Starije perilice rublja bile su prilično jednostavne. Odabrali biste temperaturu i program, perilica bi uzela relativno veliku količinu vode, zagrijala je, nekoliko puta intenzivno okrenula bubanj, isprala rublje i - za najviše dva sata - posao je bio gotov. Danas stvari izgledaju bitno drukčije. Program za pamuk na mnogim modernim perilicama može trajati 3, pa i više od 4 sata, a čak se i procijenjeno vrijeme trajanja tijekom pranja zna promijeniti.
Razlog je dijelom u drukčijem načinu na koji suvremeni uređaji upravljaju potrošnjom vode i energije. Moderne perilice često automatski procjenjuju količinu rublja, prilagođavaju količinu vode, duljinu pojedinih faza pranja i ispiranja te nastoje postići propisanu učinkovitost uz što manju potrošnju. No, korisnicima koji pamte stare perilice teško je ne primijetiti da je vrijeme potrebno za jedno obično pranje danas znatno dulje.
Upravo se zbog toga jedna korisnica hrvatskog Reddita požalila na svoju perilicu i postavila pitanje koje je otvorilo raspravu o ekologiji, potrošnji vode, enzimima u deterdžentima i kratkim programima:
- Zašto nove perilice rublja peru pamuk više od tri sata? Pišem ovo dok čekam mašinu da odradi svoje nakon dobra tri sata rada. Upalila sam je u 21 sat i još čekam, svaki put se iznerviram koliko to traje. Stare perilice nisu toliko dugo prale ili sam zaboravila? Na ovoj ne mogu ni skratiti vrijeme, ona radi po svom i možeš se slikati.
Čak i ono ‘brzo’ pranje, gdje piše 30 minuta, pere dulje. Uvijek je čekam kao budala - požalila se korisnica Reddita.
Još kratko u prodaji: Ljetni broj magazina D&D potražite na kioscima i u trgovinama diljem Hrvatske!
Jedan korisnik ponudio je duhovit odgovor:
- Možda pere majicu po majicu.
Drugi je otišao korak dalje:
- Mali ljudi koji žive unutra peru ih ručno, a pola njih je još uvijek na godišnjem pa traje malo dulje.
No, među šalama pojavilo se i nekoliko ozbiljnijih teorija. Jedan korisnik smatra da su programi dulji upravo zbog nastojanja da perilice budu ekonomičnije:
- Programi su sve dulji radi veće isplativosti po pitanju potrošnje energije i vode. Ide se prema tome da budu što štedljivije. Meni nedostaje nekadašnja brzina, ali takve se više ni ne rade.
Zatim se u raspravu uključio korisnik koji je tvrdio da nitko dotad nije naveo pravi razlog zbog kojeg današnje kućne perilice peru toliko dugo:
- Razlog je to što današnji, bolji deterdženti više ne koriste sapune i slična sredstva za pranje, već enzime. A njima treba vremena i određena temperatura da bi uspješno odradili posao. Enzimatski deterdženti, odnosno više od 90 posto onih koje možete pronaći na tržištu, mnogo su bolji od starih sapuna i agresivnih sredstava jer manje uništavaju rublje i zahtijevaju rjeđe ispiranje vodom. To znači uštedu vode, ali i struje, budući da velik dio energije koju perilica troši odlazi na zagrijavanje vode. Loša strana je to što je za aktivaciju većine enzima u deterdžentu potrebno vrijeme, otprilike tri sata - napisao je on i nastavio:
- Starije perilice koristile su deterdžente bazirane na sapunu i agresivnijim sredstvima. Današnje industrijske perilice, primjerice u hotelima, još uvijek koriste ‘stari tip’ deterdženata koje morate kupiti posebno za njih. One mogu oprati rublje i za manje od sat vremena, ali potroše više energije i postoji veći rizik od oštećivanja boje i vlakana odjeće. Ukratko, promjena tehnologije deterdženata pravi je razlog zbog kojeg danas čekamo dulje, ali zato peremo s manje energije i manje vode, kvalitetnije i uz manje uništavanja odjeće.
To je otvorilo novo pitanje. Jedna korisnica pitala je znači li to da kratki programi zapravo ne peru odjeću kako treba:
- Znači li to da kratka pranja ne peru odjeću kako spada? Meni je najdraže šareno uključiti na brzi program i odjeća mi izgleda čisto.
