Ovaj rastući trend vanjske kupaonice sve je popularniji u svijetu, ali i u Hrvatskoj.
Ljeto u mnogima od nas budi opuštenost, neopterećenost i uživanje u slobodnom vremenu koje najčešće provodimo na otvorenom. Sadržaji poput vrtnih ležaljki, udobnih stolaca, ljuljački, možda i malog kućnog bara, doprinijet će savršenom ljetnom ugođaju. Takav divan dan može pokvariti jedino nepodnošljiva vrućina, a u tom slučaju poželjan je i bazen. Ipak, i bez bazena moguće je kreirati vanjski prostor u kojem se možemo rashladiti.
I dok mnogi posežu za običnim vrtnim crijevom, koje tijekom ljeta može postati glavni improvizirani saveznik u borbi protiv vrućine, mi smo poželjeli nešto više. Jeste li ikad pomislili na vrtni tuš, vanjsku kadu i ostale popratne elemente kojima se može stvoriti mali, intimni spa prostor u vlastitom dvorištu?
Tuširanje i kupanje u dvorištu nije samo praktično i prikladno, nego i ugodno. Vanjska kupaonica pretvorit će vrt u funkcionalan prostor, a već i malim intervencijama moguće je boravak na otvorenom učiniti ugodnijim i kvalitetnijim, promijeniti dinamiku življenja i životnih stilova, pa čak i doprinijeti vrijednosti same nekretnine bez obzira na to je li riječ o privatnoj kući, vikendici ili kući za odmor. Stoga smo oformili mali stručni tim ne bismo li doznali koje su prednosti vanjskih tuševa i kada, kako ih integrirati u okućnice i na što pritom obratiti pozornost.
Arhitekt hrvatskih korijena s brazilskom adresom Marko Brajović potvrđuje nam da je vanjska kupaonica u svijetu veliki trend.
On je radio nekoliko takvih projekata.
- Vanjska kupaonica ili, kako je ja nazivam, privatni spa, trend je koji valorizira naš iskonski odnos s prirodom, koji je dosta vezan uz biofiliju, te uz svjesnu i podsvjesnu situaciju obveze i želje čovječanstva da se poveže sa snagama prirode. Odnos s vodom, sa svojim tijelom, s drugim tijelima, ta sloboda tijela u odnosu s prirodom kroz element vode je nešto što se počelo jako prakticirati, otuda ta popularnost - kaže Marko Brajović.
Slično je i u drevnim kulturama, odnos s prirodom postojao je i još postoji u mnogim dijelovima svijeta, a sad je to i globalni trend.
- Spa se sve više implementira u privatnim vilama na mnogim destinacijama, i sigurno da će i u Hrvatskoj uzeti zamaha jer imamo podneblje koje to omogućava. Dobar dio godine takav se prostor može koristiti, odnosno biti “outdoor”, a drugi dio poluzatvoren prostor, znači moguća je i fleksibilnost da se takav prostor otvara i zatvara. U Hrvatskoj to može biti interesantno u vilama za turizam i privatnim vilama, u difuznim hotelima, osobnim kućama, vikendicama, pa i u gradovima, gdje je netko okružen susjedima, krov može biti dijelom otvoren prema gore, prema nebu, sa staklom koje se može otvoriti i zatvoriti zimi, te se tako postići taj osjećaj slobode u odnosu sa svojim tijelom - objašnjava Brajović.
Uređenje vanjske kupaonice, ističe, ovisi o nekoliko bitnih faktora, ali prvenstveno o bioklimatskim uvjetima i podneblju u kojem se nalazi. O tome ovisi odabir materijala, a posljedično i doživljajni efekt. Naime, Brajović ističe kako se u privatnim spa prostorima, što znači liječenje vodom, stvara zdrav, poseban odnos i poštovanje prema svojem tijelu i vodi, te automatski i zdrav odnos s prirodom. Takav se prostor, kaže, može implementirati u raznim kućama i u raznim veličinama.
- Na Baliju je taj odnos s otvorenim prostorom izuzetno jak, i u Japanu, tako sam očaran time... Proveo sam neko vrijeme u istraživanju kako takve privatne spa prostore implementirati u naš život. To nije neka velika nauka, ne mora biti neki luksuzni proizvod, jer luksuz je imati zdrav odnos sa svojim tijelom, vodom i prirodom, a kako će se to provesti, to je do kreativnosti arhitekta i dizajnera. U velikom broju kultura to postoji tisućama godina, i s te strane nije ništa novo, samo je pitanje kako se uklapa u suvremeni stil života i kako je kompatibilno se suvremenom arhitekturom - objašnjava Marko Brajović.
Govorimo li o Hrvatskoj, potražnja za vanjskom kupaonicom kao poželjnim dizajnerskim i arhitektonskim, ali i funkcionalnim elementom polako raste. Zasad se više traže vanjski tuševi, koji se češće postavljaju na Mediteranu, u sklopu kuća za odmor s bazenom, no tu i tamo se neki vlasnici odlučuju i za vanjsku kadu, i to ne samo na Jadranu.
Ako se tuš ili kada predviđaju u područjima kontinentalne klime s izrazitim razlikama u obilježjima klime kroz godinu, arhitektica Andrea Donatović Poljičak iz ureda DAR612 kaže da je na početku važno odlučiti hoće li se takav tuš ili kupaonica koristiti samo u toplijem dijelu godine ili se želi omogućiti kontinuirano korištenje.
- Ta odluka usmjerit će način promišljanja kako pozicije tako i oblikovanja te stupnja otvorenosti, odnosno zatvorenosti tog prostora. Također je važno precizirati potrebe i načine korištenja da se dobije maksimalno funkcionalni arhitektonski element, a ne puki arhitektonski ukras - kaže Andrea Donatović Poljičak.
