Na najvišoj točki Korčule, u mjestu Pupnat, nalazi se kuća koja ne privlači pozornost raskošnim detaljima ni nametljivom arhitekturom. Umjesto toga osvaja osjećajem da je ondje oduvijek pripadala. Iza projekta Top of the Pupnat stoji Antonio Božić, poduzetnik i dizajner iz Velike Gorice, kojem ova kuća nikada nije bila samo turistički projekt, nego ostvarenje dugogodišnje veze s otokom i ljudima koji na njemu žive.
Na Korčulu dolazi već sedamnaest godina. U početku su on i njegova obitelj ondje ljetovali poput brojnih drugih gostiju, no s vremenom su se godišnji odmori pretvorili u prijateljstva, a prijateljstva u osjećaj pripadnosti. Upravo je taj odnos prema mjestu, kaže, bio razlog zbog kojeg je jednog dana počeo razmišljati o vlastitoj kući.
- Na Korčulu dolazimo već sedamnaest godina. Kao i većina ljudi, u početku smo dolazili kao gosti. Vrlo brzo sprijateljili smo se s ljudima koji vode lokalnu konobu i ta su prijateljstva s vremenom prerasla u nešto puno više od ljetnog poznanstva. U početku smo spavali u jednoj sobi prekoputa konobe, a poslije, kada su prijatelji obnovili svoju kuću, godinama smo odsjedali kod njih. Onda su došla djeca, njima i nama, i jednostavno smo ostali bez svoje sobe. Tada smo prvi put ozbiljno počeli razmišljati o tome da pronađemo nešto svoje u Pupnatu. Ne apartman, nego mjesto kojem ćemo se vraćati - prisjeća se Božić.
Prilika se pojavila sasvim neočekivano, kada je na prodaju došla stara kamena kuća. Mnogi bi na toj parceli vidjeli tek zapušten objekt kojem je potrebna temeljita obnova, no Antonio je, kaže, već pri prvom dolasku zamišljao kako bi taj prostor jednog dana mogao izgledati.
- Kad sam prvi put stao na parcelu, nisam vidio ono što je tada bilo ispred mene. Vidio sam ono što bi jednog dana moglo postati. To mi se često događa u životu. Imam sreću da relativno brzo mogu zamisliti prostor koji još ne postoji. Ali, iskreno, nije me osvojio pogled. Pogled je prekrasan, no nije bio presudan. Osvojili su me mir, tišina i osjećaj da je Pupnat ostao ono što je oduvijek bio. Nije izgubio karakter. Već tada znao sam da, budem li ovdje nešto gradio, to neće biti kuća koja će vikati da je nova ili luksuzna. Želio sam da jednog dana izgleda kao da je ovdje oduvijek bila - govori.
Iako se tijekom godina okušao u različitim poslovima - od trgovine, ugostiteljstva i organizacije događaja do razvoja proizvoda i suradnje s hrvatskim obrtnicima - Božić smatra da je cijeli život radio jednu te istu stvar.
- Kad sve to nabrojim, zvuči kao da sam stalno mijenjao poslove. Ja to ne doživljavam tako. Mislim da sam cijeli život radio istu stvar. Volim stvarati. Nekad je to bio proizvod, nekad prostor, nekad događaj, a danas je to kuća. Samo se medij mijenjao - kaže.
Takav način razmišljanja odredio je i pristup projektiranju. Lokacija nikada nije bila mjesto na koje će se uklopiti unaprijed osmišljena ideja. Upravo suprotno, smatra da svaka parcela nosi vlastiti karakter i da ga treba upoznati prije nego što nastane ijedna skica.
- Nikad nisam bio od onih koji kupe parcelu pa na nju pokušavaju ‘spustiti‘ projekt koji bi jednako dobro izgledao bilo gdje. Mislim da svaka lokacija ima svoj karakter i da ga prvo moraš upoznati. Tek tada možeš početi razmišljati što ondje ima smisla napraviti. Ovdje je upravo lokacija napisala velik dio projekta - objašnjava.