Odgovor je stigao brzo:
- Da, kratki programi namijenjeni su slabo zaprljanom rublju i rublju koje se pere na nižim temperaturama, do 30 ili 40 stupnjeva. Enzimi se ne uspiju potpuno aktivirati na tim temperaturama, nego tek na višima, pa ne uspiju dobro oprati jače zaprljano rublje ili rublje kod kojeg je potrebno uništavanje bakterija, poput posteljine, ručnika i donjeg rublja. Kod obične svakodnevne odjeće može se prati i na nižim temperaturama. Također, zbog topljivosti enzima bolje je tekući deterdžent koristiti na nižim temperaturama, a praškasti na višima.
Netko je, međutim, upozorio da problem ponekad uopće nije u programu, nego u samoj perilici:
- Kad ti dugo stoji na 0:01, zna se nešto pokvariti kod vrata, odnosno mehanizma koji se otključava nakon hlađenja. Perilica stavi 0:01 jer je gotova, ali vrata otvori tek kada se taj dio ohladi. Nama se to dogodilo, zvali smo majstora, promijenio je dio i nakon toga je puno kraće stajala na zadnjoj minuti.
A onda je stiglo i potpuno suprotno mišljenje o enzimima. Jedan korisnik odlučno je osporio prethodno objašnjenje:
- O čemu ti lupaš? Deterdženti su i danas većim dijelom sapuni. Enzimi su im dodavani već desetljećima. Enzimi ne preživljavaju visoke temperature lako, dok mnoge mrlje upravo zahtijevaju puno vode i visoke temperature. Idealno pranje zahtijeva oboje. Enzimi olakšavaju pranje na niskim temperaturama, a novije perilice su pod tom ‘ekološkom’ egidom počele prati dulje i s manje vode. I, naravno, lošije peru. O inflaciji broja programa ne želim ni govoriti.
Jedan korisnik podsjetio je i na to da vrijeme prikazano na zaslonu nije uvijek konačno:
- Nove perilice rublja obično ‘važu’ robu pa duljinu programa prilagođavaju količini rublja koje se pere. Moja perilica također kaže da program traje oko tri sata, ali ako je napunim 85 do 90 posto, a ne do vrha, program završi pola sata ili čak više ranije.
Drugima, čini se, dugo trajanje programa uopće ne predstavlja problem, osobito ako imaju kratki program:
- Moja ima brzi program od 15 minuta. Lijepo je upalim i natječem se sama sa sobom koliko ću toga počistiti po stanu dok ona ne zazvoni.
No, odmah je stiglo upozorenje da takav program ipak ima ograničenu svrhu:
- Ali taj brzi program više je za pranje nove odjeće ili osvježavanje stvari iz ormara nego za to da nešto posebno opere. Ako ti odjeća poslije ne smrdi, valjda je u redu.
Rasprava se zatim ponovno vratila na pitanje deterdženata:
- Prava istina je da deterdženti koje perilice danas koriste, i koji se gotovo isključivo prodaju, više nisu prerađeni sapun, nego enzimi. Enzimi bolje razgrađuju masnoću i prljavštinu, ali im treba dulje vremena. Brzi programi na perilicama ne aktiviraju sve enzime pa treba dodati više deterdženta i očekivati tu i tamo nešto lošiji rezultat. Iznimka su industrijske perilice. One peru i za manje od sat vremena, ali koriste deterdžente koji su kombinacija sapuna i enzimatskih dodataka.
Jedna korisnica složila se s takvim zaključkom i dodala vlastito iskustvo:
- Točno to. Zato ja koristim profesionalne proizvode jer mi oni jedini operu kao nekad, samo što ih nema baš na puno mjesta za kupiti.
A za kraj se pojavio i možda najpraktičniji odgovor cijele rasprave. Ispada da višesatno pranje nije problem ako se dovoljno dobro uklopi u radni dan:
- To je za nas koji radimo od doma. Ujutro, kad počne radni dan, upalim perilicu. Za tri i pol sata, kad je gotova, vrijeme je za pauzu u kojoj mogu isprazniti perilicu, posložiti stvari za sušilicu i pokrenuti sljedeći program od tri i pol sata. Kad je sušilica gotova, to je to. Znam da je za danas dosta!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....