Nedavno objavljena knjiga ‘Erotic Vagrancy‘ otkriva nove detalje o staroj ljubavi: na više od 600 stranica autor Roger Lewis opisuje strastvenu vezu legendarnih holivudskih zvijezda, njihov nezamislivo razmetljiv način života i vatrene karaktere koji su ih dva puta spojili i razdvojili.
Kad su se sreli, Elizabeth Taylor i Richard Burton oboje su bili svjetski poznate glumačke zvijezde, ali kad su postali par, pretvorili su se u nešto daleko više od toga: u predimenzionirane ikone lagodnog života punog raskoši i strasti, neumjerene u svim užicima i nesputane bilo kakvim pravilima - gotovo kraljevski par bez onih neugodnih dužnosti što ih prijestolje nameće. Kako piše Roger Lewis u nedavno objavljenoj knjizi "Erotic Vagrancy": "Na fotografijama koje su izlazile u časopisima sve oko njih imalo je erotski naboj: krzna, limuzine, cigarete, pića i kolonjska voda, saloni jahti ukrašeni slikama impresionista, Vuittonovi kovčezi, Cartierov nakit, vile i raskošni hoteli - sve povezano s njima odisalo je putenošću i pohlepom."
Podnaslov knjige glasi "Sve o Elizabeth Taylor i Richardu Burtonu", i doista, na gotovo 650 stranica autor donosi gotovo sve o slavnom paru, ne samo kako su se upoznali, zaljubili, vjenčali, rastali, opet vjenčali i napokon se definitivno rastali, nego i brojne pikantne pojedinosti. Tako, na primjer, doznajemo da je par 1967. kupio mlažnjak zato da mogu skoknuti u Nicu na ručak; da je Burton samo jednom skuhao nešto za Liz i sebe, a to su bila tvrdo kuhana jaja; da je Liz najviše voljela seks odostraga; da je Burton mislio da su njezine grudi "apokaliptične" i da je obožavao njezin trbuh.
Naslov knjige koji bi se mogao prevesti kao "Erotska skitnja" preuzet je iz članka objavljenog u travnju 1962. u vatikanskom glasilu L‘Osservatore Romano, gdje su vezu Liz i Burtona koja je počela i razmahala se na snimanju "Kleopatre" u Rimu oštro osudili kao preljubničku te se upitali kamo vodi taj grešni vagabondaggio erotico, osim u nesreću za sve.
Sudbonosni susret dviju zvijezda dogodio se u siječnju 1962. na snimanju spektakla o fatalnoj egipatskoj kraljici Kleopatri u kojem je naslovnu ulogu imala tad 29-godišnja Liz, dok je 36-godišnji Burton glumio Marka Antonija. Snimalo se u Rimu, nakon što je pokušaj snimanja u studiju u Londonu neslavno propao i producenti su, pretrpjevši štetu od sedam milijuna dolara, režiju povjerili Josephu Mankiewiczu i promijenili lokaciju. Liz je na set stigla u pratnji dvije tajnice, dvije sobarice, gomile šminkerica i frizerki, i Eddieja Fishera, muža broj četiri, kojeg je preotela donedavno dobroj prijateljici Debbie Reynolds, i to samo šest mjeseci nakon pogibije trećeg muža Michaela Todda. Na sebi je imala bundu koju je napadno nehajno pustila da padne na pod.
Previše si debela, ali imaš zbilja lijepo lice - rekao joj je Burton i to su prve riječi koje joj je uputio. I on je tad bio u braku, doduše, tek prvom, sa Sybil koju je nemilice varao, ali joj se uvijek vraćao. U prvom prizoru koji su snimali Kleopatra i Antonije morali su se samo gledati, bez riječi - i to je bilo dovoljno. Svi na setu primijetili su da se među njima nešto dogodilo. "Gotovo si mogao osjetiti električni naboj", komentirao je poslije producent, a Burton je u svojem dnevniku sanjarski opisao kako Elizabethine grudi "drsko strše". Nekoliko dana poslije redatelj je izjavio: "Liz i Burton kao Antonije i Kleopatra - to nije samo gluma."
I dok su se tabloidi naslađivali aferom, Vatikan zgražao, a napušteni bračni drugovi nastojali natjerati nevjerne partnere da im se vrate, skandal je izazvao golemo zanimanje posvuda. Kad je poznati novinar Warren Cowan došao u Bijelu kuću, Jackie Kennedy radoznalo ga je upitala: "Što mislite, Warren, hoće li se Liz Taylor udati za Richarda Burtona?" I na kraju se jest udala, ali tek poslije teških drama, njezina pokušaja samoubojstva s tabletama za spavanje, njegovog svakodnevnog opijanja kad bi za ručak slistio već drugu bocu votke, rastrgan između Liz, bez koje očito nije mogao, i žene i djece.
