Onaj tko ne živi u ZG neboderima o ovome nema pojma: ‘Nered, smeće kroz prozor, a ako dolaziš nakon 9 navečer doma...‘

Iako mnogi maštaju o kući s dvorištem i vlastitim parkirnim mjestom, nije rijetkost da Zagrepčani zapravo radije biraju život u visokim zgradama. Neboderi imaju svoje prednosti, od pogleda koji se pruža s viših katova do potpune anonimnosti, no, uz brojne prednosti, stanari otkrivaju i izazove takvog načina života.

Rasprava o tome ponovno se rasplamsala nakon pitanja jednog korisnika na Redditu, koji je želio čuti iskustva iz prve ruke. Nije objasnio što ga je potaknulo na upit, ali dalo se naslutiti da razmišlja o preseljenju u jedan od velikih zagrebačkih stambenih kompleksa.

"Interesira me kakav je (su)život u zgradama koje broje preko par stotina, pa i preko koju tisuću ljudi. Postoji li ikakvo zajedništvo ili je stanara/stanova/katova jednostavno previše?", upitao je.

Iskustva su, očekivano, vrlo različita. Jedan bivši stanar istaknuo je da mu je život u velikoj zgradi pružio sve što mu je trebalo: "Živio u Braće Domany. A meni je bilo super. Ogromna anonimnost i super pogled." Dodao je da se razlika u kvaliteti života osjeti tek nakon preseljenja u manju zgradu, u kojoj, kako kaže, takve prednosti jednostavno ne postoje.

U kakvom su nam stanju zagrebačka blokovska dvorišta? ‘Čovjek je kupio stan u prizemlju, napravio drvenu kućicu i stavio psa na lanac!‘

No, nisu sva iskustva jednako pozitivna. Korisnica koja je prenijela doživljaje svojih svekra i svekrve priznaje da je njihova svakodnevica u velikoj zgradi daleko od idilične.

"Previše je ljudi pa uvijek prevlada onaj ‘netko drugi će‘ mentalitet, nitko ne čisti za sobom, svi ostavljaju nered, bacaju smeće kroz prozor." Kako kaže, dogovori stanara gotovo su nemoguća misija, a dio njih ne plaća ni pričuvu, pa održavanje često zapne.

Drugi stanari, pak, naglašavaju da atmosfera uvelike ovisi o ljudima koji žive oko vas.

"Cijeli život živim u neboderu. Bliska sam s par ljudi, obično kat gore-dolje, ali poznanstvo se kultivira sa svima", napisala je jedna korisnica, ističući da se u svakom velikom sustavu ponekad pojave i neuredni pojedinci. No, prema njezinom iskustvu, uz čistačicu koja dolazi nekoliko puta tjedno, zgrada uglavnom ostaje uredna, iako se na stubištu ponekad "može naći svašta".

Oglas za stan u Zagrebu izazvao gomilu frustracija zbog ‘trika‘ pri prodaji: ‘Nije ti to muljanje, tako tržište funkcionira‘

Podijelila je i praktičan savjet koji se često spominje među stanarima višekatnica: "Upoznaj se i budi dobar sa susjedima kat ispod i iznad; nikad ne znaš kad će kome WC poplaviti."

Posebna priča su poznati zagrebački mastodonti među zgradama, poput Mamutice. Jedna stanarka opisala je starije susjede kao iznimno drage, ali i upozorila na sve češće probleme s parkiranjem.

"Ako dolaziš poslije 9 navečer doma, moliš se bogovima parkinga za koji cm pa makar zelene površine ili pola zebre."

Gužve su, čini se, dio svakodnevice i na ulazu u lift. Jedan korisnik duhovito primjećuje: "U Mamutici moraš krenuti pol’ sata ranije ujutro da bi lift uhvatio."

U velikim zgradama i troškovi mogu biti goleme kategorije sami za sebe. Kao primjer navodi se Raketa, gdje ozbiljniji servis dizala može koštati i do 50 tisuća eura, prema riječima jednog Zagrepčanina

"Oni na pričuvi moraju imati iznad 100.000 eura u bilo kojem trenutku, jer jednostavno bilo kakav trošak je ogroman." Zbog nemogućnosti da se okupi svih stotinjak stanara, predstavnik suvlasnika postaje svojevrsna institucija koju se rijetko mijenja: “Dakle, trenutni predstavnik suvlasnika je manje-više kao Papa, čovjek odabran i bit će valjda do smrti."

Iz svega se može zaključiti kako život u neboderu može biti i kaotičan i čaroban – sve ovisi o susjedima, organizaciji, ali i spremnosti da čovjek prihvati život u velikom, ponekad vrlo živopisnom sustavu.