Mobilne kućice su globalni trend koji spaja funkcionalnost, održivost, estetiku i minimalistički životni stil oslobođen suvišnog. Njihova je popularnost posljednjih desetljeća snažno porasla, osobito u SAD-u, gdje su tzv. "tiny houses on wheels" - minijaturne kućice na kotačima - iz alternativnog izbora prerasle u pravi pokret.
Tiny House Movement, započet ranih 2000-ih, dobio je puni zamah nakon financijske krize 2008., kada su mnogi Amerikanci tražili pristupačnija i održivija stambena rješenja. Televizijske emisije poput "Tiny House Nation" i "Living Big in a Tiny House" približile su ovu filozofiju široj publici.
U njima su prikazivani ljudi koji na desetak ili dvadesetak kvadrata stvaraju funkcionalne, stilski dotjerane domove, često s mogućnošću da ih povuku s lokacije na lokaciju, uživajući u sadržajno obogaćenoj okućnici. Naravno, veliku su ulogu odigrale i društvene mreže, a trend se ubrzo proširio Europom, od Nizozemske i Njemačke do Francuske i skandinavskih zemalja.
Ljetni broj magazina D&D u prodaji! U opsežnom vodiču doznajte sve o mobilnim kućama
Takve su se kućice počele graditi sve više, i to ne samo za odmor nego i kao trajni oblik stanovanja, nerijetko omogućujući korisnicima održivost i samodostatnost zahvaljujući solarnim panelima, kompostnim toaletima i spremnicima za kišnicu.
No kad govorimo o mobilnim kućicama, važno je znati da se pod tim pojmom krije više različitih tipologija. "Tiny house on wheels" doista je mobilna kućica na kotačima - površinom je manja od 37 kvadrata, često improvizirano građena, kompaktna i lako premjestiva - i upravo je ona najčešći simbol pokreta. Na vrhuncu popularnosti su i transportni kontejneri prenamijenjeni u moderno uređene stambene prostore, koji se premještaju kamionima i postavljaju na željenu lokaciju. Isto kao i tvornički izrađene, montažne kuće koje također spadaju u širu kategoriju mobilnih kućica. One su, usput rečeno, površinom često veće od tipične "tiny" kućice; mogu imati i više od 100 kvadrata, no onda se više ne podrazumijevaju kao dio pokreta Tiny House.
U zapadnim su zemljama prisutne i "park model homes", koje tehnički također spadaju u kategoriju mobilnih kućica. Riječ je o objektima registriranima kao kamperska vozila, ali dizajniranima za dulji boravak, obično u specijaliziranim zajednicama sličnima kampovima.
U teoriji, mobilne kućice sugeriraju fleksibilnost i mobilnost. Mogle bi se lako premještati s lokacije na lokaciju, prilagođavati životnim okolnostima i predstavljati isplativiju alternativu tradicionalnom stanovanju. No u praksi stvari stoje nešto drugačije.
Za razliku od kamperskih vozila, mobilne kućice nisu namijenjene čestim putovanjima. Da, mogu imati kotače, ali oni uglavnom služe za jednokratno premještanje - iz proizvodnje do parcele. Većina ih ostaje trajno na jednoj lokaciji, gdje služe kao primarni ili sezonski dom.
Zadržimo li se još malo na američkom kontekstu, pravni status tamošnjih mobilnih kućica ovisi o njihovoj vrsti i lokaciji. U nekim je saveznim državama moguće legalno stanovati u kućici na kotačima dok druge zahtijevaju fiksne temelje, čime takvi objekti podliježu standardnim građevinskim propisima.
U Hrvatskoj, pojam "tiny house on wheels" kakav viđamo u zapadnom svijetu zapravo nikada nije zaživio, iako je bilo pokušaja. Zašto? Upućeni ističu pitanje legalnosti, odnosno nemogućnosti dobivanja uporabne dozvole i prijavljivanja prebivališta, a u konačnici i visoku pojedinačnu cijenu.
S druge strane, prefabricirane mobilne kućice koje se u cijelosti, ili u dijelovima, na lokaciju prevoze kamionima, najčešće se koriste u turističke svrhe - sveprisutne su u kampovima i turističkim resortima duž Jadranske obale gdje su posljednjih godina doživjele estetski i funkcionalni procvat. No, takve su kućice namijenjene za privremeni boravak.