Burton, dvanaesto od 13 djece rudara iz Walesa, vjenčao se sa svojom sumještankom Sybil kad je njoj bilo samo 19, a njemu 23 godine, i već prvoga dana braka spavao je sa sobaricom. No, Sybil ne samo da mu je rodila dvije kćeri nego mu je, kad je kao glumac zakoračio u sasvim drukčiji svijet, predstavljala i vezu s rodnim Walesom i svime iz čega je potekao. I zato mu grižnja savjesti nije dopuštala da je ostavi, ali nije mu ni priječila da je bezobzirno vara pa je nesretna Sybil već s 26 godina potpuno posijedila, a i nekoliko puta si je pokušala oduzeti život. Zato Burton nikad nije izgledao sretno, nego uvijek tmurno i sjetno - jer ga je neprestano izjedala krivnja, piše Lewis u knjizi. Burton se osjećao krivim ne samo zbog toga što je napustio Sybil nego još mnogo više zbog toga što je napustio kćeri, Kate i Jessicu. Osobito je tragična priča s Jessicom, koja je rođena 1959. kao "umno zaostala" (premda je vrlo vjerojatno da je bila autistična), a kojoj je očev odlazak od obitelji bio tako traumatičan da je potpuno prestala govoriti i napokon je završila u ustanovi za duševne bolesnike - gdje je Burton nikad nije posjetio.
Osim toga, tvrdi Lewis, naočiti Burton imao je problema i s vlastitom seksualnošću jer je moguće da je njegov odnos s učiteljem Philipom Burtonom, koji mu je kao dječaku bio mentor i očinska figura i čije je prezime uzeo, imao primjese homoseksualnosti i pedofilije; svakako, sam je Burton priznao da pije "kako ne bi razmišljao o tome je li homoseksualac". Ovaj kompleksni čovjek sklon padovima u mračna raspoloženja i uzletima u vatrene strasti našao je u Liz partnericu koja mu je bila više nego dorasla: Lewis je u knjizi opisuje kao "prljavu zvijer", ženu gotovo animalnu u svojoj putenosti i prepuštanju jednostavnim nagonima.
Podrijetlom nije mogla biti različitija od Burtona. Glumica koja je potpisala ugovor sa studijem MGM kad joj je bilo samo 12 godina i brzo postala zvijezda s filmovima poput onih s Lassie. "Ne sjećam se nijednog dana kad nisam bila slavna", rekla je jednom. Liz je, odrastajući u neprirodnom holivudskom okruženju, na neki način zauvijek ostala djetinjasta: hirovita, boležljiva, razmažena.
"Dok nije u prosincu 1983. postala pacijenticom u klinici Betty Ford za odvikavanje od droge i alkohola, Taylor nikad nije živjela bez posluge; nikad nije kuhala ni pospremala, ni prala rublje, ni kupovala namirnice u dućanu. Nije znala što je običan život", piše autor te bez uvijanja opisuje Elizabeth, koja je svuda išla okružena svojim neodgojenim kućnim ljubimcima i ostavljala za sobom neopisiv svinjac. Hoteli su nakon njezinih boravka mijenjali madrace i sagove zalivene pićem ili uprljane izmetom njezinih pasa, mačaka ili majmuna. Michael Wilding, jedan od Elizabethinih muževa, žalio se da u njihovoj kući psi, mačke i patke "slobodno trčkaraju posvuda i posvuda seru". Poslije nje svaka kupaonica je izgledala kao da ju je poharao uragan, kad je jednom odsjela u kući Calvina Kleina, i on i posluga zgrozili su se nad stanjem u kojem ju je ostavila, a u hotelu Beverly Hills nisu nikako mogli objasniti kako je 157 centimetara visoka glumica uspjela ružem za usne umrljati strop. U jelu je pak bila lakoma i voljela je hranu kao što je pire krumpir s umakom i kečapom, ili špinat sa sladoledom. "Nisi već dovoljno debela?", znao ju je pitati Burton.
