Većina ljudi koja se odluči na preseljenje u manji dom najprije počne razmišljati o tome gdje će smjestiti sav namještaj i stvari koje su godinama skupljali. Brenda Mason Parmelee otišla je korak dalje: kuću od 288 kvadrata zamijenila je preuređenim autobusom u kojem danas ima samo 29 kvadrata životnog prostora. Za cijeli pothvat trebalo joj je svega 31 dan, a iskustvo koje je tada stekla poslije je pretvorila u posao.
Naime, Brenda je još u veljači 2015. godine živjela u unajmljenoj kući s pet spavaćih soba i tri kupaonice. No, kako su djeca odrasla te se pripremala za odlazak na studij, željela se vratiti iz Utaha u Virginiju, biti bliže obitelji i pritom pronaći jeftiniji način stanovanja. Umjesto da kupuje ili gradi malu kuću, odlučila se za nešto posve drukčije - stariji autobus koji je član obitelji pokušavao prodati, a koji je još 1998. bio preuređen u motorni dom.
U svibnju je počela raščišćavati 50 godina nakupljenih stvari u svojem dotadašnjem domu. Autobus je u Virginiju stigao 20. lipnja, a u rujnu je već objavljivala fotografije svojeg novog doma. U početku nije imala ni tekuću vodu, a morala je osmisliti i praktična rješenja za grijanje, kuhanje, pohranu stvari i kupaonicu.
Potpunu promjenu načina života, cijeli proces preseljenja i smanjivanja životnog prostora dokumentirala je na svojem blogu Smaller Living Huge Life.
Brenda i dalje živi u preuređenom autobusu od 29 kvadrata, a u međuvremenu je postala savjetnica za smanjivanje životnog prostora, autorica i predavačica. Kroz svoju platformu Smaller Living Huge Life savjetuje i vodi ljude koji se žele riješiti viška stvari, preseliti u manji prostor ili jednostavno bolje organizirati dom. Razvila je vlastitu metodu Downsizing31, napisala knjigu i nudi različite oblike podrške, od edukacija do individualnog rada. Organizira i besplatne internetske radionice, na kojima polaznicima objašnjava prve korake i pomaže im da se lakše pokrenu.
Upravo je o tome govorila i u razgovoru za portal Real Simple, podijelivši nekoliko savjeta za lakše odvajanje od predmeta koji se čuvaju godinama, a često su povezani s osjećajem krivnje.
Prema njezinu mišljenju, prva pogreška koju ljudi rade kada počnu smanjivati životni prostor jest uvjerenje da je riječ isključivo o problemu prostora. Manje ormara, izostanak podruma ili manja kuhinja svakako zahtijevaju prilagodbu, no puno je teže odlučiti što učiniti s predmetima koji podsjećaju na važne ljude i razdoblja života.
"To je problem odlučivanja, a ne prostora. Svaki predmet koji uzmete u ruke zapravo je osoba ili jedno životno poglavlje koje možda još niste spremni zatvoriti", objasnila je i dodala da nije neobično da dječji crteži ili stare uspomene iznenada izazovu tugu.
"Ne dramatizirate i niste neorganizirani. Vi tugujete", rekla je.
Ova je 50-godišnjakinja sagradila kuću od 24 kvadrata i sada živi svoj san
Kako bi se lakše prepoznali razlozi zbog kojih se teško odvojiti od određenih predmeta, Brenda savjetuje da se najprije osvijesti što nas točno veže uz njih. Najčešće je riječ o novcu koji je za njih izdvojen, strahu da će jednoga dana ipak zatrebati ili sentimentalnoj vrijednosti zbog osobe koja ih je darovala ili uspomene koju predstavljaju.
"Kad prepoznate što vas veže uz predmet, napokon možete donijeti odluku umjesto da samo stojite i gledate u njega", rekla je.
Prije početka pražnjenja ormara i ladica, preporučuje da se razmisli o tome kako bi budući dom trebao izgledati i kakav bi se život u njemu želio voditi. Takva predodžba olakšava procjenu što je doista potrebno, a što se čuva samo iz navike.
Umjesto razvrstavanja stvari prostoriju po prostoriju, savjetuje da se krene od pojedinih kategorija. Primjerice, sva odjeća može se skupiti na jedno mjesto, zatim posteljina, knjige ili kuhinjski pribor, bez obzira na to u kojem se dijelu doma nalaze. Tako se lakše dobiva uvid u to koliko čega zapravo ima.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Važan je i redoslijed. Najprije se preporučuje pozabaviti jednostavnijim kategorijama, a sentimentalne predmete i garažu ostaviti za kraj. Na taj se način postupno uvježbava donošenje odluka prije suočavanja s onima koje su emocionalno najzahtjevnije.
Kad dođe trenutak odabira, predlaže tri jednostavna pitanja:
1. Treba li mi predmet doista?
2. Koristim li ga?
3. Volim li ga?
Ako je odgovor na barem jedno od njih potvrdan, predmet zaslužuje mjesto u novom domu. Ako su sva tri odgovora negativna, vjerojatno je vrijeme za rastanak.
Pogledajte kako je kultni američki školski autobus pretvoren u apartman. Izgleda predobro!
Odvajanje od predmeta može biti lakše ako je poznato da će nekome drugome još koristiti. Brenda zato preporučuje da se stvari koje više nisu potrebne pokušaju proslijediti članovima obitelji, prodati u trgovini rabljenom robom ili donirati odgovarajućoj udruzi.
"Kad znate kamo nešto ide - članu obitelji, u trgovinu rabljenom robom ili određenoj dobrotvornoj organizaciji - odricanje od predmeta više ne doživljavate kao gubitak, nego kao dar", objasnila je.
Ipak, potraga za novim vlasnikom ne bi trebala postati još jedan izvor stresa. Ako se pokaže da za predmet nema zainteresiranih, nema potrebe za beskrajnim traženjem savršenog rješenja. Ono što se može reciklirati treba odvojiti za reciklažu, a ostatak baciti.
Cilj, naime, nije riješiti se što većeg broja stvari pod svaku cijenu, nego zadržati ono što ima stvarnu vrijednost u životu kakav se želi živjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....