Tema je sve aktualnija, iako se mnogi i ne usude razmišljati o njoj: kako uopće dočekati mirovinu ako cijeli radni vijek provedete u najmu? Cijene stanova - i najamnina - rastu, stoga je mnogima već danas teško istodobno podmirivati troškove stanovanja i normalno živjeti, a kamoli tek odvajati i novac za budućnost. Ako velik dio plaće odlazi na najamninu, štednja za vlastitu nekretninu ili ulaganje za starost postaje znatno teža.
Problem je još veći kad se razmišlja o desetljećima koja dolaze. Najamnina ne prestaje dolaskom mirovine, a tad se prihodi u pravilu znatno smanjuju. Uz stanovanje ostaju režije, hrana, lijekovi i ostali troškovi, dok mogućnost dodatne zarade postaje ograničenija. Istodobno, život se može promijeniti u svega nekoliko mjeseci. Gubitak posla, bolest, razvod, dugovi ili gospodarska kriza mogu potpuno poremetiti planove koji su se činili sigurnima.
Upravo se oko tog pitanja povela rasprava na Redditu. Jedan je korisnik postavio zanimljivo pitanje:
- Podstanari, od čega planirate živjeti u mirovini? U razvijenijim državama se to još nekako može, te umirovljenici koji plaćaju najam nisu rijetkost kao kod nas. Meni mirovine ne izgledaju dovoljno visoke za financiranje života u najmu, pogotovo onima koji nisu bili stalno zaposleni. Ulažete li novac, štedite li za kupnju nekretnine? Očekujete li da ćete moći plaćati najam, režije, hranu i lijekove s mirovinom, čak i ako živite u paru u malom stančiću? Planirate li uopće živjeti kad prođe radni vijek ili vam je stav ‘tko živ, tko mrtav‘?
Jedan od prvih odgovora bio je prilično crn, ali i duhovit:
- Muž planira odapeti prije mirovine, a ja nemam pojma, vjerojatno ću se prijaviti u starački dom. Budimo realni, i u mirovini ću vjerojatno raditi, tako da ću vjerojatno riknuti na poslu.
Ponesite novi broj magazina D&D gdje god vas ljeto odvede: Čitajte ga na plaži, na terasi, u uredu..
Netko je otišao još dalje:
- Većina nas neće ni doživjeti mirovinu kad se prag digne na 75 godina.
Neki ipak imaju svojevrsni plan B. Jedan korisnik živi u inozemstvu, ali zna da ga u slučaju najgoreg scenarija čeka nekretnina u Hrvatskoj:
- Živim vani u najmu, ali čuvam roditeljsku kuću u Hrvatskoj kao utočište u nuždi.
Na to se nadovezao drugi korisnik:
- Također. Hvala do neba roditeljima što su se puno žrtvovali i nešto stvorili. Meni, ma koliko se odricao i štedio svaki euro, vlastita nekretnina nije previše blizu. Zapravo, mogao bih kupiti, ali onda je to dug do mirovine za betonski kokošinjac.
Bilo je, međutim, i onih koji smatraju da najam sam po sebi nije problem ako su cijene i uvjeti stanovanja razumni:
- Najam u uređenoj zemlji vidim kao bolju opciju. 350 eura za 70 četvornih metara i nemam nikakve brige.
Naravno, odmah je stiglo pitanje:
- Gdje to ima takav najam? Idem i ja.
Odgovor je bio kratak:
- Javi se pa ti kažem. Ima i plaća od 3500 eura.
U raspravi se pojavila i dobro poznata hrvatska tema, velik broj praznih nekretnina:
- Ja ću živjeti od pomisli da u Hrvatskoj 500 tisuća stanova stoji prazno, da ekipa ima gdje doći za Gospu.
