Autor jednog od najpoznatijih hotela, Ambasadora u Opatiji, osmislio je izgled 17 hotela, tri hotelska naselja, pet motela i dva autokampa. A malo je falilo da umjesto arhitekta postane inženjer.
Šezdesetih godina u Jugoslaviji, najvećim dijelom na Jadranu, bilo je 404 hotela, a deset godina kasnije 795. Odnosno, broj ležajeva je sa 30.879 narastao na 119.543. Najveći dio hotela koje danas poznajemo sagrađeni su u tih desetak godina. Godine 1972. tiskano je posebno izdanje časopisa Arhitektura posvećeno hotelima i turizmu. Gost urednik Stipe Šuvar, ovako je pisao: “Rad u tvornicama i uredima velikih gradova poprimio je rutinske karakteristike, u kojima pojedinac rijetko može naći samog sebe. Čovjek osjeća rad kao tegobu, a ne kao radost i zadovoljstvo, dok dnevni odmor ne donosi ništa nova, jer je i on rutiniziran… Javlja se pojačana težnja za iznimnim trenucima relaksacije i opuštenosti, koji se mogu priuštiti samo bijegom iz svakidašnje radne i životne okoline”.
Zdravko Bregovac, arhitekt rođen 1924. godine, daleko od mora, u Dinjevcu kraj Đurđevca, bio je jedan od najvažnijih arhitekata koji su se tih, poslijeratnih godina, bavili turističkom arhitekturom, oblikovanjem hotela za “relaksaciju i opuštenost”, o kojima je pisao Šuvar. Odnosno, kako tumači Ivana Nikšić Olujić, autorica knjige o ovom arhitektu: “Kao izrazito društvena i komunikativna osoba s jakim menadžerskim impulsom, započinje rad u području turističke izgradnje”. U knjizi su obuhvaćeni radovi iz obiteljske arhive, iz dviju obitelji, Bregovac i Pisk, a mnogi su od njih prvi put objavljeni upravo u ovoj knjizi. Zdravko Bregovac potpisuje 17 hotela, tri hotelska naselja, šest obiteljskih kuća, pet motela te dva autokampa… Za svoje je projekte dobio niz saveznih nagrada.
Najpoznatiji hotel koji je projektirao svakako je Ambasador u Opatiji. Svečano otvoren 1966. godine, bio je vrlo hvaljen, ali i na udaru dijela kritika, zbog svojeg modernističkog izgleda. Iz današnje perspektive, jasno je da je riječ o jednom od najjačih hotela u hrvatskoj povijesti arhitekture, da je autor prije toga ozbiljno proučavao društvene navike ljudi koje je donio poslijeratni turizam, i sve to uspješno prenio u rječnik arhitekture. Ubrzo nakon gradnje ovog hotela, Bregovac je postao i savjetnik Ujedinjenih naroda za turizam. Lifestyle hotel Ambasador, zabilježeno je, često posjećuju i Tito i Jovanka te mnoge znamenite ličnosti tog doba. Inače, vrlo je važno i da je Ambasador bio prvi hotel total designa, koji je danas omiljena forma mnogim arhitektima, vodilo se računa i o dizajnu odora namještenika, o čašama, tanjurima… Gotovo je sva oprema izrađena u domaćim radionicama i tvornicama.
Hotel Ambasador svečano je otvoren 1966. godine i dok ga je dio stuke hvalio, naišao je i na kritike zbog svog modernističkog izgleda
Bregovac je doslovno primjenjivao sve stavove koje je zastupao kao vrlo aktivan član umjetničke grupe EXAT 51 (primjerice, kad je on bio urednik Arhitekture, naslovnice su radili Ivan Picelj i Aleksandar Srnec, izlagao je kasnije i na važnoj izložbi posvećenoj ovoj grupi 1979. godine u galeriji Nova). Za hotel su radili najvažniji umjetnici svojeg doba. Ivan Picelj, Boris Dogan, Dušan Džamonja, Edo Murtić, Aleksandar Srnec… svaki je umjetnik u hotelu imao svoju dionicu. Murtić je, primjerice, radio goleme slike, Vlado Kristl murale. Namještaj je radio najpoznatiji produkt dizajn vremena, inače Bregovčev prijatelj Bernardo Bernardi. Kronike bilježe da je u ovom mondenom hotelu i sam arhitekt spavao prvih godinu dana te da ga se često moglo vidjeti u društvu, kako karta navečer. Na arhitekturu se Zdravko Bregovac, inače, odlučio relativno kasno. Prvo je na Tehničkom fakultetu studirao strojarstvo, tek kasnije se prebacio na studij arhitekture. Uvaženi profesor Juraj Denzler na samom je početku tumačio kako to za njega nije dobar smjer, no kasnije je pričao kako mu je bilo drago da je pogriješio. A sam je Bregovac definirao arhitekta Zdenka Strižića kao odlučujuću ličnost epohe koja je utjecala na njega.
