Živjeti u stambenoj zgradi znači dijeliti prostor s ljudima koje možda nikad ne biste odabrali za susjede. Netko voli glasno slušati glazbu, netko usisava u kasnim večernjim satima, a netko se najviše voli družiti upravo onda kad ostatak zgrade želi spavati. Ipak, među najneugodnijim problemima nisu uvijek oni koji proizlaze iz nečijeg bezobzirnog ponašanja, nego oni koji su posljedica loše gradnje i nedostatne zvučne izolacije.

U starijim zgradama, ali i u nekim novijim objektima s nekvalitetno izvedenim pregradnim konstrukcijama, zvukovi iz susjednih stanova prenose se toliko jasno (i glasno) da stanari praktički gube privatnost. Sličan problem opisao je jedan hrvatski korisnik Reddita koji živi kao podstanar u zgradi negdje u Dalmaciji iz šezdesetih godina prošlog stoljeća:

- Podstanar sam u zgradi i susjed u stanu pokraj mene počeo se buditi oko 4 ujutro, gledati televiziju, smijati se, a ponekad mu dođe netko pa razgovaraju. Naravno da me nije briga što čovjek radi u svom stanu, ali zid u mojoj spavaćoj sobi nije debeo, to je šuplji pregradni zid bez gotovo ikakve izolacije. Sve ga čujemo. Kad kihne, imamo osjećaj kao da je u našoj sobi. Čuje se čak i kad oblači papuče, a sad zamislite smijanje u 4 ujutro.

Zvučna izolacija - nepostojeća

Autor objave objašnjava kako susjedu zapravo ne može prigovoriti jer ovaj ne radi ništa što bi se tehnički moglo smatrati uznemiravanjem. Problem je, smatra, prvenstveno u konstrukciji zgrade:

- Ne mogu mu prigovarati jer lik, iako mislim da nije baš sav svoj, ne radi ništa što bi tehnički uznemiravalo nekoga. Da ja imam normalan zid u spavaćoj sobi, što nemam, ne bi bilo problema. Zgrada je stara, građena šezdesetih, u Dalmaciji. Nije mi jasno kako je to moguće. Stanovi su odvojeni. Ima li tko kakav prijedlog, savjet, ne znam? Bilo što.

Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!

Jedna se korisnica javila s gotovo identičnim iskustvom. I sama, kaže, čuje razgovore susjeda kroz zidove, a njezino rješenje pokazalo se prilično jednostavnim: razgovarati s ljudima i objasniti im situaciju:

- Mi imamo isti problem, doslovno čujem po noći sve što pričaju. Odeš i lijepo zamoliš, kažeš da stvarno nemaš ništa protiv i da znaš kako nije do njega jer i on mora živjeti, ali da je izolacija baš loša. Doslovno čuješ što govori, od riječi do riječi. Zamoliš ga da malo pripazi po noći jer radiš ujutro i ne možeš se naspavati. Do nas su podstanari i čim dođu novi, uvijek isti problem. Svaki put zamolim i nikada nitko nije pravio probleme. Ljudi jednostavno nemaju osjećaj jer u većini zgrada izolacija nije toliko loša.

Dodaje kako susjedi često uopće nisu svjesni koliko se njihov svakodnevni život čuje u drugom stanu:

- Tko zna što njega muči kad ne spava u četiri ujutro. Meni je jedan momak rekao da nije moguće da se toliko čuje. Onda sam mu ispričala jednu njegovu večer, kad je došao, što je pričao na mobitel, da je mokrio i pustio vjetar, istuširao se, jeo i izašao. Samo me blijedo gledao i rekao: ‘U redu, nema problema‘.

SHUTTERSTOCK

Jedan drugi komentar istaknuo je koliko je apsurdno da ljudi u vlastitom domu moraju paziti na svaki zvuk:

- Ovo je presmiješno, ali i žalosno. Gradnja je toliko nekvalitetna da u svom domu moraš biti kao mrav, nečujan, da ne smetaš susjedima, čak i kad obavljaš najnormalnije stvari. Nula privatnosti. Neugodnost za obje strane.

Od razgovora do preseljenja

Neki su korisnici podijelili i prilično neobične situacije iz vlastitih stanova:

- Kod mene je bio tako tanak zid da sam čula sve iz stana do mojeg. Uključujući i aktivnosti za odrasle koje su očito bile tri uboda i gotovo, s obzirom na škripu koja se čula. Ako ništa drugo, meni i suprugu, tadašnjem dečku, bilo je zabavno - napisala je.

Prisjetila se i susjeda koji je usred noći glasno gledao televiziju, a poslije i drugog stanara čije je razgovore preko Skypea mogla pratiti gotovo bez napora:

- Jednom sam išla reći da se stišaju jer je tad u stanu bio neki djed koji je u pola jedan odvrnuo golf do maksimuma, valjda. Kasnije, kad je u stan došao živjeti Mister Speedy, njemu sam gotovo zvonila da pojača razgovor na Skypeu jer sam čula samo njega, a ako malo pojača, čut ću i drugu stranu.

Njezino konačno rješenje bilo je, međutim, radikalno:

- Moje je rješenje bilo drastično, odselila sam se. Blažena kuća!

/SHUTTERSTOCK

Sličan savjet dobio je i autor objave:

- Razmisli radije o preseljenju. Siguran sam da postoji puno dobrih razloga za ostati, ali normalan san jako je bitan. Stan nije tvoj, susjed nije tvoj, ti si samo prolaznik. Reci vlasnicima u čemu je problem pa neka ga riješe u roku koji ti odgovara.

Drugi su predložili nešto jednostavnije i jeftinije:

- Probaj s čepićima za uši.

- Baš to - nadovezao se drugi korisnik i dodao:

- Ljudi bi mijenjali stanove, radili izolacije, svađali se sa susjedima, samo ne bi pokušali najjednostavniju stvar koja košta pet eura. Ne razumijem.

Susjedi koji nikad ne spavaju

Jedna korisnica podijelila je iskustvo sa susjedom iz stana iznad, koji, čini se, ima potpuno nepredvidljiv raspored spavanja:

- Imam glasnog susjeda iznad koji je doma i budan u podne, ponoć, 3 ujutro, 6 ujutro... Uglavnom, čovjek je non-stop doma i ne čini se da ikad spava. Usred noći kao da baci loptu na pod, pa svako malo nešto, neki glasan zvuk i tako dalje. Spasili su me kvalitetni čepići za uši i uređaj za bijeli šum. Evo, preporuka, više nemam problema s njim.

/SHUTTERSTOCK

U raspravu se uključila i osoba koja je ponudila nekoliko mogućih rješenja:

- Imala sam akustiku kao predmet na fakultetu. Svaki rub postaje novi izvor zvuka. Ali dio energije se apsorbira i pomoglo bi. Pomogle bi i teške zavjese, debeli tepih, pa i zidna obloga. Ima tih akustičnih panela za kupiti. Nadam se da će dogovor upaliti.

Jedna komentatorica prisjetila se i vlastitog iskustva iz studentskih dana u Zadru:

- Tako je mene žena izbacila iz stana kad sam studirala u Zadru jer se susjed iznad, njezin dobar prijatelj, žalio da se prekasno idem koristiti toaletom i tuširati te da zbog toga ne može spavati, hahaha!

Novi broj magazina D&D je u prodaji!