Vanjske se kupaonice, dakle, mogu oblikovati kao otvoreni, poluotvoreni i zatvoreni prostori, što je rjeđe. Sve ovisno o namjeni objekta, ali i želji te preferenciji korisnika. Bitno je i okruženje, odnosno želi li se vizualno skloniti pogled na takav prostor od susjednih kuća. U tom slučaju poželjna je izrada poluzatvorene konstrukcije, čije bi minimalne dimenzije trebale biti 1 x 1 x 2,2 metra, kako se korisnik ne bi osjećao skučeno. Ako prostor to omogućuje, može se postaviti i klupica ili manji zidni elementi za odlaganje odjeće i ručnika.
Tuševi mogu i biti samostojeći, a mogu se postaviti u blizini bazena ili uz vanjski zid objekta. Kod potonjeg treba znati da konstantna vlaga negativno utječe na zid, stoga treba razmišljati o kvalitetnoj zidnoj oblozi, ali i drenaži.
Stefano Ladavac, vlasnik domaćeg brenda Korta s inovativnim vanjskim tuševima hrvatskog dizajna koji štede vodu i uništavaju bakterije u njoj, smatra da je najbolja pozicija za vanjski tuš neposredno uz bazen.
- Ako se u startu dobro planira, vanjski tuš može uistinu podići ambijent u eksterijeru. Vanjski tuševi mogu biti skulpture i jedan od rijetkih proizvoda koji u eksterijeru mogu napraviti razliku i zablistati. Za ambijent i atmosferu svakako preporučujemo da se tuš izdvoji od zida, da ne bude stopljen s njime i da se on kao takav istakne - kaže Ladavac.
Mjesto postavljanja tuša ili kade ovisi ponajprije o načinu opskrbe vodom.
Arhitektica Martina Žnidarec Weiner iz ureda APB Žnidarec-Weiner pojašnjava kako mogu biti spojeni na instalaciju vodovoda i odvoda samog stambenog objekta ili mogu imati vlastiti spremnik vode. Ipak, danas se sve više postavljaju solarni tuševi koji u sebi već imaju ugrađen spremnik vode, a na tržištu postoji zaista velik izbor. Stefano Ladavac, pak, smatra kako je uvijek poželjno dovesti instalacije za toplu i hladnu vodu jer se time omogućava korištenje tuša kroz dulji period tijekom godine, u predsezoni i postsezoni ako je riječ o vili.
- Ako topla voda ovisi o sunčevoj toplini, preporučujemo tamnije dekore - savjetuje Ladavac i dodaje kako se za odvodnju vode danas pretežito koristi kanalica koja je idealno rješenje s praktične i dizajnerske strane. Ona se postavlja blizu donje baze tuša, a podloga se padom prilagodi da sva voda teče u njezinu smjeru.
Martina Žnidarec Weiner dodatno pojašnjava kako je preporuka, ako je bazen odvojen od vanjskog boravišnog i blagovaonskog dijela, odnosno kad su te zone izvedene u dva nivoa, postaviti vanjski tuš u blizini priključaka na terasu, gdje je vanjski dnevni boravak s blagovaonicom.
- Time se prije ulaska i po izlasku iz bazena prolazi kroz tuš. Kod takvog prostora dobro je u blizini imati i sanitarni čvor, tako da kupači ne moraju prolaziti kroz suhe prostore kuće neodjeveni i mokri. U tom slučaju dobro je oformiti vanjski, pomoćni objekt koji sadrži toalet, tuš, bazensku tehniku i spremište vanjskog inventara za ležaljke, suncobrane i slično - kaže Martina Žnidarec Weiner.
U slučaju da su vanjski dnevni boravak, blagovaonica i ljetna kuhinja u jednom nivou, primjerice na jednoj terasi, dodaje, tuš je poželjno postaviti uz kuću, kao i pomoćne prostorije, tako da budu svojevrsna pregrada između ulaska u bazen i ostalog prostora.
Što se tiče materijala za podne i, ako ih ima, zidne obloge, preporuka je koristiti one koji ne zahtijevaju puno održavanja, a podnose vanjske uvjete. Primjerice kamen i keramiku ili decking, pri čemu treba voditi računa da je riječ o termotretiranim vrstama drva jer se termičkom obradom dobiva materijal koji ne trune brzo te je otporniji na vodu, vremenske uvjete, insekte, gljivice i ostale nametnike.
- Na tržištu se mogu pronaći i tuševi od inoxa, aluminija i plastike. Inox je također pogodan za vanjske uvjete, ali aluminij i plastiku ne preporučujemo - napominje Ladavac.
Arhitekt Marko Brajović još se jednom osvrće na važnost osjećaja koji se želi prenijeti korisnicima vanjske kupaonice.
- Treba postaviti nekoliko pitanja. Koju vrstu doživljaja će imati korisnik takvog prostora, odakle se dolazi u taj prostor, izlazi li se iz spavaće sobe? Ako je odgovor potvrdan, slijede pitanja gdje će se presvući i izlazi li bos, koji će biti osjet kroz stopala, kakav će biti prijelaz iz sobe u materijalima, prolaz iz sobe u drvu koja je topla, kakav će biti osjećaj ako se stupi na kamen, šljunak, drvo - kaže i dodaje kako je pri uređenju takvog prostora nužno odgovoriti na taj osjetilni doživljaj kupaonice ili slične vanjske mokre površine kao ekstenzije nekog opuštenog odnosa s tijelom.
Vanjska se kupaonica, naravno, može koristiti tijekom cijelog dana, a poseban ugođaj u noćnim satima ostvarit će se dodavanjem kvalitetne, nenametljive vanjske rasvjete.
