Crnohumorna komedija ‘72 sata’ redatelja Danila Šerbedžije , koja je na Filmskom festivalu u Puli osvojila nagradu publike i kritike te donijela Zlatne arene glumcima Bogdanu Dikliću i redateljevom ocu Radi , stigla je u zagrebačka kina. Svečana premijera održana je 12. listopada u kinu CineStar.
Što vas je najviše razveselilo na premijeri? – To što su došli gotovo svi glumci iz filma, ali i moji prijatelji iz osnovne i srednje škole. Neke od njih nisam vidio godinama.
Kakav je osjećaj biti debitant s 40 godina? – Odličan. Film je jedna od rijetkih umjetnosti u kojima životno iskustvo može samo koristiti, a ne štetiti. Nadam se da na drugi film ipak neću morati toliko čekati.
Kako ste na snimanju filma surađivali s ocem i sestrom Lucijom, koja također glumi u filmu, ali i s glumcima poput Bogdana Diklića, koji vas znaju dok ste bili dijete? – Prije snimanja sam se malo bojao, no poslije sam uživao raditi s njima. Uostalom, oni su odlični glumci i vrhunski profesionalci, zbog čega sam ih i angažirao. Slušali su me, ali i ja njih. Dobar savjet zlata vrijedi.
Jeste li tijekom snimanja imali vremena uživati u ličkim specijalitetima? – Pri ruci nam je uvijek bila lička rakija jer je ona i jedan od glavnih rekvizita u filmu. Tatin ujak Mito Matijević, koji je i glumio u filmu, ima odličnu rakiju i pili smo je dok smo snimali u Lici. A u Karlovcu se pila rakija našeg domaćina Duška, koju smo zvali duškovača. Kada su Rade i Bogdan išli učiti tekst, znali smo da zapravo idu na čašu duškovače.
Hoće li se vaš film prikazivati i u inozemstvu? – Pozvani smo na festival u nizozemskom Utrechtu, potom u Španjolsku, a početkom sljedeće godine i na najveći skandinavski filmski festival u Göteborgu u Švedskoj.
Ines Stipetić