Autorica zagrebačkih spomenika Augustu Šenoi i Miroslavu Krleži Marija Ujević-Galetović nedavno je i Puli dala novi, prepoznatljiv simbol - skulpturu boksača Mate Parlova, koju je napravila u 87. godini
Planirate li do šetališta Giardini, da vidite kako se spomenik legendarnom boksaču uklopio u srce grada?
- Trenutačno ne mogu nikamo zbog bolesne kralježnice.
Kako ste napravili taj kip?
- Skicu u omjeru 1:5 napravila sam sama, a rad u glini - prema kojem se radio gipsani odljev - izradila sam uz pomoć asistenata. Nakon toga je napravljen brončani odljev.
Radite li inače s asistentima?
- Ne, jer ne volim da mi se remeti mir. Pitanje rada je pitanje koncentracije, zato je i Michelangelo tri i pol godine, koliko je oslikavao kupolu Sikstinske kapele, ondje proveo sam. Koliko mi je poznato, jedino je Bach mogao skladati dok su djeca skakala oko njega.
O čemu biste porazgovarali s Matom Parlovom da je to moguće?
- O poeziji Tina Ujevića, koju je jako volio i recitirao, baš kao i ja.
Pratite li boks?
- Više ne, ali uživala sam u borbama sjajnih tehničara poput Cassiusa Claya i Mate Parlova.
Smatrate li se privilegiranom što se život proživjeli kao umjetnica?
- Da, zafrkavam se da sama sebi na tome zavidim, pa bi mi na grobu trebao stajati epitaf francuskog pjesnika: ‘Obožavao sam te, a ti si mi trostruko vratio, hvala ti, živote!’
Otkad vam je narušeno zdravlje?
- Kralježnicu sam uništila u mladosti i otada se krećem uz pomoć željeznog korzeta od vrata do kuka. Zovem ga ‘halter-ego’ i bez njega ne mogu iz kuće. Teško sam pokretna, ali ne ovisim o tuđoj pomoći.
Koja su vam najdraža mjesta u Zagrebu?
- Britanski trg, gdje mi je atelje, i tržnica Dolac, gdje nabavljam meso, ribu, voće i povrće. Obožavam kuhati.
Kako provodite dane?
- Puno čitam, a trenutačno sam na romanu ‘Tonio Kröger’ Thomasa Manna.
Nedostaju li vam odlasci na more?
- Da, jer obično četiri mjeseca na godinu provodim na Silbi, odakle je majčina familija. U tom raju na zemlji gušt mi je - ribolov.
Čitajte i: ‘Tko pjeva, zlo ne misli‘ pogledao je tek s 18 i to po direktivi kolege, a danas igra velikog Pericu
Kojim se ulovima ponosite?
- Brojnim škarpinama, ražama i ugorom od 140 centimetara - sve to na udicu. Zafrkavam se da samo sjedim u barci i satima čekam da riba počini samoubojstvo.
Koji vam je najdraži riblji specijalitet?
- Brudet od škarpine i ugora ili grdobine, koji se obavezno kuha na otvorenoj vatri.
A iz kontinentalne kuhinje?
- Patka s narančom. Meso se prvo tri dana paca u narančinu soku s medom, lukom i mrkvom pa se dva sata pirja i na kraju zapeče da kožica bude hrskava.
Čemu se nadate?
- Ničemu. Kao i uvijek, uzdam se u svoju volju za radom, pamet i strpljivost.
Žalite li za čime?
- Ne. Da sam mogla, vjerojatno bih napravila više i bolje.
Aktualno pitanje: Jeste li se cijepili protiv korone?
- Naravno, cjepivo je jedini lijek protiv globalne pandemije. Osim virusa i bakterija bojim se i malih životinja i insekata: jednom sam ih sve pobrojala i na popisu ih je bilo više od stotinu.