Pitanje stambenog zbrinjavanja već godinama je jedno od gorućih u Hrvatskoj, osobito za mlade parove koji rade, plaćaju najam i pokušavaju planirati budućnost. Upravo takvu dilemu otvorila je nedavna objava na Redditu, u kojoj djevojka (29) opisuje situaciju u kojoj se nalazi sa svojim partnerom (30).

Žive u najmu već nekoliko godina, umorni su od plaćanja najma i loše plaćenih poslova, a žele nešto svoje - manju kuću, vrt i mir. No, oko ključnog pitanja ne mogu se složiti.

‘Zarađujem iznad prosjeka, znate li koliki mi banka kredit nudi? Zato živim u najmu, a stan sam opremila putem oglasnika‘

Autorica objave otvoreno piše:

“Dečko (30) i ja (29) živimo u najmu već par godina. Pun nam je kufer, naravno, a pun nam je kufer i slabo plaćenih 9–5 poslova. Želimo nešto svoje; manju kuću, vrt i svoj mir. Međutim, ja sam otvorenija za opciju uzimanja nekretnine na kredit, a on baš i nije. Kaže da ćemo se zakopati u dužničko ropstvo, time ostati vezani uz neki soul-sucking 9–5 posao jer ćemo morati plaćati ratu kredita i naposljetku ćemo zbog kamate banci dati 2x, ako ne i 3x više novca. Ni on nije sretan sa solucijom najma, želi svoje čak i više nego ja, ali, iskreno, ne vidim nijedan drugi način da to ostvarimo osim kreditom. Moje pitanje je: koliko je STVARNO ‘strašno’ imati stambeni kredit, osjećaš li se zarobljeno, moraš li ostati na lošim poslovima samo zato jer ti plaćaju ratu, možeš li pokrenuti svoj biznis? Eto, je li zaista tako loše i katastrofično imati kredit narednih 20–30 godina?”

U dodatnom pitanju dotaknula se i jedne od najvećih bojazni mlađe generacije:

“EDIT: ekstra pitanje; postoji li sloboda otvaranja vlastitog biznisa/ulaska u poduzetništvo dok imaš stambeni kredit ili moraš baš imati siguran 9–5 posao do kraja?”

Stan na odličnoj lokaciji iznajmljuje se za samo 200 eura, ali ljudi su šokirani: ‘Čekam da Tito izađe iz zahoda...‘

Objava je potaknula burnu raspravu, a komentari su pokazali koliko su iskustva i stavovi različiti - ali i koliko je problem sustavan, piše Slobodna Dalmacija.

Nije strašno kao što izgleda

Jedna od prvih reakcija došla je od osobe koja već ima kredit i ne doživljava ga dramatično:

“Imam kredit, ne razmišljam o njemu osim na dan kad ga plaćam. Dala sam otkaz na 9–5 u međuvremenu, otvorila obrt.”

Drugi komentator uspoređuje kredit s najmom i jasno zauzima stranu:

“Manje je grozno nego davati x novca u vjetar (najam). Izvor: plaćam 1000 € ratu stambenog idućih 30 godina.

Dužničko ropstvo je glupost od stava jer nema riješeno stambeno pitanje i svakako svaki mjesec plaća najam iz kojeg ga mogu izbaciti ako i kad im se sprdne. Tražite nekretninu koju si možete priuštiti, što, na kraju krajeva, i ova ograničenja kod uzimanja stambenih kredita i promoviraju.”

Isti komentar završava prilično direktnom porukom:

“Ako sve ode k vragu, može se prodati stan i zatvoriti kredit i otići u podstanare/uzeti manji stan/odseliti u p. m. trbuhom za kruhom. Je**ni su mi ti ‘dužničko ropstvo’ likovi koji će banku uskratiti za 50% iznosa kredita koji neće uzeti i cijeli će život klošariti po iznajmljenim rupama. Jedino im poštujem taj stav ako lovu koju štede od razlike najam–kredit investiraju na dugi period pa si generiraju fond za mirovinu ili slično.”

Ode pola plaće, ali bar znaš na što

Javila se i mlada žena koja je sama digla kredit prije tridesete:

“Ja sam sa svojih 28 godina sama dignula kredit, ode mi pola plaće na mjesečnu ratu, ali ne osjećam se kao rob. Putujem, ne uskraćujem si ništa. Plaća neće padati nego će rasti i mislim da je kupnja stana najbolja odluka koju sam donijela.”

Neki komentatori otišli su korak dalje i opisali kredit kao alat, a ne teret:

“Kupio sam nekretninu prije 5 godina. Stavio sam je u najam i gotovo sam je otplatio dosad. Sada sam kupio još jednu nekretninu s novim kreditom. Da nema kredita, imao bih na računu 50.000 eura i ne bih mogao po trenutnim cijenama kupiti ni polovicu nekog stana, dok sada posjedujem dva stana koja vrijede ukupno 350.000 eura, a rata kredita mi je 600 eura.”

Može se iskombinirati

Slično iskustvo podijelio je i par koji je kupnju stana iskoristio kao dugoročnu strategiju:

“Tako smo i ja i cura - kupili svatko svoj stan na kredit (O.K., prošlo je cca 10 godina od toga), u jednom smo živjeli, jednog smo rentali - dosta isplativo. Do tada smo bili u najmu i samo smo ‘bacali novac’. Recimo da nam je najamnina tada bila 300 €, a kasnije rata kredita 250 €. Jedan stan smo rentali za 300 €, tako da smo u pravilu davali samo 200 € na kredit.”

Jedan komentar sažeo je dilemu na vrlo ogoljenu razinu:

“Iskreno, ne razumijem to razmišljanje. Ako želite stan, morate plaćati - najam ili kredit. Razlika je što nakon 50 godina najma taj stan nije vaš. Uz kredit barem imaš sigurnost. Kod najma te najmodavac sutra može izbaciti jer mu sin želi živjeti sam. A ako imaš dijete, selidbe postaju još veći problem.”

Rasprava se zaključila prilično realističnim tonom:

“Pa mislim, ako ćeš njega slušati, svoju nekretninu nećete imati nikad - osim ako ne dobijete Eurojackpot ili ne naslijedite 100k+. Svaka godina u najmu mogla je biti godina manje kredita. Kredit se digne na 30 godina, inflacija ga s vremenom pojede i - ne, nećete biti robovi.”

Svoj primjerak zimskog broja magazina D&D jednostavno naručite putem webshopa!