Godinama je naslov Forbesove liste najbogatijih Hrvata bio ”Todorić i ostali”, i doista je bilo tako. Agrokor nije imao konkurenciju, ni po zbirnoj vrijednosti dionica, ni po korporativnom vlasništvu koncentriranom u rukama jedne osobe.
Todorić je držao koncern u rukama, a osim što je bio najveći domaći dioničar bio je, po vrijednosti dionica u svojem portfelju, i najbogatiji građanin Hrvatske, a u nekoliko navrata i regije. Šokantan pad koncerna zato je bio dosad najbolja i najuvjerljivija, ali i relativno najbezbolnija lekcija sudionicima hrvatskog mladog tržišta kapitala. I u ovom slučaju neki su izgubili milijune u trenutku kada su dionice kompanija iz sastava koncerna postale papiri bez financijske podloge i danas se teško mire s posljedicama svoje investitorske pogreške. Ali da je izostala intervencija države, koja je sve do nekoliko mjeseci prije kraha bila potpuno nespremna reagirati, danas bi gubitnika bilo daleko više, a pitanje je i bi li se Hrvatska izvukla iz otpadne zone kreditnog rejtinga.
Bez Todorića, s čileanskom obitelji Luksic (točnije, brački - Lukšić) na čelu nove Globusove ljestvice rađene i dalje po strogoj Forbesovoj metodologiji, i s francuskom obitelji Besnier na trećoj poziciji (Dukat/Lactalis) vrh popisa najjačih igrača na našem malom, lokalnom tržištu kapitala danas je internacionaliziraniji nego ikada. I pravi domaći igrači, poput Emila Tedeschija i Ante Vlahovića koji se čvrsto već godinama drže vrha ljestvice, povremeno se smjenjujući u redoslijedu, danas su vlasnici velikih internacionalnih biznisa.
Tedeschi je ove godine drugi, iza Davora Luksica, Vlahović četvrti, nakon Emmanuela Besniera. Sama Zagrebačka burza, uostalom, dijelom je u malezijskim rukama - malezijski investitor Zong Xin (Rex) Yeap u njoj ima 19,98 posto vlasništva (sam je na 74. mjestu ljestvice), navodno je htio i još, ali nakon kupovine prvog paketa nije se više javljao, radi preko posrednika Milana Horvata iz brokerske kuće Fima. Ne treba zaboraviti ni to da Zagrebačka burza u svojem vlasništvu ima Ljubljansku borzu.
Najjači dioničari nisu nužno i najbogatiji građani Hrvatske iako svi neupitno pripadaju toj grupi, ali poneko ime nedostaje, poput Branka Roglića koji svoju kompaniju nikada nije prepustio tržištu, a među kolegama slovi za ”vjerojatno najbogatijeg hrvatskog građanina”. Oni su međutim reprezentativan uzorak uspješnog dijela hrvatske ekonomije. Dok su domaća imena poznata i odgovaraju stvarnosti, internacionalni dio ljestvice pokazuje udio u vlasništvu, ali ne uvijek i osobu kojoj se taj udio može pripisati.
”Smatraju me jednim od najbogatijih ljudi u državi, ali ja sam samo zaposlenik obitelji”, svojedobno se u jednom od rijetkih intervjua požalio Davor Lukšić, koji je i danas prvi na ljestvici najbogatijih hrvatskih dioničara samo ”po dužnosti”. Čileanska obitelj Lukšić jedna je od najbogatijih obitelji Latinske Amerike, godinama je na Forbesovim ljestvicama svjetskih milijardera. S imetkom od 14,6 milijardi dolara ove su godine na toj ljestvici na 74. mjestu, predstavljeni kao Iris Fontbona & family (Fontbona je udovica Andronica Luksica Abaroe, čileanskog magnata bračkih korijena, s ogromnim portfeljem temeljenim na rudarstvu i bankarskoj industriji), njihovo hrvatsko vlasništvo kojim upravlja Davor Luksic (tek jedan u dugom nizu budućih potencijalnih nasljednika obiteljskog bogatstva) još nije ”etažirano”.
Davor Lukšić, iako nesumnjivo jedan od najimućnijih stanovnika Zagreba, ne može sam unovčiti hrvatski dio vlasništva obitelji.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
