Kad su Neal i Maddie Love čuli da je majušni gradić Wauconda u američkoj saveznoj državi Washington, udaljen pedesetak kilometara od kanadske granice i ‘usred ničega‘, oglašen za prodaju, znali su da je to prava stvar za njih.
- Ovo je Božja zemlja, ovdje je prelijepo - rekla je Maddie Love, dodajući da sve nalikuje na Divlji zapad.
Nakon što je 2010. godine obavljena aukcija grada, a potencijalni se kupac povukao, obitelj Love kupila je Waucondu od Daphne Fletcher, koja je bila vlasnica od 2007. godine, za 360.000 dolara.
Lovesovi su tom transakcijom dobili 16.000 četvornih metara zemlje na kojoj se nalazio kafić, benzinska postaja, pošta, kuća s četiri spavaće sobe, pa čak i - vlastiti poštanski broj. Kako bi financirali kupnju grada, prodali su svoj dom i većinu imovine, s planom da razviju Waucondu. No san se nije ostvario. Waucondu su ipak bili prisiljeni prodati i ponovno se preseliti, ovog puta u Sjevernu Dakotu, gdje je Neal Love pronašao stabilan i dobro plaćen posao, nešto što mu Wauconda nije mogla pružiti.
Ipak, za mnoge je privlačnost posjedovanja vlastitog poštanskog broja i dalje snažna. A neki su u tome bili i uspješniji.
Zimski broj magazina D&D je u prodaji! Ne propustite ga nabaviti danas. Dar čitateljima: ukras
Tijekom više godina, kupujući pojedinačne nekretnine, talijansko-švedski poduzetnik Daniele Kihlgren otkupio je veći dio talijanskog zaseoka Santo Stefano di Sessanio u regiji Abruzzo i uspješno ga pretvorio u ‘albergo diffuso‘, odnosno ‘raspršeni hotel‘. Umjesto u jednoj zgradi, različiti dijelovi hotela raspoređeni su po objektima u mjestu, za BBC piše Elizabeth Garone. Projekt je bio financijski i kulturno uspješan, s velikim brojem turista koji ondje noće. Kihlgren danas ima i drugi gradić, također u Italiji, koji je uzeo u dugoročni najam u zamjenu za njegovu obnovu.
- Ovi su hoteli poznati diljem svijeta jer su jedinstveni i nude iskustvo potpuno drukčije od standardnog hotela - rekao je Michele Centonze, Kihlgrenov voditelj prodaje i marketinga.
Na TripAdvisoru Sextantio Albergo Diffuso ima četiri i pol zvjezdice (od pet), a mnogi posjetitelji ističu da su ondje doživjeli jedinstveno iskustvo. ‘Bili smo potpuno oduševljeni mogućnošću da spavamo u dijelu dvorca smještenog na brežuljku u Abruzzu‘, napisao je jedan gost. ‘Nismo bili razočarani - soba je bila sve čemu smo se nadali.‘
Za neke je posjedovanje cijelog mjesta prije svega financijska odluka. Planiraju njime upravljati kao poslovnim projektom ili jednostavno žele više vrijednosti za svoj novac - mogu kupiti cijeli grad po cijeni nekretnine u urbanom središtu, ili čak i manje od toga.
Primjerice, svojevremeno ste za 550.000 eura mogli kupiti stan u drugom pariškom arondismanu ili stan od oko 46 četvornih metara u njujorškoj četvrti Chelsea. Ili, za isti iznos, još uvijek možete kupiti Valle Piolu - cijelo srednjovjekovno selo u jednom od najvećih talijanskih nacionalnih parkova, udaljeno samo dva sata vožnje od Rima.
Za druge, poput obitelji Love, posjedovanje grada ima romantičnu dimenziju. ‘A za neke je riječ o egu‘, kaže Louis Fisher III, nacionalni direktor Sperry Van Ness Auction Services LLC iz Boynton Beacha na Floridi. Zamislite samo temu za razgovor na večeri: ‘Kupio sam grad kako bih ga nazvao po svom unuku.‘
No, kako mogu posvjedočiti mnogi sadašnji i bivši vlasnici gradova, stvarnost nije tako ružičasta. I nema mnogo primjera koje biste mogli slijediti, jer je riječ o vrlo rijetkoj vrsti ulaganja; gradovi koji se prodaju doista su rijetkost.
Godine 1989. američka glumica Kim Basinger platila je 20 milijuna dolara za grad Braselton u američkoj državi Georgiji, stotinjak kilometara udaljen od Atlante. Pet godina kasnije prodala ga je uz velik gubitak zbog vlastitih financijskih problema. A 2011. godine mali francuski grad Courbefy, prodan je za oko 520.000 eura Yoo Byung-eunu, južnokorejskom vlasniku potonulog trajekta Sewol, koji je ondje planirao ekološki, umjetnički i kulturni projekt. Nakon njegove smrti projekt je stavljen na čekanje.
Pouka je jasna: potreban je oprez. No ako vas to ne obeshrabri, evo praktičnog vodiča za kupnju vlastitog grada. Bez obzira na razloge kupnje, najveći izazov često nije cijena, nego uopće pronaći grad koji je na prodaju.
- Ne postoji baza podataka s VIP popisom gradova na prodaju - kaže Fisher. Pa odakle krenuti?
Povremeno se gradovi pojavljuju na eBayu ili drugim aukcijskim stranicama, ali za njih ne postoji posebna kategorija. Najbolje je suziti područje u kojem biste željeli kupiti grad i potom kontaktirati lokalne agente za nekretnine. ‘U suprotnom, tražite iglu u plastu sijena‘, kaže Fisher. Također, zbog svoje neobičnosti, gradovi koji se prodaju često završe u medijima, pa mnogi kupci upravo tako saznaju za njih.
