Gradski su centri dugo vremena bili najpoželjnije mjesto za stanovanje, uglavnom zato jer su nudili puno sadržaja, sve je bilo nadohvat ruke, a kvaliteta života bila je na visokoj razini. S vremeno se sve promijenilo: sadržaja je još uvijek puno, ali gužve su sve veće, turisti su posvuda, a traženje parkirališnog mjesta može izludjeti i najstrpljivije.
Zato nije čudno da je sve više onih koji nastoje pobjeći iz centra i nastaviti živjeti u mirnijim (i pristupačnijim) četvrtima. U Zagrebu je to sve očitije, što najbolje može oslikati podatak da je, na primjer, Donji grad od 2001. do popisa stanovništva 2021. godine ‘pao‘ sa 45.108 na 31.209 stanovnika.
Istovremeno, cijene kvadrata stambenog prostora rastu u astronomske visine, njihov rast nije bitno usporio ni zagrebački potres prije pet godina. Centar Zagreba još je uvijek mnogima pojam, tako da svaka novogradnja u gradskom centru brzo pronađe novog vlasnika. Istovremeno, mnogo je starih stanova u centru koji zjape prazni, što je primijetio i jedan korisnik Reddita šetajući Zagrebom.
- Kad šećem gradom, volim razgledavati zgrade i njihove prozore. Ovo sam primijetio davno, još prije potresa, pa me zanima zna li netko nešto više o tome ili ima konkretan uvid u situaciju - napisao je u svom postu, kojeg je naslovio ‘Je li centar Zagreba grad duhova?‘, te nastavio:
- Naime, čini mi se da je ogroman postotak stanova u centru Zagreba, na top lokacijama, potpuno napušten. Gotovo u svakoj zgradi ima jedan, ako su to doista napušteni stanovi; prepoznajem ih po tome što su prozori užasno prljavi ili su stakla popucala, a drugi znak su mi navučeni oni tamnozeleni ili narančasti ‘druže Tito‘ zastori. I doista, jutros šećem Zelenim valom do posla i na svakoj trećoj zgradi vidim takve prozore s tim tamnozelenim platnenim roletama. Ilica ih je prepuna. O čemu se tu radi? Kao mladi, perspektivni Zagrepčanin mogu zaboraviti da bih ja ili moja buduća pokoljenja ikad mogli živjeti u nekom od tih gospodskih stanova, ali stvarno se čini da ih je masa prazno. Kako doći do toga, o čemu se tu radi, tko je vlasnik - upitao se na kraju svog posta.
Uz svoj post, taj korisnik Reddita priložio je i nekoliko fotografija koje prikazuju pročelja zagrebačkih zgrada u Vlaškoj ulici, na kojima se uistinu mogu uočiti prozori na kojima su navučene zavjese, kao da nitko u njima ne živi. Ubrzo je dobio i prvi odgovor:
- Slažem se s tobom, i ja sam prije potresa primijetio da su stanovi prazni. A zašto? Ja mislim da je problem u starim zgradama. Stanovi su stari i za dovesti ih u kakav-takav red, treba jako puno novca, vremena i truda. Od instalacija do izolacije... A zgrade su uglavnom zaštićeno kulturno dobro i ništa se ne smije raditi bez dozvole restauratora. Čak ne smiješ mijenjati drvene prozore PVC-om, nego moraju biti ugrađeni prozori kakvi su bili, drveni. I onda ljudi radije kupe stan u novogradnji, izvan centra. Da ne spominjem imovinsko-pravne odnose, puno suvlasnika, nesređene papire... svašta. I zato nam je centar prazan - svoj je odgovor ponudio korisnik Reddita.
Drugi je korisnik uvjeren da takva situacija ima veze s financijskom situacijom:
- Koliko se sjećam cenzusa, većinom su vlasnici socijalni slučajevi, gerijatrija, nešto studoša. Hrpa je stanova prazno zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, zahvaljujući našem ‘preefikasnom‘ sudstvu koje garantira da nikada i neće biti riješeni dok se zgrada ne raspadne sama od sebe. Kad je bio potres, jedna žena je rekla na TV-u da u njihovu zgradu nitko nije ulagao otkad je izgrađena, prije više od 100 godina. Ti stanovi i zgrade su na glasu kao gospodski, a zapravo je većinom sirotinja.
