Kupnja stana u Zagrebu često se svodi na vaganje: na jednoj je strani vaš budžet, a na drugoj lokacija, cijena, kvadratura, stanje nekretnine... No kad je riječ o starijim zgradama, osobito onima u gradskom centru, postoji još jedno pitanje koje može presuditi: koliko je zgrada sigurna i koliko će novca biti potrebno uložiti u njezinu obnovu?
Nakon razornog potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku 2020. godine, a potom i niza podrhtavanja koja su podsjetila na ranjivost starije gradske gradnje, mnogi su postali posebno oprezni pri kupnji stanova u zgradama starim nekoliko i po cijelo stoljeće. Post o sličnoj dvojbi pojavio se nedavno na hrvatskim stranicama Reddita: jedan korisnik razmišlja o kupnji stana u zgradi iz 1930. godine, na izvrsnoj lokaciji u Zagrebu, stan ocjenjuje gotovo savršenim, ali brine ga starost zgrade.
Biste li kupili stan u zgradi iz 1930. na izvrsnoj lokaciji u Zagrebu?
by u/Shiba_inu77 in askcroatia
- Stan ne 1000/10, ali me brine zgrada koja je stvarno stara. Zgrada je dobila zelenu naljepnicu nakon potresa - napisao je on i pitao ostale što misle o tome.
Odgovori su pokazali da iskustva sa starim zgradama mogu biti vrlo različita. Dok jedni ističu visoke stropove i dobre tlocrte, drugi upozoravaju na skupe sanacije i dotrajale instalacije. Jedna korisnica, koja živi u zgradi slične starosti, bez mnogo dvojbi kaže da bi je ponovno odabrala:
- Živim u takvoj i kupila bih je još tri puta prije novogradnje. Stropovi su mi 3,20 metara i, iskreno, većina novogradnji čini mi se kao kavez s tim niskim stropovima. Drugo, imam velike prozore i puno svjetlosti u stanu; prozori su veći nego današnji. Treće, u zadnjem potresu zgrada nije nimalo nastradala, a statičar mi je sam rekao da bi prije odabrao takvu zgradu s drvenim gredama koje su fleksibilne nego današnje hrvatske novogradnje. Četvrto, mislila sam da nam je zvučna izolacija grozna jer s vremena na vrijeme u kuhinji čujem nešto iz donjeg stana, a onda sam došla prijatelju u novogradnju i shvatila da mi ne govori on, nego susjed iz drugog stana. Peto, ima nešto u tlocrtu starinskog građanskog stana. Zaključila sam da mi s dvoje djece to puno više odgovara nego svi mogući open space i moderni koncepti.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Slično iskustvo ima i drugi sudionik rasprave, koji također živi u starijoj zgradi:
- Živim i ja u takvoj zgradi i prvenstveno zbog zvučne i toplinske izolacije imam osjećaj kao da sam sam jer susjede uopće ne čujem. Kad je bio potres, ni na fasadi ni na zidovima ne bi se reklo da je zgrada bila pogođena.
Ipak, pozitivna iskustva nisu univerzalna. Jedan korisnik koji je nedavno tražio stan u centru Zagreba objasnio je zašto je na kraju odustao od starijih zgrada, iako su mu se njihove cijene činile privlačnima:
- Mi smo nedavno kupovali stan i gledali dosta stanova u centru jer su cijene sad super. Međutim, kako imam dvoje male djece, osobno se nisam osjećao ugodno da spavaju u zgradi za koju ne znam je li sigurna. Zgrade koje smo mi vidjeli imale su odvaljene komade balkona, pukotine na stubištima u koje si mogao ugurati prst, a statičar nam je rekao da je to dobar test. Pukotine su bile čak i u stanovima za koje se tvrdilo da su sigurni. Sve je to djelovalo dosta otužno i zapušteno. Sigurno ima zgrada koje su održavane, ali mi nismo naišli na takvu.