Premda je tijekom godina obišao velik dio hrvatske obale, upravo mu je Korčula ostala najbliža srcu. Ne zbog obiteljskih korijena ili uspomena iz djetinjstva, nego zbog ljudi.
- Nemam ovdje nikakve obiteljske korijene. Nemam rodbinu. Nitko me nije vezao za ovo mjesto osim osjećaja da se ovdje dobro osjećam. Pupnat ima ono što je danas rijetkost. Ljudi ovdje još uvijek žive svoj život, a ne život za turiste. Snažni su, ponosni, neposredni i duboko povezani s otokom. Taj način života mi odgovara - kaže.
Važnu ulogu u nastanku kuće imao je i njegov pokojni bratić Zoran Leko, arhitekt kojeg Antonio ne spominje samo kao stručnjaka nego prije svega kao mentora i prijatelja. Iako nije radio projekt Top of the Pupnat, upravo je od njega naučio kako promatrati prostor.
- Naučio me da dobra arhitektura ne počinje tlocrtom nego razumijevanjem prostora. Da treba promatrati kako sunce putuje tijekom dana, odakle dolazi vjetar, kako teren diše, kako poštovati postojeću gradnju i novu kuću interpolirati u krajolik, a ne nametnuti joj ga. Uvijek je govorio da prostor treba prvo osluškivati, a tek onda oblikovati. Mislim da mi je upravo to ostalo za cijeli život - prisjeća se.
Upravo zbog takvog pristupa stari kameni dio kuće nije postao prepreka, nego temelj oko kojeg je nastao cijeli projekt. Novi volumen zamišljen je kao njegov prirodni nastavak, a cilj nije bio isticati razliku između starog i novog, nego ih povezati u skladnu cjelinu. Želja da kuća bude dio mjesta, a ne objekt koji će se isticati po svaku cijenu, provlačila se kroz svaku fazu projekta. Božić kaže da nikada nije imao ambiciju dokazivati što se može izgraditi na ovoj lokaciji, nego pokazati koliko arhitektura može poštovati prostor u kojem nastaje.
- Mislim da danas često zaboravljamo koliko je važno poštovati mjesto na kojem gradimo. Nisam došao u Pupnat pokazivati što mogu sagraditi. Došao sam pokušati postati dio sela. Interpolacija je za mene bila jedna od najvažnijih riječi tijekom cijelog projekta. Stari kameni dio kuće ostao je njezino srce, a novi dio zamišljen je kao njegov prirodni nastavak. Volio bih da netko tko prvi put dođe ovamo ne razmišlja gdje završava staro, a gdje počinje novo. Ako nova arhitektura djeluje kao da je oduvijek pripadala tom mjestu, onda je napravila dobar posao - ističe.
Takav pristup značio je da se projekt mora prilagoditi terenu, a ne obrnuto. Ono što bi netko drugi smatrao ograničenjem, Antonio danas vidi kao najveću vrijednost cijelog procesa.
- Danas sam uvjeren da su ograničenja jedan od najvećih saveznika kreativnosti. Da je parcela bila ravna i jednostavna, ova kuća vjerojatno bi izgledala potpuno drugačije. Lokacija me prisilila da promišljam svaki detalj. Kako će se ljudi kretati kroz prostor, gdje će ujutro popiti prvu kavu, gdje će navečer sjesti uz čašu vina, kako će kuća izgledati iz sela i kako će selo izgledati iz kuće. Mnogo toga što danas smatram najvećim kvalitetama projekta nastalo je upravo zato što nisam mogao napraviti ono što je bilo najlakše - govori.
Najveći izazov tijekom gradnje ipak nije bio projektantske prirode, nego logističke. Kuća se nalazi na najvišoj točki Pupnata, a do nje vode uske i strme ulice kojima veliki kamioni nisu mogli prolaziti. Zbog toga je gotovo sav građevinski materijal trebalo dopremati u manjim turama, a dio i ručno prenositi do gradilišta.
- Ljudi često vide završenu kuću, ali ne vide put kojim je svaki kamen stigao do nje. Ovo je najviša kuća u Pupnatu, a Pupnat je najviše mjesto na Korčuli. Sve je trajalo dulje, tražilo više organizacije i puno više strpljenja. Na kopnu mnoge stvari uzimate zdravo za gotovo, a na otoku vrlo brzo naučite da ništa nije samo po sebi razumljivo - kaže Božić.