Liz i Dick, kako su ih od milja zvali tabloidi, napokon su se vjenčali u Montrealu u ožujku 1964. i slijedilo je deset vatrometnih godina ljubavi na njihov način: bilo je tu dramatičnih svađa kojima je dodatno gorivo bio alkohol i koje su katkad završavale udarcima, a onda jednako dramatičnih mirenja, često uz skupocjene darove, ali najviše od svega, bilo je tu upravo nevjerojatnog trošenja. Kupovali su sve: jahte, avione, nakit, krzna, umjetnine. Tri godine nakon vjenčanja kupili su jahtu Kalizma i napunili je platnima Moneta, Picassa i Van Gogha te skupocjenim tepisima koje su morali mijenjati svakih šest mjeseci jer bi ih psi nepovratno uprljali. Kupovali su nekretnine u Švicarskoj, Irskoj, u Puerto Vallarti. Kad su kupili privatni mlažnjak, Liz je tražila da ga urede u raskošnom regency stilu, tako neprimjereno da je dizajner u šali upitao gdje da stavi kamin - ali Liz nije shvatila šalu. Sasvim je uobičajeno bilo da putuju sa 150 komada prtljage; kad se pridružila Burtonu u Puerto Vallarti gdje je on snimao "Noć iguane", donijela je 74 kovčega u kojima je bila garderoba za toplo podneblje i 40 novih bikinija koje je prije toga kupila u Parizu. Samo na osoblje trošili su više od 800 tisuća dolara godišnje, što bi danas iznosilo oko šest milijuna dolara. Redatelj Franco Zeffirelli, koji je režirao "Ukroćenu goropadnicu" u kojoj su glumili i Taylor i Burton, opisao je kako je par na snimanje stizao u pratnji svite od barem 12 pomoćnika, od odvjetnika do frizera i žene posebno zadužene da tekućim puderom prekriva Burtonove ožiljke od akni, a on je uvijek znao da se približavaju jer bi čuo "zveket zlatnih narukvica i ogrlica".
Nakita je slavni par doista imao na tone, ne samo od zlata, i neprestano se kupovalo još. Burton je jednom kupio Liz dijamant za 150 tisuća dolara, samo zato, rekao je, što je utorak; za Valentinovo 1969. darovao joj je ovalni biser La Peregrina, koji je nekoć pripadao škotskoj kraljici Mary, iste te godine kupio joj je dijamant od 69 karata za tad vrtoglavih milijun i 100 tisuća dolara, tako skupocjen da ga je mogla nositi u javnosti samo u pratnji oružane straže, a za 40. rođendan, koji su proslavili u Budimpešti, u hotelu okićenom s 3000 zlatnih i crvenih balona, darovao joj je žuti dijamant optočen rubinima i žadom na svilenoj vrpci, koju je Liz smjesta zamijenila zlatnim lancem. Liz je voljela da je nakit napadan: kad je princeza Margaret jednom u Kensingtonskoj palači oholo komentirala da je njezin prsten s Kruppovim dijamantom od 33 karata "strašno vulgaran", Liz je odgovorila: "Da! Pa zar to nije sjajno?"
Tim razmetljivim, pretjeranim trošenjem kao da su htjeli dati oduška svojoj jednako pretjeranoj ljubavi koja je sve češće pucala u sukobima. Kad su snimali "Tko se boji Virginije Woolf", film u koji je, kako Lewis kaže, "naguran čitav njihov brak", scenarist Ernest Lehman primijetio je da Liz neprestano udara Burtona, ali i Burton je znao biti itekako grub. Možda su se stvari pogoršale i kad je ona dobila Oscara za taj film, a on ne, premda su im uloge ravnopravne i jedan bez drugoga teško da bi mogli tako maestralno glumiti.
"Možda sam i ljubomoran na njezinu moć, ne znam ni sam", priznao je jednom Burton, a Liz je izjavila: "Bili smo uzajamno autodestruktivni. Možda smo se previše voljeli."
U svakom slučaju, brak je pukao nedugo nakon desete godišnjice, ali nisu dugo izdržali jedno bez drugoga. Ponovno su se vjenčali u listopadu 1975. u tajnom obredu na obali rijeke u Bocvani. Ovaj put izdržali su deset mjeseci. Burton se poslije još dva puta ženio, ali nije dugo poživio: umro je u dobi od samo 59 godina, naglo, nakon što je nemilice trošio i novac i sebe. I do kraja života pisao je pisma Liz, koju možda nikad nije prestao voljeti. Ona se također udala još dva puta i znatno je nadživjela Burtona, premda ga možda nikad nije prestala voljeti. Umrla je u dobi od 79 godina i navodno je pokopana s njegovim posljednjim pismom u rukama.