Priča ove nevjerojatne kuće počinje mnogo skromnije nego što sad izgleda. Počinje kao prizemnica iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, zatvorenog karaktera i niskih stropova, poput mnogih tipičnih obiteljskih kuća tog vremena. Smještena na rubu šume, tik iznad potoka Lornewood u mirnoj četvrti Lorne Park u kanadskoj Mississaugi, danas, nakon temeljite, ali nenametljive transformacije, ta ista kuća nosi ime Ravine House i stoji kao primjer kako se suvremena arhitektura može uklopiti u prirodni ambijent i istovremeno "inzistirati" na modernim rješenjima i estetici.
Autor preobrazbe je torontski studio Orangeink Design, poznat po svom preciznom i suptilnom pristupu renovacijama. Njihova vizija rezultirala je priznanjem struke, prestižnom nagradom Architizer A+ Award 2025. godine, u kategoriji renovacija i nadogradnje stambenih objekata.
Ljetni broj magazina D&D u prodaji! U opsežnom vodiču doznajte sve o mobilnim kućama
Kuća se nalazi na izuzetno dubokoj parceli, okruženoj gustim zelenilom koje pruža gotovo potpunu izolaciju od gradske vreve. Ulaz u parcelu dug je preko 70 metara, a sam objekt povučen je duboko u šumski pejzaž. U njenom podnožju šumi dodir pruža potok koji mirno prolazi između drveća. To je mjesto koje ne traži pažnju, nego poziva na tišinu.
Prvotni objekt imao je četiri spavaće sobe i tri kupaonice, no prostorije su bile mračne, zatvorene, a centralni element kuće, zatvoreni bazen, oduzimao je više nego što je davao. Novi vlasnici, par iz Toronta, sanjali su o životu u prirodi, ali bez gubitka udobnosti i suvremenog komfora. Njihova želja nije bila za novom kućom, već za domom koji će uvažiti ono što već postoji.
Međutim, zadatak je bio sve samo ne jednostavan. Budući da se parcela nalazi unutar zaštićenog konzervatorskog pojasa, proširenje tlocrta kuće bilo je gotovo potpuno zabranjeno. Zakon nije dopuštao dogradnju na tri strane objekta, a ni intervencije koje bi remetile prirodnu padinu terena. Umjesto da to shvate kao ograničenje, arhitekti su odlučili da će priroda diktirati arhitekturu, a ne obratno.
Najveća transformacija bila je upravo u volumenu prostora. Uklanjanjem postojećeg krova i uvođenjem različitih visina stropova, interijer je prodisao. Svjetlost, koja je nekoć jedva nalazila put u prostor, sada se razlijeva preko zidova, reflektira po drvenim površinama i ulazi kroz pažljivo pozicionirane otvore. Zidovi između dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice potpuno su uklonjeni. Umjesto fragmentiranih prostorija, nastao je otvoren i protočan prostor u kojem se pogledi ne prekidaju, već vode prema šumi i nebu.
Renovirana kuća s velikim prozorima sačuvala je sve elemente iz prošlog stoljeća
Središte kuće sada čini stubište, koje nije samo komunikacijska vertikala već istinski prostorni doživljaj. Uz njega se prostire živi zeleni zid, površine gotovo 13 kvadratnih metara, a podnožje krasi plitki ribnjak sa slatkom vodom. Sustav je osmišljen tako da djeluje tiho i nenametljivo, suptilno kapanje vode jedva je čujno, ali stvara osjećaj prisutnosti prirode u svakom kutku doma. Taj element nije samo estetski, on poboljšava kvalitetu zraka u interijeru i regulira vlagu, pružajući stanarima svakodnevni kontakt s elementima prirode, čak i kad se nalaze unutar kuće.
S obzirom na zabranu proširenja, arhitekti su se usmjerili prema unutra. Stari zatvoreni bazen pretvoren je u natkrivenu cjelogodišnju terasu, koja doslovno lebdi iznad šumske padine. Umjesto bazena u kojem se malo tko kupao, sada postoji prostor za druženje, opuštanje i promatranje promjena godišnjih doba.
Na gornjoj etaži, iz glavne spavaće sobe izlazi se na privatni balkon koji se diskretno uvlači u ugao kuće, gotovo nevidljiv izvana. Iznad njega, krovna terasa u stilu kućice na drvetu otkriva pogled koji seže preko krošnji, idealno mjesto za jutarnju kavu ili večernji predah. I prednji dio parcele dobio je novi karakter: uzdignuti drveni prolaz vodi do ulaza, dok je okupljalište definirano obnovljenim zidovima od cigle i valovitom nadstrešnicom, koja prostor štiti, ali ga i povezuje sa susjedima i prijateljima.
Unutarnji dizajn prati istu logiku kao i arhitektura, minimalizam s ljudskim licem. Prevladavaju prirodni materijali, s toplim drvenim površinama, mat crnim elementima i suzdržanom paletom boja. Kuhinja, realizirana u suradnji s Bulthaup Toronto, kombinira funkcionalnost s elegancijom, a dnevni boravak postaje središnje mjesto okupljanja, u kojem je svaki detalj promišljen. Prozori okvira Bigfoot Door djeluju kao prizori iz živog filma, svaki kadar sadrži komadić šume, oblačno nebo ili sunčevu igru u lišću.
Vlasnici kuće, Christine Marinaccio i Nilton Tavares, tražili su mjesto gdje bi mogli živjeti u skladu s prirodom, a ne iznad nje. Nisu željeli arhitektonski spektakl, već prostor koji će rasti s njima, koji će moći dijeliti s prijateljima, ali i ostati utočište kad zažele mir. Danas, kažu, više ne osjećaju potrebu za vikendicama ni putovanjima, sve što im treba nalazi se upravo ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....