Rasprava na Redditu pod naslovom "Je li Zagreb grad koji iscrpljuje ili sam to samo ja?" iznenađujuće je brzo izrasla u kolektivnu ispovijest stanovnika koji već godinama osjećaju da glavni grad više nije mjesto koje im daje energiju, nego ono koje im je uzima. U komentarima se ponavljaju iste teme poput beskrajnih gužvi, agresivnog prometa, lošeg zraka, nestanka zelenih oaza, kaosa u javnom prijevozu, skupe stanarine i sveopćeg osjećaja da je Zagreb s godinama izgubio svoj šarm i spontanost. Mnogi tvrde da se nekada u gradu "živjelo", dok se danas "samo preživljava".
Jedan korisnik brutalno je opisao svakodnevicu u kojoj više nema ni djelića radosti: "Put na posao u beskrajnoj gužvi, kao i povratak, nekulturni vozači s ubacivanjima u kolonu zadnji čas… Probao sam i tramvaj, isto, samo stojiš i smetaš svima. Ta magla i smog… Odem u neki dućan, guram se među policama, čekam na kasi, ustajali miris… Pa dođem doma, javni je parking, kružim po 15 minuta da se sparkiram polunepropisno, i evo 60 € kazne." Time zapravo sažima osjećaj većine: Zagreb više nije logistički izazovan, nego logistički iscrpljujući.
Drugi korisnik nadovezao se još sumornije: "Čak i moja omiljena staza na Sljemenu… propada lagano i pomalo." Iako naizgled sitnica, taj komentar pogađa u srž, stanovnici sve češće osjećaju da čak i ona mjesta koja su im nekad bila utočište sada izgledaju zapušteno i prepušteno slučaju.
"Rođena u Zagrebu i cijeli život živim ovdje (25). Jučer su mi slične misli prošle glavom. Iskreno, se** mi se od Zagreba i nadam se da ću jednog dana biti u financijskoj i životnoj situaciji da se odselim odavde. Crpi mi svaki atom u tijelu. Zagreb više nema veze s vezom, a ljudi su sve gori i gori", iskrena je jedna korisnica. "Otkako sam dobio dijete, sanjam o odlasku..." nadovezao se drugi, dok je taj potez jedna očajna građanka već povukla.
"Prije nekoliko mjeseci preselila sam se natrag u rodni grad, dosta manji od Zagreba, i mislim da mi je znatno porasla kvaliteta života. Sad mi je muka kad radi nečeg moram u ZG. Nažalost, više (mi) nije kaj je nekad bio. Ali, ruku na srce, promijenila sam se i ja, a ne samo Zagreb", priznala je na Redditu.
Neke poruke u potpunosti su emotivne, gotovo nostalgične. Jedan komentator otvoreno priznaje: "Fali mi Zagreb, no srećom znam točno što mi fali. Neki Zagreb koji više ne postoji (bez toliko prometa i nervoze) i ja koji više ne postojim… Sada kako imam malo dijete mislim da bi Zagreb bio samo pain in the ass." Ovaj iskaz možda najjasnije pokazuje koliko se percepcija grada mijenja kada se promijeni životna faza: ono što je nekad bilo zabavno i podnošljivo, sada postaje naporno, kaotično i nesigurno.
Pojedinci koji više nisu svakodnevno u Zagrebu tvrde da im je dovoljna i povremena tjedna doza da se prisjete zašto su otišli: "Tijekom ove godine svaki tjedan sam u ZG i preko tjedna zbilja je loše. To mi nikako ne fali." Rečenica kratka, ali razorna, jer ukazuje na potpuni emotivni odmak od grada u kojem su nekad živjeli.
Čak i oni koji nisu sudjelovali izravno u ovoj raspravi, ali dolaze iz sličnih tema na Redditu, opisuju Zagreb kao mjesto u kojem se financijski jedva živi: "Grad je skup, prenapučen, promet je katastrofa, a pola plaće mjesečno ode samo na stanarinu i režije… sve je nekako nagruvano i stalno je nekakva gužva." To otkriva da nezadovoljstvo nije samo emocionalno, nego vrlo konkretno – Zagreb postaje preskup u odnosu na kvalitetu života koju pruža.
Kada se svi ovi komentari povežu, stvara se jasna slika: ljudi nisu nužno izgubili ljubav prema Zagrebu, nego prema verziji Zagreba koja je nestala. Nekadašnji grad laganog ritma, dobrih kvartova, sigurnih ulica i ugodnih rutina pretvorio se, prema mnogima, u napetu, prenapučenu, zagađenu i logistički pretvrdu svakodnevicu. Ono što dodatno boli jest da se sve više ljudi osjeća kao da se od Zagreba ne odvaja zato što žele, nego zato što moraju, jer im taj grad više ne dopušta da budu verzija sebe koja je u njemu nekada postojala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....