U raspravi se otvorilo i pitanje građevinskih standarda, odnosno koliko se današnje zgrade razlikuju od onih iz prve polovice prošlog stoljeća:
- Od 1930. godine standard protupotresne gradnje se mijenjao, tipa, četiri puta u izgradnji zbog potresa. Te zgrade nisu sigurnije. Nemojte lagati sami sebi.
Drugi je bio još izravniji u svojoj odluci da izbjegne stan u zgradi staroj gotovo stotinu godina:
- Mnogi kritiziraju noviju gradnju, ali armirani beton je armirani beton. A zgrada iz 1930. godine je poput one Jenga slagalice. U redu, možda ću čuti susjede u novijoj zgradi, ali potresa će uvijek biti i radije sam u armiranobetonskoj zgradi. I jednog dana, kad ostaviš stan djeci, što ćeš im ostaviti? Stan u zgradi koja je stara 130 godina? Hoće li se držati do tada?
Mnogi su se složili s takvim razmišljanjem:
- Samo novogradnja. Tko god kaže da su stare zgrade kvalitetno građene, idiot je.
Odgovor nije trebalo dugo čekati:
- Ovdje si, sinko, jedino ti idiot. Imam četiri nekretnine i nijedna nije novogradnja.
U raspravu se uključio i komentator koji smatra da današnji standardi i stroži nadzor ipak idu u prilog novijim zgradama.
- Samo se tješi da je staro bolje. Danas zgrada ne može dobiti uporabnu dozvolu ako ima samo jednu grešku. Zaštemaj stari i novi armirani beton pa će ti sve biti jasno. Danas je nadzor deset puta stroži nego prije 15, 20 ili 30 godina.
Drugi sudionik osporio je, međutim, takvu procjenu nadzora u praksi.
- Nadzor? Pa nema nadzora ni u čemu u Hrvatskoj, svatko radi kako mu se prohtije. Malo podmažeš i sve je pet. Nije stvar u tome je li zgrada nova ili stara, ali zgrade nakon 1963. solidno su napravljene. To što su stare 60 godina ne znači da nisu bolje od polovice novih koje su građene od papirusa. Uvijek je stvar održavanja, a fasade u centru Zagreba sve su samo neodržavane. Imam 40 kvadrata u Klaićevoj, zgrada iz 1936. godine, ali uređena izvana i iznutra. Nikakav problem.
Za jednog korisnika odluka je neupitna:
- Ja sam uzeo stan iz 1938. godine prije nekoliko mjeseci, na odličnoj lokaciji. Cijena je bila dobra pa sam se odlučio za tu opciju. Cijeli stan mora u renovaciju, a i zgrada treba ulaganja, ali i tako je cijena bila pristojna. Razmišljao sam na način da neću u tom stanu vječno živjeti i da će veliki plus za prodaju ili najam biti upravo lokacija i parkirno mjesto.
Dodaje da se problemi ne moraju vidjeti na prvi pogled:
- Iako na površini sve može izgledati odlično, neke stvari sigurno neće biti dobre. Recimo, kod mene je parket izgledao kao da ga treba brusiti i lakirati, ali na kraju, ako ću to raditi kako treba, riječ je o većem zahvatu jer su ispod drvene grede koje će trebati nekako sanirati prije postavljanja novog parketa. Čitaj: skupo.
Troškovi se, kaže, ne zaustavljaju na podovima:
- U stanu imam atmosferski plinski bojler koji više nije u skladu s europskim normama pa ga treba zamijeniti. Da bih stavio novi bojler, moram sanirati cijeli dimnjak jer ni on nije u skladu sa standardima, a više se ne smije dimovodna cijev izvlačiti van na fasadu. U stanu baš i nemam puno utičnica pa ću vjerojatno morati ponovno provući cijelu struju kad za to dođe vrijeme.
Unatoč svemu, zadovoljan je kupnjom jer je unaprijed računao na dio troškova i bio spreman uložiti vlastito vrijeme u sanaciju:
- Računao sam na sve to u startu, računao sam da je skupo i da ću morati samostalno uložiti puno vremena u sve te sanacije kako bi me nešto jeftinije ispalo, ali još uvijek sam zadovoljan kupnjom. Bitno je znati za te neke sitnice unaprijed. Naravno, kao što i sam vjerojatno znaš, ni s novogradnjom ti nitko ništa ne jamči.
