Nikola Borić, bivši atletski trener koji je prije više od desetljeća gradski život zamijenio šumom na Papuku, posljednjih mjeseci živi potpuno drukčije. Nakon što su on i partnerica Zorana prodali kuću, imanje i zemlju te krenuli na put s konjima i kućom na kotačima, sada se susreću s problemom koji im je nekoć bio gotovo nezamisliv. Imaju previše slobodnog vremena.
U novoj objavi Borić opisuje jedan kišni dan kada se konji odmaraju, a njih dvoje nemaju uobičajene poslove kojima bi ispunili dan. Nakon godina života na imanju, gdje je uvijek trebalo nešto pokositi, nahraniti, popraviti ili očistiti, odjednom su, kaže, ostali bez popisa obveza.
„Danima kada se konji odmaraju, dosadno je za popi***t. A danas još uz to i pada kiša. Što je zapravo odlično vrijeme za čovjeka koji je cijeli život sanjao o tome da nema ništa za raditi. Samo što ja, očito, nisam taj čovjek“, piše Borić svjestan ironije jer upravo je sloboda od svakodnevnog rada bila jedna od stvari za kojima je godinama žudio.
Na Papuku su, kaže, dani izgledali potpuno drukčije. Posla je bilo toliko da ga nije trebalo tražiti. Od životinja i vrta do drva, ograda, štala i kuće, uvijek se pojavljivao neki novi zadatak. Borić se sada prisjeća koliko je takav ritam zapravo određivao njihov život.
„Nahrani pse. Nahrani konje. Nahrani sebe ako ostane vremena. Onda mužnja. Vrt. Drva. Bale. Ajvar. Pekmez. Pusti kokoši, pokupi jaja. Pregledaj košnice. Suđe. Čišćenje. Usisavanje. Pranje prozora. Peglanje. Čišćenje štala.“
A onda je sve to nestalo.
Sada sa Zoranom putuje kamperom, a u kući na kotačima njihov je prostor toliko malen da se svakodnevno čišćenje više ne pretvara u višesatni posao. Borić se šali da je njihov novi dom postao gotovo neobično jednostavan za održavanje.
„Kuća je toliko mala da je i prašina otkazala zbog nedostatka prostora.“
Čak i Zorana, piše, sada može završiti kućanske poslove gotovo odmah. On, međutim, ne zna što bi s ostatkom dana.
„Prozore je Zorana danas oprala iznutra u osam i pet. U osam i osam ih je pogledala i shvatila da su već čisti. Tanjure je oprala dvaput, čisto iz principa, i jedva se suzdržala da ih ne opere i treći put. Tepih je usisala tako temeljito da mu je vjerojatno skinula i uzorak. Ja, koji sam godinama mislio da dan ima premalo sati, sad imam dvadeset tri i pol viška. Ne znam što bih s njima.“
Tu njegova objava prestaje biti samo duhovit opis života u kamperu. Borić počinje govoriti o navici da se vlastita vrijednost povezuje s radom i stalnom zauzetošću.
„Jer kad cijeli život bježiš od toga da nemaš dovoljno vremena, ne znaš što bi sa sobom kad ti ga netko konačno da.“
Dok kiša pada, konji jedu, psi spavaju, a mačke se sklupčane odmaraju, njemu ostaje ono od čega je godinama bio udaljen: potpuno prazan prostor u danu.
„Sve je mirno. Nitko ništa ne traži. Nitko ne viče. Nitko ne treba hitno nešto popraviti. Nitko nije prolio nešto što treba odmah obrisati“, opisuje svoju svakodnevnicu otkako je okrenuo novi list u svom životu, pa dolazi do zaključka koji je potpuno suprotan onome što je očekivao.
„I onda shvatim: ovo je pakao. Samo vrlo uredan.“
Borić kaže da su se nekada zaklinjali u slobodu, mir i život bez beskrajnog rada. Sada, kada su to dobili, moraju naučiti što napraviti s vremenom koje više nije ispunjeno obvezama.
„Čovjek stvarno nikad nije zadovoljan. Daj mu posao – kuka. Oduzmi mu posao – kuka. Daj mu kuću – čisti je do smrti. Daj mu kamper – kuka kako ga prebrzo očisti. Daj mu slobodu – ne zna što bi s njom“, piše.
U komentarima ispod objave razvila se rasprava o tome da dosada sama po sebi možda i nije problem, nego trenutak u kojem se čovjek više nema iza čega skrivati.
„Dosada nije tako strašna kao takva već suočavanje sa sobom. Lako je kad je čovjek zauzet i misli na sve osim na sebe. Samoća i dosada su ispit, jer je čovjek fokusiran na sebe, svoje misli i ono što je u njemu“, napisala je jedna pratiteljica Nikolinih putovanja.
Druga je upozorila da takvo suočavanje nije jednostavno i da se čovjeku, kada nema čime ispuniti vrijeme, mogu otvoriti stvari koje je godinama potiskivao.
„Nikada ne bih rekla čega sve u čovjeku ostane zaključano vremenom. Iščeprkalo se iz mene tih dana sve što sam ikada neprikladno učinila, sve što sam nekome zakinula, povrijedila ga, svaka neljubaznost, tuga, bol, dvoumica, loša odluka“, napisala je, dodajući da je takav proces težak, ali da na kraju može donijeti olakšanje.
Treća je, pak, na njegovu priču gledala jednostavnije. „Možda sloboda u početku i nije mir. Možda je neugodna, jer tek kad prestanemo trčati, shvatimo koliko smo dugo bježali“, napisala je.
Borićeva nova objava dolazi nakon što se prije nekoliko dana također javio nakon prvih sto dana života bez stalne adrese. Tada je pisao da im ništa ne nedostaje, da su im se troškovi smanjili i da su tijekom putovanja upoznali velik broj ljudi koji također žive na kotačima.
Podsjetimo, o njegovoj smo priči već pisali u nekoliko navrata. Bivši atletski trener prije više od deset godina napustio je uspješnu karijeru i gradski život te sa Zoranom otišao na Papuk. Odluku je opisivao kao potpuni prekid s dotadašnjim načinom života. Njihov život u šumi privukao je pažnju i britanskog televizijskog voditelja Bena Foglea, a Borić je o svemu govorio i kod Aleksandra Stankovića u emisiji „Nedjeljom u dva“.
Na njihovu su imanju godinama uzgajali životinje, obrađivali vrt i proizvodili velik dio hrane koju su jeli. Zorana je ondje pokrenula i svoju Shumska Ceramica, kolekciju ručno rađene keramike inspirirane prirodom Papuka.
Sada su sve to zamijenili životom na kotačima.
I dok su ranije imali previše posla, sada imaju gotovo suprotan problem. Borić ga, barem zasad, pokušava riješiti pisanjem, razgovorom s konjima i gledanjem kroz prozor dok pada kiša.
„Možda je problem u tome što smo toliko dugo učeni da vrijedimo samo dok nešto radimo. Pa kad konačno nemaš što raditi, počneš sumnjati u vlastitu vrijednost.“
A zatim ipak ostavlja mogućnost da je upravo to lekcija koju je trebalo naučiti.
„Prvi put u životu... dosada nije problem koji treba popraviti. I možda je upravo to sloboda. Prilično usrana, ali sloboda.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....