Odredbe Ovršnog zakona određuju da predmet ovrhe može biti i nekretnina, odnosno određeni suvlasnički dio nekretnine. Prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan priložiti i zemljišnoknjižni izvadak iz kojega proizlazi da je u zemljišnoj knjizi upravo u korist ovršenika uknjiženo pravo vlasništva. Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina, a ovrha se provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
Kupci trebaju zatražiti upis uknjižbe vlasništva kako bi se spriječila ovrha protiv ‘bivšeg vlasnika’
Često se događa da zapravo građani kupe nekretninu, ali ne zatraže upis uknjižbe prava vlasništva u svoju korist, čime se izlažu opasnosti da netko protiv “bivšeg vlasnika” pokrene ovršni postupak, a kao predmet ovrhe označi davno prodanu nekretninu. U tom slučaju osobi, koja smatra da glede predmeta ovrhe ima pravo koje sprečava provedbu ovrhe, stoji na raspolaganju mogućnost podnošenja prigovora kojim traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.
Nakon toga će sud pozvati ovrhovoditelja i ovršenika da se očituju o predmetnom prigovoru. Ako se ovrhovoditelj u ostavljenom roku ne očituje ili se jedna strana usprotivi prigovoru, sud će rješenjem uputiti podnositelja prigovora da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim ako podnositelj prigovora svoje pravo može dokazati pravomoćnom presudom, javnom ispravom ili javno ovjerenom privatnom ispravom te osim ako su činjenice na kojima se temelji prigovor općepoznate ili se mogu utvrditi na temelju pravila o zakonskom predmnijevanju. Tada će sud o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku.