Neki su ponudili i praktičan primjer:
- Znači, stvar je u tome što ako je ta zgrada zaštićeno dobro, renovacija je preskupa da si to itko može priuštiti. PIK u Rijeci je vlasnik jedne takve, i raspitivali su se o obnovi te zgrade: samo fasada bi stajala 1000 € po kvadratu. Znači, samo fasada ih dođe 4 milijuna eura. A kamoli sve ostalo. Postoji razlog zašto se riječki Rikard Benčić toliko dugo restaurirao, skoro 20 godina - napisao je.
Javili su se i neki koji i žive u zagrebačkom centru, koji su sigurni da iza takvog scenarija postoji i plan:
- Kao netko tko živi u centru i kome pola obitelji živi u istom, reći ću ti da je i praznije negoli misliš. U gotovo svakoj zgradi je barem trećina stanova prazna. To je dio tog sintetičkog pumpanja cijena nekretnina; potražnja je konstantna, a ponuda se ne povećava jer jedni te isti velevlasnici kupuju nove stanove pa ih zajedno sa starima drže van tržišta. Stambenih nekretnina ima za višestruku populaciju RH, ali eto, zakonodavac nema volju zamjeriti se donatorskoj ruci, a ni ići mimo vlastitih privatnih interesa.
Neki su ponudili jednostavno rješenje:
- Isključivi krivac za sve ovo je država (manje grad) jer nije riješila ni pitanje vlasništva državne ili gradske imovine, ni povrat imovine stvarnim vlasnicima, nije deložirala zaštićene stanare, a nije ni prisilila stanare da ulažu u imovinu ogromnim, baš ogromnim kaznama. Živim u centru Zagreba, većina ljudi nije uložila niti dinara, niti kune niti eura u održavanje zgrada, osim nužnog minimuma. Nemate love? Pa što, hvala i doviđenja. Postoje ljudi koji bi živjeli u centru i održavali zgrade. Ja i da imam Ferrari ne bih imao love održavati ga. Nije sve za svakoga - uvjeren je jedan korisnik Reddita, a s njim se složila i jedna korisnica:
- A mislim, ako hoćeš živjeti u centru Zagreba, moraš se držati određenih regula. Nitko ti ne brani da se preseliš na brdo iznad Vrapča pa si tamo gradi što hoćeš - bila je rezolutna ona.
- Polovica tih ‘stanova‘ je neuseljivo i mora se generalno obnoviti. Ako ne i srušiti sve skupa. A ne smiješ jer je zaštićeno kulturno dobro. Sanacija koja bi bila po pravilima i uvjetima koji to nalažu je preskupa pa se nikome to ne isplati. Pogotovo ove manje kućice, koje su, realno, bile u vlasništvu ne baš bogatih ljudi koji su tko zna što prošli i zapravo nemaju novca održavati ih u skladu s onim što država očekuje od njih. Zapravo postajemo taoci tamo nekog iz ministarstva kulture (ili čega već) i propisa i čekamo da se to na kraju skroz sruši pa da možemo nešto novo izgraditi - sumnjičav je jedan korisnik ove društvene mreže.
- Centar grada će s vremenom postati apartmansko naselje, poslovni će prostor postati sadržaj za turiste - uvjeren je jedan komentator, a drugi je ponudio zanimljivo gledište:
- Zgrada u kojoj su živjeli suprugovi roditelji je kriminalna, pod je ‘potonuo‘, stubište se odvojilo od zgrade. Taj je stan kupio neki poduzetnik i preuredio ga u hostel. Zanimljivo je da tko god preuređuje te starine oštećene u potresu ne živi i sam kasnije u njima. Trebalo je rušiti i pri izgradnji napraviti dobre smjernice plus obavezno garažu - zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....