ne zapinje ni ne visi - ističu vlasnici.
Brend ŠvasART po narudžbi je izradio blagovaonski stol od porculanske ploče s metalnom bazom, a zanimljiva je anegdota da su ga, budući da je ploča izrađena u jednom komadu, morali unositi preko balkona – kranom! Isto kao i kutnu garnituru. Zamjenu stolarije su, pak, izveli majstori iz tvrtke Akustik Mont iz Stupnika.
Interijerom dominiraju bež i sivi, neutralni tonovi, dopunjeni bijelim i crnim detaljima. Ideja je bila stvoriti smirenu, monokromatsku bazu koja se lako prilagođava sezonskim i dugoročnim potrebama vlasnika. Naime, Antonia često u prostor unosi cvijeće i prirodne dekoracije, pa tako i za Božić.
- Mi smo tradicionalna obitelj, čak nismo ni od poklona i sve te komercijalizacije. U našem se domu štuje Isus, a jaslice su mi ključne. Prethodnih godina bih prigodno dekorirala stan dva tjedna uoči Božića, a adventske vjenčiće često sama izrađivala. I ove sam godine išla na radionicu izrade. Ali, budući da smo napokon sve uredili, poželjela sam obitelj počastiti pravom božićnom bajkom. Lani sam upoznala Valeriju Leto i Marijanu Pogačić, kreativni dvojac koji se bavi dekoriranjem prostora i prigodnih događaja. One su mi zadužene za sezonsko dekoriranje izloga beauty salona, i to maestralno odrađuju. Stoga sam im prepustila i blagdansko dekoriranje doma. Cure znaju da nisam od gnomova, vilenjaka i orašara, zna se što je Božić – Isus, toplina doma, obitelj, prijatelji... Za sve ostalo dobile su odriješene ruke - kaže Antonia. Prava božićna bajka dočekala ih je po povratku s puta: divni vjenčići, raskošan bor s plišancima i zlatnim kuglama, dekoracije i instalacije s antikvitetima, pomalo zaboravljenim materijalima i motivima, s dozom nostalgije, profinjeno, a opet razigrano...
Mladi par kupio stan na Trešnjevci, neprepoznatljiv je nakon preuređenja
- Inspiracija je bio sam Božić. Kako pada na kraj godine, on predstavlja sukus svih doživljaja koje je ta godina donijela. Ovdje sam odlučila koristiti što klasičnije materijale nekih davnih usnulih Božića, kada smo iz bakine škrinje izvlačili naslijeđene kuglice koje je ona naslijedila od svoje majke i nadale se da će i nas tako dopasti. Volim starinske boje koje su oksidirale s vremenom, bordo s dubokom plavom budi u meni one šuškave bombone koje si dobivao na paran broj i samo za Božić - opisuje Valerija.
Posebno se ističe instalacija u blagovaonici gdje je osvijetljeni zidni panel s bordo zavjesama poprimio ulogu kazališne pozornice, s neočekivanim glavnim likovima. Antonia ističe da se jako veseli blagdanima, želi ih iskoristiti za druženje s obitelji, prijateljima i susjedima kako bi se još više povezali, a otkriva nam kako ove godine upravo ona priprema svečani božićni ručak za cijelu obitelj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....