Jedan od prvih projekata bila mu je suradnja s Vladimirom Turinom, autorom originalnog Dinamovog stadiona, s kojim je 1947. godine sudjelovao na natječaju za Olimpijski bazen u Beogradu. Jedan je od poslijeratnih autora na koje je snažno utjecao Le Corbusier. U tom je, lercorbusierovskom kontekstu sačuvan Bregovčev projekt Upravne zgrade brodogradilišta u Kraljevici kao i Hotel Plitvice, također neizveden. Pedesetih godina boravi u Zagrebu te sudjeluje na idejnim projektima triju muzeja, s arhitektom Vjenceslavom Richterom, također članom grupe EXAT 51, primjerice i za Muzej revolucije u Sarajevu. Ne bježi od “malih” poslova, kako bilježi Ivana Nikšić Olujić, uređuje interijere, među ostalima Robnog magazina na Jelačić placu, prodavaonicu Mljekarica na uglu Dalmatinske i Frankopanske, poslovicu Jugoagent… Za tvornicu namještaja Jadran oblikuje namještaj, a 1954. dograđuje terasu radničkog odmarališta na Sljemenu. Prekretnica je u njegovom profesionalnom životu 1959. godina.
Za hotel su radili najvažniji umjetnici svojeg doba: Ivan Picelj, Boris Dogan, Dušan Džamonja, Edo Murić
Nakon što radi Turistički paviljon na Velesajmu u Zagrebu, seli se u Opatiju. Prvo se zapošljava u Građevno-projektnom zavodu u Rijeci, da bi dvije godine osnovao vlastiti arhitektonski biro Opatija projekt koji će postati jedan od vodećih u turističkoj arhitekturi Jadrana. Uz Kučana, Magaša, Andriju Čičin Šaina, vodeće je ime na ovom polju. Bregovčevi su hoteli mnogi: Park i Barbara, kraj Zadra u Boriku, hotel Paris u centru Opatije, hotel Belleuvue na Lošinju, hotel istog imena na Plitvicama, hoteli u Mošćeničkoj Dragi i Lovranu… Njemu je omiljeni hotel bio Lanterna u Rapcu, 1965., gdje uvodi tipologiju s unutrašnjim vrtom. Za hotel Barbara u Zadru se i sam pozabavio dizajnom, projektirao je, naime, i istoimenu ležaljku – drveni nosač s jastucima. I inače gotovo sve interijere hotela projektira sam, u njegovoj osobnoj arhivi su uz svaki projekt hotela i nacrti interijera hotelskih soba, recepcije, ali i naizgled sićušni detalji za arhitekta, poput police za ključeve hotelskih soba.
Iza njega je ostalo i nekoliko važnih obiteljskih kuća. Prva koju gradi je kuća gospođe Ide Hanžek, na zagrebačkom Goljaku, riječ je o manjoj robusnoj katnici s masivnim zidom. Nažalost, kuća je srušena 2007. godine. Potom, šezdesetih u Ičićima radi kuću (koloristički jak kubus, kako ju definira autorica monografije) velike estradne zvijezde tog vremena Ive Robića, koja će se pjevačevom posljednjom voljom prenamijeniti u kapelu, no minimalno je intervenirano u Bregovčev dizajn. Ivo Robić od Bregovca je naručio modernističku vilu. O toj se vili u štampi mnogo pisalo, a omot hit ploče “Dugo toplo ljeto” snimka je pjevača kako stoji ispred vile.
Pored kuće je bila vrlo upečatljiva garaža, koja je podsjećala u stvari na kutiju. Zdravko Bregovac radio je i kuću i za odmor Lovre Matačića, dirigenta svjetske reputacije, u Lozici pokraj Dubrovnika, ispod magistrale s pogledom na Babin kuk – riječ je o bijeloj kamenoj kući koja je gotovo srasla uz stijenu. Vlastitu je pak kuću, ovaj arhitekt, sagradio u Lovranu. A hotel Ambasador s početka priče bio je presudan i za njegov privatni život. Tamo je upoznao svoju drugu suprugu Milenu Četković, profesoricu engleskog jezika i književnosti koja je upravo u Ambasadoru radila kao direktorica prodaje.
Izvor: Magazin Like!
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