Ipak, interes za mobilnim kućicama kao trajnom domu u Hrvatskoj polako raste. Domaći proizvođači mobilnih kućica s kojima smo ovih dana razgovarali ističu da im se javlja sve više fizičkih osoba, pa čak i iz kontinentalne Hrvatske, koje bi umjesto klasične gradnje htjele odabrali mobilnu kućicu i tako riješiti svoje stambeno pitanje ili potrebu za vikendicom. Najčešći razlozi koje pritom spominju su brzina gradnje, odnosno montaže, te povoljnija cijena u odnosu na klasično građenu kuću, ali i manji troškovi stanovanja i održavanja, budući da su takve kućice uglavnom manje površine od klasično sagrađenih kuća.
Na hrvatskom tržištu nude se uglavnom gotove, već opremljene mobilne kućice površine do četrdesetak kvadrata. Iako se mogu graditi na više načina, najraširenija je suha montažna gradnja - znači na pocinčanoj šasiji, s čeličnom ili drvenom konstrukcijom. Najčešće imaju jednu do dvije spavaće sobe, kuhinju, dnevni boravak te jednu ili dvije kupaonice. Oprema može uključivati potpuno unutarnje uređenje s ugrađenim podnim grijanjem i namještajem izrađenim po mjeri, madracima, kaučem i kuhinjom s kućanskim aparatima te potpuno opremljenim kupaonicama, zbog čega uopće nemate osjećaj da ste u mobilnoj kućici. Luksuznije verzije uključuju i električne aparate više kategorije, mrežice protiv komaraca, veće staklene površine, zavjese koje omogućuju zatamnjenje...
Međutim, da bi jedna takva kućica postala trajni dom, nije ju dovoljno samo dovesti na parcelu u privatnom vlasništvu. Da bi mobilna kućica postala legalna kao stambeni objekt, sa svim priključcima na infrastrukturu, mora biti fiksirana na temelje i proći klasičan proces legalizacije kao i svaka montažna kuća. No samim time ona prestaje biti mobilna u smislu da je se može premještati s lokacije na lokaciju.
Iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kažu da čak i mobilna kućica s podvozjem na kotačima može postati trajni dom.
"U slučaju u kojem se mobilna kućica, primjerice na podvozju s kotačima, trajno postavlja na određeno mjesto s namjerom da se koristi kao zgrada, znači za boravak ljudi, ista predstavlja građevinu pa je za njezino postavljanje, odnosno građenje potrebno ishoditi građevinsku dozvolu sukladno odredbama Zakona o gradnji. Naime, mobilna kućica ima svrhu da služi kao zgrada, a okolnost što je mobilna, odnosno prenosiva (pokretna) to ne mijenja pa je u tome smislu trajno postavljanje mobilne kućice na zemljište, s namjerom korištenja/boravka, građenje građevine, to jest u takvom slučaju je mobilna kućica građevina", pojašnjavaju iz Ministarstva.
Dakle, sukladno Zakonu o gradnji, za građenje i postavljanje mobilnih kućica - bilo da su na podvozju s kotačima ili se postavljaju na podlogu - potrebno je ishoditi građevinsku dozvolu.
"U tome smislu uvjeti za postavljanje mobilne kućice kao stambene zgrade jednaki su kao i za ostale građevine koje taj Zakon propisuje kao uvjete za izdavanje građevinske dozvole (utvrđenje usklađenosti s prostornim planom, mogućnost priključenja na infrastrukturu ili autonoman sustav...)", dodaju u Ministarstvu.
Autohtona dalmatinska kućica: Pitoreskna, energetski neovisna kućica od kamena u zadarskom zaleđu
Zanimalo nas je i gdje se sve mogu graditi, odnosno postaviti, a odgovor glasi: "Unutar građevinskog područja naselja, na lokacijama na kojima je planirana važećim prostornim planom." Iako to zvuči obećavajuće, ovaj općeniti odgovor treba uzeti s rezervom. Naime, svaka jedinica lokalne samouprave donosi svoje prostorne planove prema kojima postavljanje mobilne kućice ne mora nužno biti dozvoljeno. Stoga, ako razmišljate o mobilnoj kućici, polazna točka za dobivanje svih potrebnih informacija trebalo bi biti nadležno tijelo graditeljstva velikog grada ili županije, kao i stručna osoba - projektant.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....