Mnogi ljeti vode bitku s komarcima, osama i drugim krilatim kukcima, no postoje nametnici koji izazivaju daleko veći strah, čak i kod onih najhrabrijih. Među njima su svakako stjenice, sitni kukci koji se hrane ljudskom krvlju, skrivaju se u madracima, namještaju, pukotinama zidova i podova, a zbog svoje sposobnosti da se množe neopisivom lakoćom mogu postati pravi logistički i psihološki problem, naročito u stambenim zgradama.
Njihovo suzbijanje često zahtijeva višestruke tretmane, suradnju svih stanara pa čak i odricanje od dijela namještaja, a mnogi koji su se s njima susreli priznaju da je upravo osjećaj nemoći ono što ih najviše iscrpljuje.
Koliko cijela situacija može biti stresna pokazuje i rasprava na Redditu u kojoj je jedna hrvatska studentica opisala svoju višemjesečnu borbu sa stjenicama te zatražila savjet drugih korisnika:
- U lipnju sam primijetila ubode po tijelu. Mama mi je prvo rekla da su vjerojatno komarci, ali nakon nekog vremena i ona je počela dobivati ubode jer je spavala sa mnom u sobi. Shvatile smo da imamo stjenice, gmižu posvuda. Zvali smo dezinsekciju koja je napravila jedan tretman i rekla da smo reagirali na vrijeme te da drugi tretman navodno nije potreban. Riješili smo se gotovo svog namještaja, osim kreveta koji je tada ostao, ali stjenice su se ponovno pojavile - napisala je ona i nastavila:
- U zgradi je nedavno osvanuo i natpis da još netko ima problem sa stjenicama i da ih vidi kako hodaju po plahtama. Nije mi jasno kako su se ponovno pojavile ako ih mjesecima nismo vidjeli?! Iskreno, ovo me jako psihički iscrpilo i više se ne osjećam ugodno u vlastitoj kući. Zbog cijele situacije počela sam razmišljati o preseljenju s dečkom. Imam 20 godina, studiram i planiram pronaći posao uz fakultet. Što biste vi napravili na mom mjestu? Biste li prvo riješili problem sa stjenicama ili biste se pokušali odseliti? - upitala je ostale korisnike Reddita.
Mnogi korisnici odmah su joj odgovorili da je kod stjenica najveći problem upravo njihovo ponovno pojavljivanje, osobito u stambenim zgradama:
- To se jako teško rješava i lako se ponovno vrate. Ako se odlučiš na selidbu, jako pazi jer ih možeš prenijeti sa sobom u odjeći i drugim stvarima - upozorio je jedan korisnik.
Druga korisnica napisala je da ju je već sam početak objave prestravio:
- Pročitala sam samo uvod o stjenicama i sve me počelo svrbjeti. Koliko znam, tretiranje se može financirati iz pričuve, ali jedno prskanje najčešće nije dovoljno. Treba tražiti ozbiljniji tretman, a najveći je problem ako ostali stanari ne učine isto. Predstavnik stanara trebao bi organizirati sastanak jer se to mora rješavati zajednički. U suprotnom ih možeš prenijeti torbom, koferom ili kutijama prilikom selidbe. S vremenom cijela situacija ozbiljno narušava psihu.
Posebno se istaknuo komentar osobe koja je radila u dezinsekciji i iz prve ruke opisala koliko je problem zahtjevan:
- Radila sam u dezinsekciji i stvarno je muka riješiti ih, pogotovo kad živiš u zgradi i svi stanari ne surađuju. Tada je to Sizifov posao jer ih privremeno ukloniš iz svog stana, a onda se ponovno vrate od susjeda. Isto vrijedi i za mrave ili žohare. Ako se odlučiš preseliti, ponesi samo najnužnije stvari. Odjeću je dobro zapečatiti u vreće na nekoliko mjeseci i držati ih na suncu. Pranje na visokim temperaturama može pomoći, ali nije sav tekstil moguće prati na 90 stupnjeva. Važno je znati i da ugrizi stjenica mogu dovesti do sekundarnih bakterijskih infekcija zbog češanja, a mnogima narušavaju i mentalno zdravlje zbog poremećenog sna i stalnog iščekivanja novih ugriza.
Neki su smatrali da autorica prebrzo razmišlja o preseljenju:
- Nemam konkretan savjet, ali zanimljivo mi je koliko je rasprava eskalirala: od problema sa stjenicama do preseljenja, kredita i zajedničkog života s dečkom - našalio se jedan korisnik.
Drugi joj je poručio da bi novac prije svega trebala uložiti u rješavanje problema:
- Taj novac radije uloži u rješavanje stjenica i pokušaj se smiriti. Čini mi se da ionako razmišljaš o odlasku, a stjenice su ti postale dodatni razlog. Ako ih ne riješiš, može se dogoditi da ih preneseš i u novi stan.
Nekoliko korisnika podijelilo je i vlastita iskustva, koja pokazuju koliko cijeli proces može biti dugotrajan:
- Moji roditelji morali su podići kredit za potpunu obnovu stana. Iselili smo se na više od mjesec dana, bacili gotovo sav namještaj, nakon dezinsekcije stan je tjedan dana bio zatvoren, a tretman smo ponovili još jednom. Sav novi namještaj kupili smo tek nakon toga. Svu odjeću, deke i posteljinu prali smo na 90 stupnjeva. To je ogroman zahvat, ali kod nas je jedino tako uspjelo. Susjeda se već godinama bori sa stjenicama jer ne može ili ne želi uložiti u tako ozbiljan postupak, pa se novac stalno troši na kratkotrajne tretmane koji ne rješavaju problem.
Drugi su opisali vlastite metode borbe:
- Sve iz ormara treba oprati, usisati cijeli stan, odmah baciti vrećice iz usisavača, a podove, zidove i namještaj tretirati sredstvom protiv kukaca. Postupak treba ponavljati nekoliko dana.
Jedan korisnik priznao je da im profesionalna dezinsekcija nije pomogla:
- Borili smo se sa stjenicama šest mjeseci. Svaki drugi dan prolazili smo kutove stana i lajsne plinskim plamenikom jer ne podnose visoku temperaturu. Dezinsekcija nam nije pomogla i zvali smo ih više puta. Bacili smo gotovo sav namještaj. Psihički nas je potpuno iscrpilo. Srećom, od tada ih više nismo imali, ali i dalje jako pazimo. Moguće je da su vam ponovno došle od susjeda jer se vrlo lako šire.
Neki su podsjetili koliko su stjenice otporne:
- Mogu se sakriti čak i u električnim utičnicama i preživjeti jako dugo bez hrane. Ako se cijela zgrada ne očisti, sve ostalo je uzalud.
Pojedini su se iznenadili što je autorica zadržala krevet:
- Riješili ste se gotovo cijelog namještaja, ali ste ostavili krevet? Pa upravo ondje stjenice najčešće žive jer žele biti što bliže svom izvoru hrane, ljudima!
Na kraju su se javili i oni kojima je sama pomisao na stjenice izazvala nelagodu:
- Ja bih bježala od stjenica kako god znam. Tolika me panika uhvatila dok sam čitala da iskreno nisam uspjela ni doći do kraja posta. Samo se nadam da niste u mom kvartu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....