No nekima ova tema nije bila nimalo zabavna. Jedna korisnica otvoreno je priznala da joj je pitanje izazvalo ozbiljnu zabrinutost zbog vlastite budućnosti:
- Imam grozan strah od starosti i svega što ide uz to, ne iz površnih razloga nego egzistencijalnih, pogotovo radi mojih okolnosti. Znam da nije svima isto. Ne bojim se smrti, nego bolesti i starosti. Sad me ovo pitanje bacilo u spiralu anksioznosti, a baš se trudim ne razmišljati o tome. Baš ti hvala!
Autor posta joj je pokušao odgovoriti nešto konstruktivnije:
- Žao mi je zbog toga. Možda prepoznamo problem, razgovaramo, shvatimo da nešto treba promijeniti kako bi se problem riješio pa se onda odlučimo i na onaj najbitniji korak, a to je rad na rješavanju problema? Većina nas je radno sposobna te mislim da nam je svima bolje rješavati taj problem dok smo još zdravi nego prisiljavati generacije iza nas da ga rješavaju. Produktivnost društva raste, postoji solidna šansa da će se nejednakost bogatstva malo više izbalansirati.
Ali nije mogao uvjeriti korisnicu:
- Misliš da će se izbalansirati? Meni se čini da će nam se sve još više otežati, no to je moj doomer mentalitet isto. Radim, zarađujem, ali nikamo to ne vodi. Mogu si eventualno priuštiti kupiti neku oronulu garažu pa u njoj skvotati. Baš su mi vrata zatvorena za puno normalnih ljudskih stvari, poput, eto, samo stvaranja svog vlastitog utočišta. Ali da, tko zna, prilika uvijek može doći.
Jedan korisnik problem nije vidio samo u cijenama nekretnina, nego u širem društvenom osjećaju da se o osnovnim životnim potrebama premalo govori:
- Sve o čemu razmišljamo već se dogodilo. Dok se priča o rastu BDP-a, američkih burzovnih indeksa, AI-ju koji će od svih napraviti bogataše, kako je nikad bilo bolje... temeljne ljudske potrebe su svjetska ne-tema.
Najduži je odgovor u raspravi napisao čovjek koji se prisjetio vlastitog financijskog kraha tijekom velike gospodarske krize:
- Prije nekih 15 godina dobio sam otkaz za vrijeme najveće krize. Imao sam super posao i super plaću, živio na kredit i živio jako. Ostao bez posla, došla kriza jako i u Hrvatskoj. Dugo sam čekao da dobijem posao u struci, dugovi rasli, krediti, kreditne i minusi otišli na ovrhu - napisao je i nastavio:
- Našao sam posao da slažem robu u trgovačkim centrima i bio trgovački putnik za neke HORECA proizvode. Pored tog posla našao sam još jedan koji mi je oduzimao otprilike dva do tri sata dva puta tjedno, fizički posao. Kombinirano sam imao plaću oko 7000 kuna. Polako sam vraćao dugove, ali sam isto tako stavljao jednu novčanicu od 1000 kuna svaki mjesec sa strane. Polako sam se nakon toga počeo čupati iz dugova i pokretati vlastite poslove. Radio sam doslovno deset sati dnevno, šest dana u tjednu.
Danas kaže da više ne računa na klasičnu mirovinu:
- Danas je sve dobro, ali ne mislim nikada živjeti od mirovine. Ulažem novac koji će mi, kad budem u mirovini, davati pristojan iznos uz moju mirovinu.
Jedan korisnik već ima precizniji plan. Njegova je ideja da prihod u starosti ne ovisi isključivo o državnom mirovinskom sustavu:
- Živjet ću od investicija, dionica i obveznica, u koje ulažem zadnje četiri i pol godine, a čeka me još otprilike 25 godina ulaganja. Planiram se u ranim 50-ima povući u ‘mirovinu‘, odnosno neću ovisiti o klasičnoj plaći. Mirovina koju ću imati bit će samo bonus, ali bit ću dobar i ako bude nula."
A onda je, kao i u gotovo svakoj Redditovoj raspravi o financijama, stigao i odgovor koji je cijelu temu sveo na crni humor:
- Živjet ću od skupljanja boca!
Čovjeku nitko ne može reći da nema plan...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....