Sličnu odluku donijeli su i kupci koji su kupili stan u zgradi sa zelenom naljepnicom:
- Mi smo kupili prije dvije godine točno takav stan. Top lokacija, top cijena, zelena naljepnica, ali zgrada nije bila u baš najboljem stanju. Fasada, stubište i podrum, sve treba obnoviti. Također i stan za renovaciju. Riskirali smo i evo, dvije godine poslije, zadovoljni smo. Sve smo kompletno renovirali. Jedino što nismo mijenjali bila je stolarija jer je bila u dobrom stanju, a parket smo samo pobrusili i polakirali. Renovacija je bila stresna i naporna, ali kad je bilo gotovo, bili smo zadovoljni.
Ipak, život u starijoj zgradi donio im je i probleme koje nisu mogli riješiti renovacijom:
- Negativna strana takve zgrade su nam žohari. Vidjeli smo ih nekoliko puta u stanu i baš smo bili u drami. Na svu sreću, nakon što smo postavili otrov, nismo ih više vidjeli, evo već godinu dana. Druga stvar je što konstantno pucaju nekakve cijevi po zgradi. Već je valjda pet puta otkako smo se doselili pukla cijev u zgradi. Treća stvar su susjedi koji ne žele ulagati u zgradu i time sprječavaju da se zgrada obnovi.
Problemi nisu ograničeni samo na zgrade stare stotinu godina:
- Živim u zgradi koja je izgrađena krajem 1960-ih i stalno netko od susjeda nešto renovira. Nama su otišle cijevi u kuhinji, WC-u i kupaonici. Najgore mi je što smo zbog starih dimnjaka morali zamijeniti plinski bojler električnim.
Za one koji se ipak odluče na kupnju starijeg stana, jedan sudionik rasprave, koji ima dugogodišnje iskustvo u renoviranju, predlaže temeljitu pripremu prije donošenja odluke:
- Kao osoba s dugogodišnjim iskustvom u renoviranju stanova, sugerirao bih da se prije kupnje dobro raspitate o stanju zgrade, susjedima i radovima na ranije izvedenim adaptacijama. Isto tako, prije kupnje trebalo bi od kvalificirane osobe zatražiti procjenu radova i okvirnu cijenu adaptacije. Nadalje, na tu cijenu treba dodati 20 posto zbog nepredviđenih radova i tek tada odlučiti o kupnji. Sugeriram angažirati voditelja radova ako nemate iskustva u adaptacijama.
Među komentarima se našlo i nekoliko sarkastičnih odgovora. Jedan je korisnik na pitanje bi li kupio stan u zgradi iz 1930. godine odgovorio:
- Kupio bih ga, a onda bih srušio zgradu i sagradio još stariju.
Drugi je pak upozorio da ni potpuno uređeni stan u staroj zgradi ne rješava sve probleme:
- Nema šanse, to je sto godina stara zgrada. Čak i da potpuno renoviraš svoj stan, on je i dalje unutar te zgrade. To je kao ona ekipa koja stavlja velike ekrane u aute stare 20 godina. Mislim, ako znaš da su ti svi susjedi u zgradi dobro potkoženi i voljni obnavljati zgradu, ali doslovno svi, onda možda može biti okej. Pa s vremenom odradite Tezejev brod.
S druge strane, jedan komentator smatra da nema razloga automatski odbaciti staru zgradu, ali upozorava na posljedice neadekvatnih adaptacija koje su izveli drugi vlasnici.
- Pripazi samo jesu li susjedi iznad radili renovacije i kakve, jer ljudi znaju u starim zgradama napraviti renovaciju kao da su u novogradnji ili obiteljskoj kući. Tako povade šutu iz poda i stave suhi estrih pa ti sve odzvanja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....