Na pitanje kako bi u tri riječi opisao stil kuće, odgovara kratko: bezvremenski, topao i autentičan. Upravo su to bile smjernice kojima se vodio tijekom uređenja interijera. Trendove, priznaje, prati, ali ih nikada nije želio slijepo pratiti.
- Kod uređenja prostora treba pomiriti funkcionalnost, lokaciju, svjetlo, materijale, način života ljudi koji će u njemu boraviti i financije. Zato uvijek pokušavam razmišljati dugoročno. Volio bih da netko za dvadeset godina uđe u ovu kuću i ne pomisli: ‘Ovo je građeno dvadesetih godina‘. Volio bih da jednostavno pomisli: ‘Ovdje se osjećam dobro‘. Posebnu vrijednost za mene imaju i detalji koji nisu kupljeni u trgovinama, nego izrađeni upravo za ovaj prostor. Godinama surađujem s hrvatskim obrtnicima, stolarima, umjetnicima i bravarima, a upravo su oni ovoj kući dali karakter koji se ne može pronaći u katalozima - pojašnjava vlasnik i nastavlja kako najviše voli ono što se ne može kupiti.
- Kad ljudima nacrtam ideju, oni ne gledaju crtež, nego odmah razmišljaju kako će ga napraviti. To je veliko bogatstvo. Takvi detalji daju prostoru osobnost. Njih ne možete pronaći u katalogu - kaže.
Ni stari kameni objekt, oko kojeg je cijela priča počela, danas ne doživljava samo kao dio arhitekture.
- Teško mi je izdvojiti samo jedan element jer gotovo sve u kući ima svoju priču. Ali, ako moram, onda je to stari kameni dio kuće. On je razlog zbog kojeg je sve ostalo nastalo baš ovako. Nismo ga doživljavali kao prepreku. Doživljavali smo ga kao učitelja. Pokazao nam je koliko treba biti oprezan kada dodajete nešto novo nečemu što postoji više od stotinu godina - govori.
Od početka mu je bilo važno da u projekt budu uključeni i lokalni majstori.
- Ne možete graditi kuću koja želi pripadati Korčuli, a pritom zanemariti ljude koji ovdje žive i rade. Lokalni kamen nije samo građevinski materijal. On je dio identiteta otoka. Jednako vrijedi i za ljude. Mislim da su oni ovoj kući dali jednako mnogo kao i nacrti - ističe.
Iako danas kuća prima goste, Antonio kaže da je nikada nije doživljavao isključivo kao turistički projekt. Za njega je ona prije svega mjesto kojem se vraća i koje se, kako kaže, još uvijek mijenja zajedno s ljudima koji u njemu borave.
- Iskreno, nisam ni siguran da kuća ikada biva potpuno završena. Za mene je ona živi organizam. Mijenja se. Raste. Sa svakom godinom postaje malo bolja. I mislim da tako treba biti - govori.
Prisjeća se i trenutka kada je prvi put osjetio da je kuća postala dom.
- Sjećam se jedne večeri kada smo sjeli na terasu. Nije više bilo alata. Nije bilo majstora. Nije bilo popisa što još treba napraviti. Samo mir. Tada sam prvi put osjetio da kuća više nije gradilište - otkriva sa smiješkom.
Na kraju razgovora priznaje da ga nikada nije vodila želja da sagradi kuću koja će impresionirati goste.
- Nikada nisam želio napraviti kuću koja će impresionirati ljude. Želio sam napraviti kuću u kojoj će se ljudi osjećati dobro. Ako se gosti vrate kući malo mirniji nego što su došli i ako im se nakon nekoliko mjeseci ponovno javi želja da sjednu baš na ovu terasu, onda mislim da je kuća ispunila svoju svrhu - zaključuje Antonio Božić koji je u cijeloj ovoj priči najponosniji na činjenicu da je od početka sam osmislio koncept kuće i aktivno sudjelovao u oblikovanju projekta kroz cijeli proces.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....