Kupnja zemljišta u južnoj Italiji mnogima zvuči kao san rezerviran za milijunaše, no iza projekta Villa Normanni stoji sasvim drugačija priča. Investitori iz Praga odlučili su prodati dvije nekretnine u Češkoj i sav novac usmjeriti u gradnju luksuzne vile u Apuliji, regiji koja posljednjih godina postaje jedna od najpoželjnijih mediteranskih destinacija. U početku zamišljena racionalna investicija ubrzo je prerasla u osobni projekt u kojem su arhitektura, dizajn i način života postali jednako važni kao i sama zarada.
Za lokaciju su odabrali područje okruženo maslinicima i tipičnim južnotalijanskim krajolikom. Privukla ih je činjenica da je Apulija još uvijek osjetno pristupačnija od razvikanijih talijanskih regija, ali i njezina snažna arhitektonska tradicija koja je postala polazište cijelog projekta.
Kompleks Villa Normanni sastoji se od glavne novoizgrađene vile i manje kuće nastale adaptacijom postojeće poljoprivredne građevine. Budući da je riječ o kući za odmor, velik dio života vodi se na otvorenom pa projekt uključuje pergole, verande, vanjsku kuhinju, terasu s kaminom, sunčalište s bazenom i natkriveni parking.
Arhitektura se snažno oslanja na lokalni kontekst. Jednokatna građevina s bijelom žbukom reinterpretira tipične elemente apulijske arhitekture: vanjsko stubište koje vodi na prohodni krov, zaobljene rubove, tradicionalni dimnjak, stupove karakterističnih proporcija, zidove od lokalnog kamena tufo te sjenila prekrivena trskom. Podovi su izvedeni u kamenu pietra Leccese, jednom od zaštitnih znakova regije.
Sve je zamišljeno tako da se kuća prirodno uklopi među stoljetne masline koje je okružuju. Tome pridonosi i pažljivo odabrana paleta materijala i boja pa se zelenosivi okviri prozora stapaju s krajolikom, dok bijele fasade reflektiraju snažno mediteransko svjetlo.
Interijer prati istu filozofiju smirenosti i prirodnosti. Dominiraju drvo, lan, ratan i kamen, a prostori su uređeni u duhu toplog minimalizma. Ipak, osjećaj hladnoće tu ne postoji jer različite teksture stvaraju toplu atmosferu koja djeluje nenametljivo i opušteno, pa ovaj prostor izgleda više poput privatnog utočišta nego klasične luksuzne vile za najam.
Glavna vila organizirana je oko središnjeg dnevnog prostora s kuhinjom i blagovaonicom, dok su tri spavaće sobe projektirane kao zasebne cjeline s vlastitim kupaonicama kako bi se gostima osigurala potpuna privatnost. Pomoćni sadržaji poput praonice i spremišta diskretno su odvojeni od glavnog dijela kuće.
Manja vila sasvim je drugačija. Iako je dio istog kompleksa, zamišljena je kao intimniji apartman s dnevnim boravkom, kuhinjom, spavaćom sobom i kupaonicom. Arhitekti su željeli ostaviti dojam stare mediteranske kuće pa su pročelje i interijer oblikovani rustikalnije, gotovo kao da ondje stoje desetljećima. Na krovu se nalaze dvije keramičke figure pine koje se u južnoj Italiji smatraju simbolom sreće i blagostanja.
Posebna pozornost posvećena je povezivanju interijera i eksterijera. Velike preklopne staklene stijene otvaraju obje kuće prema bazenu i masliniku pa granica između unutarnjeg i vanjskog prostora gotovo nestaje. Većina namještaja dopremljena je iz Češke, dok je dio elemenata izrađen po mjeri upravo za ovaj projekt.
Vile su projektirane za korištenje tijekom cijele godine pa imaju sustave grijanja i klimatizacije, solarne panele za proizvodnju obnovljive energije te vlastiti bunar dubok čak 200 metara. Kišnica se prikuplja u cisternu i ponovno koristi, a parking je opremljen punionicom za električne automobile.
Upravo je samoodrživost bila jedan od ključnih prioriteta projekta. Zbog velikih potreba za vodom i energijom, posebice tijekom ljetnih mjeseci, sustavi su projektirani tako da maksimalno smanje ovisnost o vanjskoj infrastrukturi i omoguće dugoročnu održivost bez kompromisa po pitanju komfora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....