Građevinarstvo se i dalje smatra jednim od tradicionalno muških zanimanja, premda žene rade u gotovo svim njegovim segmentima, od projektiranja, nadzora i vođenja gradilišta do keramičarskih, ličilačkih, fasaderskih i drugih završnih radova. I dok se o nedostatku radnika u tom sektoru često govori, mnogo se rjeđe raspravlja o tome kako izgleda radno okruženje za žene koje odluče ući u tu industriju.
Fizički zahtjevan posao, dugo radno vrijeme, odgovornost i pritisak rokova samo su dio izazova, i za žene i za muškarce. Ali ženama može biti i gore, barem onima koje se na poslu suočavaju i s predrasudama, podcjenjivanjem, seksističkim komentarima, a u pojedinim slučajevima i otvorenim seksualnim uznemiravanjem. Pritom nije riječ samo o gradilištima; problemi se mogu pojaviti u uredima, među suradnicima, na terenu i u komunikaciji s nadređenima.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
O tome koliko iskustva mogu biti različita govori i rasprava na hrvatskom Redditu, u kojoj je jedna korisnica postavila pitanje ženama zaposlenima u građevinskom sektoru:
- Zanima me koliko vas žena radi u građevinskom sektoru, bilo da je riječ o izvođenju radova (ličilački radovi, keramika, knauf, fasade i slično), bilo o organizaciji gradilišta, vođenju projekata, nadzoru ili nekom drugom području građevine - napisala je autorica posta i nastavila:
- Kako su vas prihvatili kolege, poslodavci i klijenti? Jeste li se susretale s predrasudama zato što ste žene? Kakvi su uvjeti rada i koliko ste zadovoljne svojim izborom? Biste li ponovno odabrale isti posao? Zanima me sve, i pozitivna i negativna iskustva, savjeti, izazovi i mišljenja. Posebno bih voljela čuti iskustva žena koje su se odlučile za vlastiti posao u građevini.
Već je prvi odgovor, koji je napisala žena koja je radila kao keramičarka, pokazao mračnu stranu posla, o kojoj se rijetko govori:
- Ja sam radila keramiku. Muški kolege bili su mizogini, od pokazivanja penisa i masturbiranja na poslu, u javnosti, do ostavljanja punih kondoma u mom alatu. Nisam dugo to radila jer mi se gadilo njihovo ponašanje i nebriga šefa. Poslije sam prešla raditi u asfaltnu bazu, muškarci su isto bili odvratni mizogini seksisti, ali nisam doživjela ništa slično onome kad sam radila keramiku. Šef mi je bio super. Radila sam nekoliko godina dok sam studirala. To nije bio posao s punim radnim vremenom, nego sezonski.
Jedan je korisnik na to reagirao kratko i prilično slikovito:
- Stvarno moraš biti posebna budala da ideš pokazivati spolovilo nekome tko zna koristiti rezač za pločice.
Pokrenuto je i pitanje zašto je tako malo žena u dijelu građevinske industrije. Jedan korisnik smatra da je razlog da žene ne biraju takva zanimanja jer ih jednostavno ne zanimaju. No druga komentatorica nije se složila s takvim objašnjenjem:
- Znam nekoliko žena koje su odlične u onome što rade - krovopokrivačice, fasaderke i vodoinstalaterke - ali više ne rade taj posao zbog ponašanja muškaraca. Od mladih do onih koji bi im mogli biti očevi. U automehanici je isto s*anje. A ima žena koje stvarno vole te poslove.
Slična (neugodna) iskustva imala je i žena koja je radila na deratizaciji:
- Izlazila sam na teren i često postavljala otrove za štakore i miševe po sjedištima građevinskih tvrtki. Mladi su dečki još bili pristojni, ali ovi stari od 50 i više godina bili su takvi krkani kao da ženu nikada nisu vidjeli. Često su zviždali, slali mi poljupce, hvatali se za međunožje, masirali ‘obiteljske dragulje‘ i govorili mi da dođem i da probam, odnosno da gurnem ruku u njihove gaće. I to se nije dogodilo jednom, nego u svakoj firmi u koju sam došla!
Posebno ju je zasmetalo što se ženama često prigovara da ne žele raditi fizičke poslove, dok se pritom zanemaruje atmosfera u kojoj bi trebale raditi.