Tako je bilo i s Valle Piolom, koja je trenutačno na prodaju i o kojoj su pisale brojne europske publikacije. Selo čak ima i svoju internetsku stranicu, gdje potencijalni kupac može provjeriti što sve selo nudi. Selo je na tržištu od 2013. godine i, prema riječima Fabija Pisija Vitagliana, člana četveročlanog tima Valle Piola Rebirth Team koji je vlasnik sela, pobudilo je interes brojnih potencijalnih kupaca. Ideje su se kretale od boutique hotela, preko umjetničkog ili ekološkog sela, do rehabilitacijskog centra.
Vitagliano i njegov tim smatraju da bi selo najbolje funkcioniralo kao turistička destinacija sa smještajem raspoređenim po cijelom mjestu, ali međusobno povezanim, slično konceptu Sextantio Albergo Diffuso.
Obnova sela bila bi posao iz ljubavi. Trojica od četvero članova tima odrasla su u tom području i odlučila kupiti napušteno selo s idejom da ga kasnije prodaju investitorima. No pronalazak vlasnika pojedinih nekretnina bio je težak jer je selo napušteno još 1970-ih, a dijelovi su bili podijeljeni među različitim skupinama.
Iako je on i dalje uvjeren da će se Valle Piola prodati, zasad je selo s 15 zgrada pusto, a dijelovi se urušavaju:
- Željeli bismo mu udahnuti novi život i ponovno vidjeti kako područje cvjeta - priznao je Vitagliano.
Na višem kraju cjenovnog spektra nalazi se Johnsonville u američkoj saveznoj državi Connecticut, bivši industrijski gradić od 62 hektara, koji se prodaje za 2,3 milijuna dolara. Iako nije službena općina (nalazi se unutar grada Moodusa), Johnsonville djeluje kao cjelina: ima trgovinu, kapelicu, dvoranu za sastanke, školu, staju, gostionicu, ured i natkriveni most. Udaljen je dva sata od New Yorka i Bostona.
Johnsonville je 2001. kupila tvrtka Meyer Jabara Hotels s planom da ga pretvori u zajednicu za starije od 55 godina. No zbog niza razloga, uključujući gospodarsku situaciju nakon napada 11. rujna i globalnu recesiju, projekt nikada nije realiziran.
- Nismo tražili grad za kupnju. Nekretnina je došla k nama i zaljubili smo se u nju - rekao je Justin Jabara, voditelj operacija u tvrtki.
- Riječ je o jedinstvenom komadu zemlje - dodaje Jabara, ističući brojne mogućnosti buduće namjene. Već je korišten kao filmska kulisa i za snimanje glazbenog spota. Ostale mogućnosti uključuju kampus privatne škole, bed & breakfast smještaj, turistički resort ili čak centar za liječenje ovisnosti. Trenutačno stoji prazan.
Mjesto je bilo vrlo blizu prodaje na internetskoj aukciji, ali prodaja je propala.
Ako razmišljate o kupnji vlastitog grada, temeljita provjera ključna je i za kupca i za prodavatelja. Mnogi ‘gradovi‘ koji se nude na prodaju zapravo uopće nisu gradovi, nego samo skupine objekata na određenom području. Zato je važno provjeriti postoje li osnovne komunalne usluge, kaže David Olsen, posrednik iz tvrtke Coldwell Bankera u Rapid Cityju.
- Morate imati vodu, kanalizaciju i vatrogasnu službu - kaže Olsen, koji je posredovao u prodaji grada Scenic u Južnoj Dakoti 2011. godine za 799.000 dolara. Scenic je u trenutku kupnje imao 14 stanovnika, vanjski zatvor (!!!) i vlastiti poštanski broj. Ako grad već ima poštanski broj, najvjerojatnije ćete ga moći zadržati, ali ako ga nema, dobiti novi gotovo je nemoguće.
U više od 20 godina rada u prodaji nekretnina, Olsen kaže da prije ni poslije prodaje Scenica nije prodao nijedan grad. Ipak, imao je mnogo upita zainteresiranih kupaca. Nekoliko mjeseci nakon prodaje Scenica nazvala ga je jedna žena, vrlo razočarana što je grad već prodan. Rekla mu je da ga je željela kupiti suprugu kao božićni poklon. ‘Oduvijek je želio biti gradonačelnik vlastitog grada‘, rekla je.
Za Fishera, kupnja cijelog grada nosi brojne zamke, a jedna od najvećih je nemogućnost procjene povrata ulaganja.
- Nemate uobičajene usporedne podatke kao kod komercijalnih nekretnina - kaže Fisher i dodaje:
- Kod grada vjerojatno nemate nikakve podatke ili dokumente na koje biste se mogli osloniti.
- Morate imati viziju budućnosti - kaže Susan Wachter, profesorica Sveučilišta u Pennsylvaniji. Kako ćete financirati održavanje? Hoće li grad generirati prihod? I, ako ga poželite prodati, koja je vaša izlazna strategija?
- Kako i kada ga namjeravate prodati? - pita Fisher.
U slučaju kupnje Wauconde, obitelj Love ubrzo je shvatila da nije sve onako kako im se činilo. Gotovo odmah po dolasku morali su zatvoriti trgovinu i kafić na pet mjeseci jer je bunar, glavni izvor vode, bio onečišćen. Također su shvatili da su platili znatno više nego što je nekretnina tada vrijedila, prema riječima Maddie Love. Neal Love morao je veći dio godine raditi u susjednoj saveznoj državi kako bi pomogao pokriti trošak novog bunara.
- Bili smo rastrgani između ljubavi i mržnje prema svom gradiću - rekla je Maddie i priznala:
- Da možemo sve ponoviti, nisam sigurna da bismo ga ponovno kupili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....