- I onda mi budale kažu: ‘Pa što žene ne odu na bauštelu ili postavljati pločice, prefine su da to rade!‘ Ne, Stjepane, ti si je*ena krkančina i ne želim biti seksualno uznemiravana 8 do 12 sati dnevno.
Bilo je i onih koje su ovakva ženska iskustva iskreno iznenadila:
- Radim na građevini, ali ovako odvratne ljude nisam nikad upoznao. Stvarno sam u šoku, a svakojakog šljama sam se nagledao...
Nisu, međutim, sva iskustva bila negativna. Jedna je korisnica ispričala priču o svojoj majci koja je tijekom godina uz supruga, građevinara s više od 50 godina radnog staža, naučila gotovo sve što je potrebno za izvođenje građevinskih radova.
- Moj otac bio je građevinar otkako zna za sebe. Završio je čovjek četiri razreda osnovne škole i bacio se u građevinu. Nije znao jezike, mama jest. S godinama mu je počela ugovarati poslove i često bi ga ispravljala u nekim stvarima jer je godinama učila uz njega. Danas, kad tate više nema, ta žena zna sve što god da se pokvari. Kad bih joj rekla da gradim kuću, sigurna sam da bi sjela u auto i sagradila je sama, toliko je znanja stekla.
Jedna sudionica rasprave podijelila je iskustvo rada na izvođenju građevinskih radova i u kalkulacijama. Kaže da s kolegama uglavnom nije imala problema, no najveće razočaranje doživjela je upravo s nadređenima:
- S kolegama nikada nikakvih problema, uvijek su bili spremni pomoći kad sam ulazila u posao. Ostali radnici, suradnici i klijenti također su bili okej. Ali šefovi - katastrofa! Od seksističkih ispada, agresivnog ponašanja i ponižavanja, do spletkarenja i mobbinga.
Dodaje kako su je upravo loši poslodavci najčešće poticali na promjenu radnog mjesta. Problem nije bio samo u međuljudskim odnosima nego i u organizaciji posla, odgovornosti i plaći:
- Uglavnom sam davala otkaze isključivo zbog šefova. Struktura posla bila je takva da je uglavnom nije bilo, pa bi ispalo da jedna osoba odrađuje posao za njih petero. Plaća nije bila razmjerna količini posla i odgovornosti. Moguće je da samo nisam imala sreće s firmama, ali trenutačno tražim posao vani u nadi da je tamo bolja struktura posla, ako ništa drugo.
Jedan joj je korisnik odgovorio kako takvo ponašanje nadređenih nije nužno povezano s činjenicom da je žena, nego da je riječ o prilično raširenom problemu u građevinskoj industriji:
- Nije do toga što si žena, nego do toga što je to prosječni šef u građevini.
Ona se djelomično složila, ali je upozorila da su pojedini postupci ipak bili usmjereni upravo prema njoj zato što je žena:
- Slažem se, nažalost su takvi bili bez obzira na to jesam li žena ili ne. Ali navela sam da su imali i seksističke ispade koje vjerojatno prema muškim kolegama ne bi imali.
Svoje iskustvo podijelila je i žena koja se bavi projektiranjem i nadzorom. Za razliku od onih koje su radile na gradilištima i izravno se suočavale s neprimjerenim ponašanjem radnika, ona kaže da su je kolege i nadređeni uglavnom prihvatili bez problema:
- Kolege i šefovi prihvatili su me sasvim normalno, ali pažljivo sam birala poslodavca. Kao i u svakom poslu, krkanskih panjeva među suradnicima ima i vidiš im na licu kad te podcjenjuju zato što si žena. Jedini alat koji imaš za takve jest znanje i iskustvo te samokontrola da ne urlaš pa mu daš povoda za svakakve epitete.
Na pitanje bi li ponovno odabrala istu profesiju nema jednoznačan odgovor:
- Ne znam. Ima dana kad bih, a ima dana kad proklinjem dan kad sam upisala taj fakultet. To je valjda tako u svakoj struci. Najveća mana struke, odnosno projektiranja, po meni su sumanuti pritisak s rokovima, velika razina odgovornosti i plaće koje sve to ne prate.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....